Kako će istorija suditi Trampu?

Njegovu sudbinu će odrediti ono što bude učinio po pitanju nekontrolisane imigracije, deindustrijalizacije SAD i nepotrebnih ratova

U mnogim pitanjima – poput imenovanja sudija nalik na Skaliju (misli se na Antonina Skaliju, čuvenog konzervativnog sudiju Vrhovnog suda SAD kog je imenovao Regan, prim. prev.) ili reganovske podrške smanjenju poreza – predsednik Tramp je konvencionalni republikanac.

Ono u čemu je bio izuzetan 2016, u čemu je oštro štrčao u odnosu na svoje partijske rivale, čime je pobedio u odlučujućim državama poput Pensilvanije, bila je njegova jedinstvena trampovska agenda stavljanja Amerike i Amerikanaca na prvo mesto – u čemu su Bušovi republikanci podbacili.

TRI KLjUČNA OBEĆANjA
Tramp je obećao ukidanje amnestije i osiguranje granice zidom od 10 metara kako bi zaustavio invaziju na našu zemlju. Tramp je obećao da će okončati deindustrijalizaciju Amerike i vratiti naše izgubljene fabrike i izgubljena radna mesta.

Tramp je obećao da će završiti sa demokratskim pohodima i izvući nas iz beskonačnih bliskoistočnih ratova u koje su nas Džordž Buš, Barak Obama i ratni lobi gurnuli. Upravo od toga kako ispuni ova tri unikatno trampovska obećanja će zavisiti njegova politička sudbina i istorijska ocena o tome da li je bio dobar, odličan ili neuspeli predsednik.

Nema sumnje na čijoj je strani ovaj grad (Vašington, prim. prev). On peni u želji da vidi slom Trampovog mandata, njegovu agendu bačenu na smetlište istorije, a njega podvrgnutog ,,impičmentu“. Ovaj grad gleda u Roberta Milera kao u Mojsija koji bi trebalo da ga spase od tiranina kog mu je nerazumni elektorski koledž nametnuo.

Dok se podrška Trampu među njegovim ,,bednicima“ (,,deplorables“ – termin kojim je Hilari Klinton nazvala Trampove birače; prim. prev.) održava – štaviše, njegov rejting polako raste u anketama – ishod bitke za njegovo obaranje ostaje neizvestan.

Da razmotrimo. Trampov granični zid je tretiran kao tričarija koja se može izbaciti iz 1,6 biliona dolara vrednog budžeta oko kog se sporazumeo Kongres pod kontrolom republikanaca. Gradovi i čitave države sebe proglašavaju pribežištima za ljude koji su ovde ilegalno i protive se zahtevima nadležnih centralnih vlasti za pomoć u deportaciji optuženih kriminalaca.

,,Karavan“ od hiljadu ljudi iz Centralne Amerike prolazi kroz Meksiko, potpomognut od strane vlasti, i usmeren ka granicama SAD. Kada stignu, budite sigurni u to, anti-Tramp mediji će biti tu da oplakuju svaki prestup graničnih patrola.

Histerična reakcija na vest da će popis 2020. sadržati pitanje ,,da li ste američki državljanin“ svedoči o čemu se ovde radi. Američke elite su nesalomive u uverenju da bi naša zemlja trebalo da nestane unutar nove nacije Trećeg sveta koja bi u svojoj rasnoj, verskoj i etničkoj kompoziciji asocirala na Generalnu skupštinu UN. Staru Ameriku ,,Boga i kantrija“ (God and country America), koju su ljudi voleli, oni preziru.

OTPOR ELITE ĆE BITI ŽESTOK
Tramp je verovatno poslednji predsednik koji će pokušati da sačuva tu i takvu zemlju. Ako napusti funkciju sa neobezbeđenom granicom, teško je videti šta će sprečiti invaziju Trećeg sveta, naročito dok se ona istovremeno odvija i preko Mediterana na Evropu.

,,Kamp svetaca“ više nije distopijski roman. Upozorenje Enoha Pauela od pre 50 godina o masovnoj imigraciji u Evropu, ,,Et thybrim multo spumantem sanguine cerno“ (,,Vidim reku Tibar kako se penuša od krvi“), sada se shvata kao proročanstvo.

A Trampova agenda ekonomskog nacionalizma – obnovom industrijskog dinamizma i samodovoljnosti Amerike poznate od Linkolna do Regana – suočava se sa neumornim neprijateljstvom institiucionalizovane sile.

Protiv Trampa stoje korporativne elite, čiji profiti i berzanske opcije zavise od proizvodnje izvan Amerike, kao i upravnička klasa Novog svetskog poretka koja kontroliše EU, UN, MMF, Svetsku banku i STO.

Međutim, iako globalne elite zadiru u najveće parče bogatstva naroda i dobar deo njegove političke snage, upadljivo je da su oni neomiljena skupina koja sedi na vulkanu.

Treće jedinstveno Trampovo pitanje bila je njegova posvećenost da nas izvuče iz ratova na Bliskom istoku u koje su nas ukopali Buš i Obama, kao i da nas drži podalje od bilo kakvih novih ratova. Tramp je, takođe, obećao da će se okrenuti ka Vladimiru Putinu i Rusiji kako bi izbegao drugi Hladni rat.

Oni koji su glasali za njega glasali su za takvu spoljnu politiku. I ukoliko Tramp bude uvučen u nove ratove protiv Irana ili Severne Koreje, ili dođe do 2020. sa američkim snagama koje se i dalje bore u Avganistanu, Iraku, Siriji, Jemenu i Libiji, biće percipiran kao neuspešan.

No, otpor ovog grada prema odustajanju od vizije o američkoj svetskoj hegemoniji je širok i dubok, jer ta vizija je odrednica naših spoljnopolitičkih elita. Za njih bi odricanje od toga bilo poput smrti.

Šokantne reakcije na Trampovu prošlonedeljnu opasku da ćemo se povući iz Sirije nakon što ISIS kalifat bude uništen svedoče o tome koliko je njihov identitet vezan za ovu viziju.

Oni ne mogu da tolerišu to što bi Tramp prihvatio kraj sirijskog građanskog rata sa Bašarom Asadom na vlasti. Međutim, ostaje bez objašnjenja kako bismo mogli da promenimo tu realnost bez slanja hiljada američkih vojnika u Siriju. Prema tome, za konačnu analizu će biti dovoljna tri pitanja da bi se odgovorilo na to kako će se suditi o Trampu kao predsedniku:

Da li je osigurao američke granice? Da li je obnovio industrijsku moć Amerike? Da li nas je izvukao i sačuvao od dodatnih ratova neokona?

 

Preveo VOJISLAV GAVRILOVIĆ

 

Buchanan.org

Svet
Pratite nas na YouTube-u