MILjAN JOKIĆ
The Germans, pomisli. Suptilni kao i obično, potpuno nepotrebno, kao i obično
MI6 building
85 Albert Embankment
London
28/02/2014
Poslednji petak u mesecu je istovremeno označavao i kraj februara. Povremena kiša je prerasla u stabilan pljusak. Sve u svemu, hladan dan sa jutarnjom temperaturom od samo jedan stepen celzijusa nije ostavljao mnogo prostora za optimizam po pitanju poboljšanja vremenskih prilika. Meteorolozi su se potrudili da daju zvaničnu potvrdu ovih očekivanja i najavili slično vreme i za vikend.
Tomas Lorens, šef MI6 za Balkan, skoro da se dosađivao u svom kabinetu. Za razliku od svojih kolega koji su bili zaduženi za Ukrajinu i imali pune ruke posla, kod Lorensa nije bilo nikakve napetosti. Srbija je išla ka izborima i izbornom rezultatu tačno na način koji je Lorens predvideo, projektovao i priželjkivao. Jučerašnja naslovna strana veoma čitanih dnevnih novina na kojoj se jasno videla agenda buduće srpske vlasti ga je skoro oduševila. Voleo je da ima legitimitet iza sebe kada mu je bio potreban, bar isto onoliko koliko se nije obazirao na to što ga nema kada je ispunjavanje imperijalnih ciljeva bilo u pitanju. Sada je izgleda svima jasno da se sprema promena ustava. Teške odluke su pred Srbijom i ima li išta prirodnije od toga da se traži podrška građana za njihovo sprovođenje? Kada se podrška dobije, niko od glasača stranaka na vlasti neće moći da kaže da nije znao za šta je glasao. Niko neće moći da kaže da nije znao kakvi zakoni će doći u Narodnu skupštinu Srbije kada se sa svih medija samo čuju najave budućih propisa koji se moraju doneti čim se formira nova vlada. Znao je da će vrlo brzo nakon očekivanog usvajanja tih zakona početi salva kritika na tu istu vlast.
TRAŽILI STE, GLEDAJTE
Tada će to već biti manje bitno… Ustvari, manje bitno za njega i Imperiju, ispravi se Lorens. Budući premijer i ministri će itekako imati o čemu da brinu. Ova situacija ga neodoljivo podseti na naslov popularne emisije iz osamdesetih godina prošlog veka. U tadašnjoj Jugoslaviji, originalni naziv je bio preveden terminom Tražili ste, gledajte… You Asked for It.
Čitajući izjave čelnika SNS, oseti da mu nešto smeta u rečniku koji koriste prilikom javnih nastupa. Odlično je znao srpski jezik i primetio je da se stalno provlače sintagme “bolne odluke”, “teški zadaci”, “oštre mere”… Nije mu se to baš previše sviđalo. Pomisli kako bi to valjalo izmeniti, te se zamisli i poče da traži pogodne eufemizme. Umesto “bolnih odluka”, bolje bi bilo koristiti termin “hrabre odluke”. Umesto teških zadataka, više bi odgovarao termin kompleksni ciljevi, a umesto oštrih mera, on bi radije rekao da su one neophodne. Još lepše – jedino ispravne. Kako iko može biti protiv mera koje su jedino ispravne, postavi Lorens sebi retoričko pitanje? Hmm, ote mu se uzdah…
Možda je ipak kasno da se to menja u ovoj fazi, pomisli, ali bi zadovoljan ovom malom lingvističkom gimnastikom. Na kraju krajeva, ima li išta zahvalnije od dobro upotrebljenih eufemizama? Podseti se kako je prošlo tačno tri godine od kada je neimenovani savetnik predsednika Obame izmislio popularnu kovanicu američke spoljne politike – „voditi iz pozadine“. Kovanica predstavlja nov smer u politici Stejt departmenta, koji se zalaže za veće učešće evropskih vojnih kapaciteta, dok bi Amerikanci ostvarivali svoje ciljeve delujući iz pozadine. Takva politika bi trebalo istvoremeno da ubije dve muve jednim udarcem – povećanje legitimiteta vojnih akcija i ispunjavanje američkih strateških ciljeva bez uzimanja prevelikog vojnog učešća. Prvi test za ovu doktrinu je bila Libija, a rezultat i nije baš sjajan, racionalno sagleda njen dosadašnji učinak Lorens. Uostalom, usne mu se razvukoše u blagi osmeh, zna se ko je šampion u vođenju igre iz pozadine. Leading from behind.
Razmišljanje na temu političke strategije ga u mislima odvede ka čoveku kojeg je smatrao najsposobnijim srpskim političarem. Premijer u ostavci Ivica Dačić otpočeo je kampanju relativno rezervisano. Osim direktne poruke na prvom velikom skupu SPS u Novom Sadu da će morati uskoro da se ide i na predsedničke izbore, sve ostalo što njegova partija čini jesu ili odgovori na prozivke ili “izvinite ako smetamo” nastupi. Međutim, Lorens nikoga nije potcenjivao. Znao je da je premijer u ostavci dobio određene garancije za sebe i svoju stranku, a da, sa druge strane, veoma dobro uviđa situaciju u Srbiji i da duboko razmišlja o budućem razvoju događaja u zemlji. Samim tim, možda je i g. Dačić došao do zaključka da bi bilo dobro ostati u opoziciji u sledećem sazivu parlamenta, zapita se Lorens?
NEKO ĆE BITI KRIV
Verovatno je svestan šta ga čeka u tom slučaju i koliko jako će biti obrušavanje medija i raznih državnih organa na SPS i njega lično, ali izdržao je i gore posle 5. oktobra. Možda razmišlja o tome kako buduća vlada u svakom slučaju neće dugo trajati i ko zna koliko časno i u kom sastavu će uspeti da se izvuče iz situacije kada dođu na naplatu sva potisnuta ekonomska pitanja, stezanja kaiša i dodatna otpuštanja radnika? Neko će morati da bude kriv za takav razvoj događaja, a ko može biti veći i bolji krivac nego stranka koja je pribavila najviše vlasti? Svakako bi bilo dobro za njega da već kalkuliše o nekoj novoj vladi sa DS. Lorens je želeo da vidi SPS ponovo u vlasti za nekoliko meseci, ali imao je osećaj da mu se ta želja neće ispuniti. Znao je da ne može imati sve i da neće biti nezadovoljan čak i ako mu se to nadanje ne ostvari, ali je odlično shvatao da će to zahtevati više truda i rada od njega i njegovih saradnika u sledećoj podeli karata na srpskoj političkoj sceni.
Prateći aktivnosti stranaka u Srbiji Lorens ne uspe da iz misli potisne čuveni moto američkih rendžera “Leave no man behind”. Bilo je tu više saradnika kojima bi vredelo pomoći mada je imao osećaj da neki od njih, i bez jasnih signala shvataju razvoj situacije. Ovaj put će biti pametnije posmatrati utakmicu ne sa klupe za rezervne igrače, već sa tribina. U trenutku dok se trudio da racionalizuje taj svoj utisak, blagi bip na ekranu računara mu oduze delić pažnje. Upravo je dobio poruku od svog zamenika koji mu je prosledio interne podatke najnovijeg istraživanja renomirane agencije za ispitivanje javnog mnjenja iz Beograda. Radoznalo otvori prilog i pogleda trenutno stanje stvari. LDP je iznad cenzusa, i to mu je bila prva važna informacija Svim silama se mora raditi da tako i ostane, potvrdi svoj cilj Lorens. Imao je velike ambicije što se tiče njihovog učešća u budućoj vladi i želeo je da ih ostvari. LDP će biti perjanica nove vlasti, onaj začin koji će davati pravu aromu. Pošto je sam sebe zatekao ovim lepim poređenjem, Lorensu se pogled zaustavi na iznenađujućoj cifri. Dve patriotske liste su prelazile cenzus, a jedna od njih je to činila sa rezultatom koji je bio neobično visok. Istog momenta pozva svog zamenika i upita ga:
„Are you sure about…?“
„Affirmative, Mr. L. I’ve double-checked.“
„Thank you.“
„You’re welcome Mr. L.“
KAKAV AUTOGOL To mu se već nije dopadalo. Kao što je znao da može da realizuje svoje planove bez LDP u vladi ako baš bude moralo, znao je da može da se nosi i sa većim brojem patriotski orijentisanih poslanika nego što je očekivao. Međutim, zašto bi? Ima još dve nedelje, određene mere se moraju preduzeti i bilo bi veoma poželjno da daju rezultate.
Tomas Lorens je pripadao soju ljudi koji nisu gubili prisebnost ni u mnogo težim situacijama od ove, koju bi on najpreciznije okarakterisao kao “neprijatnu”. Brzinom munje mu kroz glavu prođoše dešavanja od protekle i ove nedelje i problemi koje su iskusili neki viđeniji srpski sajtovi, a među njima najviše Novi Standard. Da li skok rejtinga ove dve liste ima veze sa tim događajima, zapita se skoro ljutito? On nije izdao nalog da se nešto tako uradi i smatrao je to velikim autogolom. Svi ti sajtovi su dobili na značaju, povećali čitanost i broj posetilaca, a najuticajniji od svih se još pojavio u boljem izdanju nego pre.
The Germans, pomisli. Suptilni kao i obično, potpuno nepotrebno, kao i obično. Dobro je za njih što Imperiji ipak odgovara postojanje NDS inače bi se gorko pokajali za ovako ishitren potez i cenzus bi za njihovog kandidata izgledao kao skok u vis kada je lestvica podignuta na visinu od 240 cm, a takmičar se sprema za treći pokušaj.
Ne dozvolivši da mu ova situacija poremeti raspoloženje više nego što je poželjno, Lorens ostavi loše vesti iza sebe i poče polako da se priprema za odlazak kući. Moraće da posveti određeno vreme ovom problemu i u subotu, a to nikako nije voleo. Krejg će ga danas voziti pravo u Blumsberi, a večeras ga svakako očekuje još i čitanje Novog Standarda na ćirilici, što je ipak bilo korisno iskustvo i za njega. Primetio je da je ta promena naišla na veoma pozitivan odjek u komentatorskoj zajednici sajta, a posebno je ostavila utisak na jednog od najvernijih čitalaca.
Lepo je to, pomisli Lorens. Sposobnost ljudi da se raduju malim stvarima je od ključnog značaja za mentalno zdravlje. Ipak, neka im to bude dovoljno za sada. Nikako ne bi valjalo da to bude početak trenda. Takve ideje i male pobede razvijaju želju i za onim većim. On sam je najbolje znao koliko je istinita rečenica legendarnog NFL igrača i trenera Majkla Ditke:
„Before you can win, you have to believe you are worthy“.