Treba da shvatimo da je nezavisna Ukrajina u izvedbi Majdana „anti-Rusija“
Kriza u Ukrajini postaje sve haotičnija. Međutim, i socijalni potresi imaju svoju uzročno-posledičnu vezu. O logici razvoja situacije u Ukrajini i o tome gde ona može da odvede govorio je u intervjuu za ITAR-TASS direktor Ruskog instituta za strateška istraživanja Leonid Rešetnjikov.
U poslednje vreme mnogo se govori o tome da Ukrajina klizi ka građanskom ratu. Da li je to, po vašem mišljenju, ispravna tvrdnja? Ako jeste, da li još uvek postoji šansa da se to zaustavi?
— Što se tiče građanskog rata – to je preuranjena priča. Ono što sad možemo da vidimo je da jedna strana prilično uspešno nasilno preuzima vlast. Građanski rat je moguć ako postoji suprotna strana, a ona, suštinski, ne postoji. Ona za sada ne postoji u organizovanom obliku. Možda će se pojaviti posle potpunog preuzimanja vlasti, po analogiji s Građanskim ratom u Rusiji, koji, takođe, nije počeo odmah.
Tojest neizbežan je određeni period gde je jedna strana već navikla da ubija one koji se ne slažu, a druga nikako da pređe tu granicu?
— Sad sve zavisi od toga ko će uzeti vlast. Po svemu sudeći, sadašnja vlast, ako nekim čudom opstane, biće kratkog veka. Neće izdržati pritisak, naročito kad on bude rastao. A rašće. Ti ljudi – radikali i ekstremisti – osetili su snagu i neće odstupiti tek tako.
Šta im suprotstaviti? Sadašnja vlast nema podršku stanovništva. Većina stanovništva je protiv Majdana, protiv radikala, ali nije ni za Janukoviča. A on je svojim ponašanjem, svojim stavom dodatno pogoršao taj odnos.
— Zato je teško u ovom trenutku govoriti o građanskom ratu. Ta druga strana – stanovništvo istočne i južne Ukrajine – suštinski je bez ideje i rukovodstva. Jer malo je biti protiv nečega, treba biti za nešto. Smatram da je iz istog razloga i beli pokret u Građanskom ratu bio osuđen na propast od samog početka: bilo je jasno protiv čega je, ali nije bilo jasno za šta je. On nije mogao da iznedri objedinjujuću parolu.
Ispostavlja se da su na strani sadašnje opozicije međunarodna zaštita i novac, neka, makar i slaba, ali organizovana vlast u vidu opozicione trojke i udarno krilo sastavljeno od bojovnika i nacista. To znači da će vlast preuzeti oni. Kao organizovanija snaga, jer s druge strane nema ničeg takvog…
— To je realna opasnost. Postoji neprihvatanje, ali nema ideje koja bi predstavljala odgovor. Ona, istina, postoji kod nekih političara, nekih predstavnika regiona, koji ističu da se radi o borbi protiv Moskve i da oni isto pripadaju ruskom svetu, to jest da su zapravo oni pravi cilj tog udara po Ukrajini. Ali Rusija za sada ne reaguje na takve izjave, a sama ideja se još uvek ne prihvata i ne širi na istoku, u centru i na jugu.
A koja još ideja može biti objedinjujuća u tim regionima? Ideja borbe za suverenu samostalnu Ukrajinu? U uslovima očigledne podele zemlje na dva dela ta parola nije delotvorna.
— Takođe, ne treba zaboraviti da se u Ukrajini šest miliona ljudi izjašnjava kao Rusi. Zapravo ih ima više. Oni sebe smatraju Rusima, Rusi i jesu. Tako da, ako počnu represije, Moskva će imati zadatak da spasi svoje sunarodnike. A nas, takav je utisak, uopšte ne brine šta će biti s Rusima u Ukrajini. A posle dešavanja na Majdanu, to uopšte nije beznačajno pitanje. Moji zemljaci, Harkovljani, pitaju: „Šta da radimo, da bežimo u Belgorod?“
Treba da shvatimo da je nezavisna Ukrajina u izvedbi Majdana „anti-Rusija“. Tu se više ne radi o pridruživanju EU, već o pridruživanju NATO. Ozbiljni analitičari nemaju nikakvu sumnju da je to sledeća etapa.
Autor Aleksandar Ciganov
Izvor Fakti, 26. 02. 2014.