Koje države su lideri u sponzorisanju terorizma?

Terorizam je u najvećoj meri uposlen na državnom nivou od SAD i njenih saveznika Izraela i Saudijske Arabije, a ne Irana

Kako se 2017. godina bliži kraju, teško je biti optimističan u pogledu toga što dolazi u novoj godini. Američki predsednik, koji je preskočio prag pobede zahvaljujući obećanju da će izbeći nepotrebne ratove, udvostručio je prisustvo u Avganistanu, odbija da napusti Siriju čak i pošto je ISIS poražen i igra igru balansiranja na ivici rata sa psihopatskim nepredvidivim režimom u Pjongjangu. Bela kuća je takođe ušla u pretežno fabrikovan narativ o Rusiji i odlučila da Ukrajinu naoruža ofanzivnim oružjem, što je već rezultovalo oštrim odgovorom Moskve. To će detant bilo koje vrste između dve vodeće sile učiniti nemogućim u godini koja predstoji.

Ali, kao što sam ranije istakao, crvena lampica za upozorenje koja nastavlja da trepće najviše se odnosi na odnos Vašingtona prema Iranu, koji jetokomm prošle godine nepotrebno dramatično pogoršan i koji bi uz probleme sa Rusijom i Turskom mogao da bude okidač za daleko širi konflikt. Kažem nepotrebno, jer su svi koraci preduzeti u smeru pogoršanja ovog odnosa proizašli iz Vašingtona, a ne iz Teherama. Trampova administracija je odbila da potvrdi da se Iranci pridržavaju nuklearnog sporazuma pregovaranog 2015, i od tada je pojačala verbalne napade, posebno u UN, tvrdeći da je režim u Teheranu glavni izvor terorizma u svetu i da teži da ostvari hegemoniju na luku zemalja zapadno od svojih granica, sve do Mediterana.

Jedini problem sa optužbama koje su kreirane je što ni jedna od njih nije istinita. Štaviše, Iran sa ograničenim vojnim resursima ne predstavlja ozbiljnu pretnju, niti može da uspostavi kontrolu nad svojim susedima, niti da napadne SAD ili Evropu. Pogrdne stvari o Iranu u velikoj meri potiču od Izraela i Saudijske Arabije, koji imaju hegemonističke ambicije u regionu. Prijatelji Izraela u američkom kongresu, mediji i Bela kuća nisu iznenada pokupili taj narativ i počeli da guraju u smeru vojne akcije. Izrael je čak zapretio bombardovanjem bilo kakvih stalnih iranskih položaja unutar susedne Sirije.

Nedavna detaljna analiza sprovedena od strane bivših američkih obaveštajnih službenika pokazala je da je tvrdnja da je Iran svetski lider u sponzorisanju terorizma gotovo u potpunosti izmišljena. Analiza objašnjava kako su ovi lažni narativi veštački kreirani i kako su postali deo Vašingtonske „pozadinske buke“. U novom Izveštaju o strategiji nacionalne bezbednosti Bele kuće za 2018. godinu navodi se da je „Iran kao vodeća država na svetu u sponzorisanju terorizma iskoristila nestabilnost kako bi proširila svoj uticaj preko partnera, proksija, proliferacije naoružanja, i finansiranja“. Međutim, drugi izveštaj američke vlade, godišnji Državni izveštaj o terorizmu iz 2016. godine ne navodi ni jedan teroristički incident iniciran od strane Irana u toj godini. U suštini, poslednji teroristički akt pripisan Teheranu dogodio se 2012, i to kao osveta Izraelu, u vreme kada je on ubijao njihove naučnike, tehničare i napadao njihove kompjuterske sisteme.

Američka ambasadorka pri UN Niki Hejli je nedavno tvrdila da je teško pronaći „terorističku grupu na Bliskom istoku koja svuda po sebi nema iranske otiske prstiju“. Ali u realnosti, ogromna većina terorističkih grupa u regionu, uključujući ISIS, Al Kaidu i Al Nusru, su sunitske, koje veruju da je iranski šiizam jeretički. Sve one su povezane i finansirane od strane Katara i Saudijske Arabije, ali i SAD. Mudžahedin Halk je zaista etnički iranska teroristička grupa, ali je osnovana i podržavana od strane Vašingtona i Tel Aviva kako bi sprovodila napade unutar Irana.

Realnost je da je terorizam od UN definisan kao „kriminalni akt namenjen ili proračunat kako bi izazvao stanje straha u javnosti uopšte“, u najvećoj meri uposlen na državnom nivou od strane SAD i njenih saveznika Izraela i Saudijske Arabije, a ne Irana. Sve grupe su koristile nasilje usmereno protiv civila na mestima kao što su Avganistan, Irak, Sirija, Jemen i Liban, i sve tri države su podržale organizacije koje se uklapaju u definiciju terorista. Iran zaista može da bude kriv za aktivnosti koje veći deo sveta ne odobrava, ali on nije vodeći svetski sponzor terorista kao što se navodi.

Preveo IVAN RISTIĆ

Strategic Culture Faundation

Svet
Pratite nas na YouTube-u