KRAJ EVROPE KAKVU POZNAJEMO

SINIŠA LjEPOJEVIĆ Ovi izbori su početak jedne drugačije integracije u Evropi, i to je...

SINIŠA LjEPOJEVIĆ

Ovi izbori su početak jedne drugačije integracije u Evropi, i to je u osnovi njihov istorijski značaj

Rezultati tek održanih izbora za Evropski parlament, zakonodavno telo Evropske unije (EU), ipak nisu iznenađenje jer su samo potvrdili raspoloženje velikog broja žitelja zemalja članica Unije, koji su već godinama nezadovoljni načinom rada i politikom evropske integracije. Rezultati bi bili još nepovoljniji za takozvane proevropske stranke da čudni i veoma komplikovani proporcionalni izborni sistem nije išao na ruku tradicionalnim već etabliranim partijama. Izbori su bili iznenađenje samo za otuđenu i samoizolovanu političku elitu EU, koja je odavno izgubila vezu sa evropskom realnošću i ljudima koji žive u njihovim zemljama, a koje oni formalno predstavljaju.

Za briselsku birokratiju i uspavane nacionalne političke elite rezultati izbora i jesu bili pravi šok. Nije samo reč o tome da su u dve od tri ključne zemlje EU – Velikoj Britaniji i Francuskoj – na izborima pobedile evroskeptične partije nego i da su u drugim zemljama, kao što su Danska, Španija, Austrija, Portugalija, pa čak i u Italiji dobile veliki broj glasova, dok je u Grčkoj takva partija i pobedila. I to je za Brisel zabrinjavajuće veliki broj zemalja.

Šta će rezultati izbora za Evropski parlament stvarno značiti i kakve će promene doneti? U samom Evropskom parlamentu neke ozbiljnije promene nisu verovatne, i izvesno je da će se birokratski posao nastaviti kao i do sada. Jer takozvane proevropske partije, koje su dominirale tim parlamentom, i sada, posle ovih izbora, imaju komotnu većinu, evroskepticima je pripala samo trećina poslaničkih mesta. Iako tu parlamentarnu većinu čine partije različitih političkih pravaca, od levice do desnog centra i konzervativaca, one se, kao što se to već toliko puta videlo, lako dogovore oko zajedničkog „neprijatelja“, i zato su u samom radu Evropskog parlamenta neke promene malo verovatne. Za sada.

euizbori01

NI PROPAGANDA VIŠE NE POMAŽE

Ozbiljne promene će se, međutim, desiti u nacionalnim politikama, u unutrašnjoj politici zemalja u kojima su evroskeptici pobedili ili osvojili dovoljno veliki broj glasova. U tim zemljama je već zazvonilo zvono uzbune i tradicionalne partije će jednostavno biti prisiljene na promene politike prema EU ili će izgubiti vlast. Nije više moguće ignorisati nezadovoljstvo dovoljno velikog broja građana načinom rada i organizacije Evropske unije i posebno vlašću Brisela nad još uvek nacionalnim državama. To je prostor suštinskih promena. A te promene će onda doneti i drugačiji rad i unutar Evropskog parlamenta jer će iz njihovih država poslanicima dolaziti drugačije instrukcije. Instinkt svake vlasti je da vodi računa o svojoj sudbini i onome šta tu vlast čeka kod kuće. Utoliko pre što je momentum, talas nezadovoljstva Evropskom unijom sada teško zaustaviti, pa se širi strah od uspeha evroskeptičnih partija i na domaćim izborima.

Ta nužnost u unutrašnjoj politici će, gotovo je sigurno, doneti i najveće promene. Doneće, već je i donela, neodložnu potrebu da se u Evropi formira neki drugačiji oblik integracije. Odavno je već svima u Evropi jasno da EU ovakva kakva je sada, a takva je ustvari od samog početka i bila, ne funkcioniše, da je postala i politički i socijalno i ekonomski destruktivna. Ona je postala i pretnja samim osnovama evropske civilizacije, istorijskim dostignućima evropskih društava. Ovi izbori su zato istovremeno i početak jedne drugačije integracije u Evropi i to je u osnovi njihov istorijski značaj. Ne pomaže više propaganda o EU kao „kraju istorije“, kao nečemu što je zauvek dato. Mit o EU kao stanju blagostanja i nepogrešivosti je, barem u njenim ključnim državama, odavno razbijen, i ovi izbori su samo podsećanje, ali i upozorenje, da tog mita više nema.

Kao i uvek u životu i istoriji, promene mogu doneti samo veliki i moćni, pa je zato i najzanimljivije i najvažnije to što se desilo u Velikoj Britaniji i Francuskoj. U Velikoj Britaniji je doduše oduvek postajala izvesna doza skeptičnosti prema EU, ali se poslovna i politička elita ipak uporno drži Brisela. Do sada je nekoliko puta obećavan pa odlagan i referendum o britanskoj sudbini u EU, a najnovije obećanje je da će se takvo izjašnjavanje održati 2017. godine. Unutar sada vladajućih konzervativaca postoji jaka evroskeptična struja, pa se stiče i utisak da su i sami konzervativci na neki način podgrejavali skeptičnu atmosferu, koja je dovela do pobede Partije za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva. Kao da su želeli da neko drugi uradi posao za njih, a često se može čuti da je UKIP ustvari sada jedina prava Konzervativna partija.

Ako bi taj utisak i bio tačan, to ne bi bilo dovoljno objašnjenje za pobedu UKIP. Pobeda je dobijena kritikama i razotkrivanjem politike EU, koje već godinama veoma vešto i hrabro javnosti prenosi lider te partije Najdžel Faraž, a što, kako su pokazali izbori, misli i najveći broj glasača u Britaniji. O dubini uverenja Britanaca svedoči i to što je UKIP pobedio uprkos neverovatnoj i ponekad neukusnoj medijskoj kampanji koja je vođena pre svega protiv partijskog lidera Faraža. Šta sve nije pisano o Faražu, od toga da nema jedan testis, koji mu otklonjen kada je bolovao od raka testisa, a, upozoravali su, da ni Hitler nije imao jedan testis, pa sve do toga da mu je žena Nemica, i na kraju da je rasista.

euizbori02

NEIZBEŽNOST SE ZAVRŠILA

Ništa nije pomoglo jer jednostavno među građanima Britanije je sazrelo uverenje da EU ovakva kakva jeste više ne funkcioniše i da je postala problem, a ne rešenje. Izbori su bili neoboriva potvrda tog raspoloženja i sve partije u Britaniji će jednostavno biti primorane da menjaju svoju evropsku politiku jer već iduće godine su britanski parlamentarni izbori, a na njima glasaju isti ljudi koji su glasali i na evropskim izborima. Vrlo je verovatno da će obećani referendum o EU biti znatno ranije.

Daleko je ipak važnije ono što se desilo u Francuskoj. Francuska je zemlja koja se uz Nemačku smatra srcem EU, a pobedio je Nacionalni front, partija koja veruje da je Evropska unija velika greška i još veća šteta. U trećoj ključnoj zemlji EU Nemačkoj pobedila je vladajuća Hrišćansko-demokratska unija kancelarke Angele Merkel, ali se ne sme zaboraviti da u toj partiji postoji jaka evroskeptična struja. Uz to, u Nemačkoj su značajan broj glasova dobile i partije koje nisu sklone postojećoj EU, pa bi se u široj slici moglo reći da evroskepticizam i u toj zemlji jača. U celini dakle, u sve tri ključne zemlje EU nezadovoljstvo postojećom evropskom integracijom ima jaku osnovu.

U svetlu aktuelnih međunarodnih okolnosti posebno je zanimljivo da su na evropskim izborima u Francuskoj i Velikoj Britaniji pobedile partije koje su povodom krize u Ukrajini javno podržale politiku Rusije i njenog predsednika Vladimira Putina. Zbog toga je danima trajala medijska haranga protiv tih partije, ali ništa nije pomoglo. Njihova pobeda bi se mogla videti i kao podrška velikog dela javnosti takvim njihovim stavovima. Uz to, ako se zna da je i zvanična nemačka politika prema Rusiji drugačija od američke i zapadnih vlada, onda je jasno da u tri ključne zemlje Evrope aktuelna antiruska pozicija Zapada nema podršku većine građana. To je izuzetno važna zanimljivost evropskih izbora.

U svakom slučaju predstoji vreme velikih promena ne samo u EU nego i u ključnim zemljama Evrope jer evroskeptične partije koje su pobedile su pre svega domaće, nacionalne stranke, i one su slika domaćeg, a ne nekakvog evropskog ambijenta. Sudbina EU je najednom postala izuzetno važan unutrašnji, domaći politički problem, što svedoči o stvarnoj problematičnosti te evropske integracije. Političke partije koje su donedavno imale status partija protesta sada preko problema EU postaju nezaobilazan faktor domaće, a ne samo neke udaljene evropske političke scene. Sudbina EU je postala domaće a ne „evropsko“ političko pitanje.

A kakva bi ta sudbina mogla da bude, nagovestio je lider UKIP Najdžel Faraž rečima posle izborne pobede da je „do sada evropska integracija uvek izgedala kao da je neizbežna“ a sada se ta „neizbežnost završila ovim izborima“. To je temeljna promena političke scene Evrope.

 

Svet
Pratite nas na YouTube-u