DžOZEF NAJ: PUTINOV RAČUN

Njegovo delovanje u Ukrajini je Rusiji donelo važne poene na kratke staze. Ali ono...

Njegovo delovanje u Ukrajini je Rusiji donelo važne poene na kratke staze. Ali ono takođe nagoveštava manje očiglednu cenu. Ostaje da se vidi da li su Putinovi hrabri potezi bili vredni toga

Prema gotovo svim računicama, Vladimir Putin je pobednik u ukrajinskoj krizi, bar za sada. Pripajanje Krima dočekano je aplauzom kod kuće, a reakcije Zapada ga uglavnom nisu doticale. Ali dugoročno Putinu pobeda nije zagarantovana.

Aktuelna kriza u Ukrajini počela je odlukom predsednika Viktora Janukoviča da odbaci Sporazum o pridruživanju sa EU, te je umesto toga izabrao sporazum s Rusijom, koji je podrazumevao očajnički potreban novac. To je razbesnelo Ukrajince u zapadnim regionima zemlje. Ali Janukovičeva odluka se dopala mnogim Rusima u istočnim i južnim regionima Ukrajine.

Putin sa svoje strane ne samo da je obezbedio Janukoviču utočište i odbio da prizna novu vladu u Kijevu već je počeo i da organizuje i podstiče otpor među pripadnicima ruske većine na Krimu. Raspoređujući ruske vojnike (često maskirane i bez vojnih oznaka) iz baze Crnomorske flote u Sevastopolju, koju je Rusija iznajmila od Ukrajine, Putin je mogao da preuzme kontrolu nad poluostrvom, a da pritom ne bude žrtava.

Kada su zapadni lideri negodovali zbog promene granica, Putin je ostao miran, navodeći upotrebu sile NATO na Kosovu od pre 15 godina i kasniju podršku Alijanse za njegovo zvanično otcepljenje od Srbije kao primer njenog licemerja. Zapad je uzvratio uvođenjem ciljanih sankcija za nekoliko ruskih visokih zvaničnika, na šta je Putin odgovorio sopstvenim sankcijama.

Celokupan uticaj reakcije Zapada je umeren.

Nevoljnost Zapada da pojača sankcije potiče uglavnom iz evropskih zemalja, koje zadržavaju jake ekonomske veze s Rusijom. Iako su SAD, koje malo trguju s Rusijom, i EU obećale da će napraviti okvir za dodatne sankcije, koji će biti aktiviran ako Putin pošalje snage u istočnu Ukrajinu, neće biti lako osmisliti ih tako da ne ugrožavaju Evropu.

Međutim, Rusija je platila visoku cenu za svoje sankcije kada je reč o njenom međunarodnom statusu. Dobra volja i meka moć koja se iznedrila iz Olimpijade u Sočiju odmah je oslabila. U Generalnoj skupštini UN Rusija je morala da se suočava s ponižavajućim glasanjem kojim je 100 zemalja osudilo njene akcije. I na kraju samita o nuklearnoj bezbednosti u Hagu predsednik SAD Barak Obama je naveo Rusiju kao regionalnu silu čija agresivna politika prema susedima otkriva slabost.

Da li bilo šta od ovoga dotiče Putina?

Odgovor zavisi od toga šta su njegovi ciljevi. Ako, kako pojedini posmatrači tvrde, Putinova agresivnost potiče od osećanja nesigurnosti, on je ostvario mešoviti uspeh. Prema ovoj računici, Putin se boji da će mu biti umanjen uticaj u susednoj zemlji s kojom Rusija deli duboke istorijske veze. Ali, uprkos očiglednom uticaju Rusije među Rusima na istoku Ukrajine, celokupni rezultat pripajanja Krima bio je umanjenje uticaja Rusije u zemlji, što je istovremeno osnažilo NATO, trn u oku Putina.

Putin je možda i strahovao da bi uspešna revolucija u Ukrajina mogla da podstakne obnovu protesta koji su mu doneli mnogo nevolja 2012, kada je od Dmitrija Medvedeva ponovo preuzeo predsedničku fotelju. Nakon njegovog pripajanja Krima, Putinu je skočio rejting na domaćem terenu, a šanse da bilo kakvi protesti rezultiraju pravim potkopavanjem, a kamoli svrgavanjem njegove administracije veoma su male.

Drugi tvrde da je Putin prvenstveno bio motivisan da obnovi status Rusije kao globalne „velike sile“. Naposletku, Putin, bivši agent KGB u Istočnoj Nemačkoj, žalio je zbog raspada Sovjetskog Saveza, nazvavši ga „najvećom geopolitičkom katastrofom dvadesetog veka“.

Zapravo, Putin se često predstavlja kao neko ko je ljut na Zapad i koga je obuzeo osećaj izdaje i poniženja zbog, kako smatra, nefer tretmana Rusije. Za Putina gestovi poput uključivanja Rusije u G-8, u G-20 i Svetsku trgovinsku organizaciju i pozivanje ruskog ambasadora na razgovore s NATO u Briselu, ne bi mogli da nadoknade širenje NATO-a do ruskih granica, razmeštanje antibalističkih raketa u Istočnoj Evropi ili komadanje Srbije. Svrgavanje Gadafija i pokušaj rušenja Asada samo su pogoršali stvari.

Obamino saopštenje da je Rusija regionalna sila koja deluje iz slabosti, kao i suspenzija Rusije iz G-8, može da pogodi Putina tamo gde je najranjiviji. Njegovo delovanje u Ukrajini nesumnjivo je Rusiji donelo važne poene na kratke staze. Ali ono takođe nagoveštava manje očiglednu cenu. Ostaje da se vidi da li su Putinovi hrabri potezi bili vredni toga.

Autor je profesor na Harvardu. Napisao je knjigu „Budućnost moći“

 

Izvor Danas, 15. 04. 2014.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u