POPODNEVNA RAZMIŠLjANjA TOMASA LORENSA (18) ILI JOŠ JEDAN MILAN NEDIĆ?

MILjAN JOKIĆ Ako Nemci ostanu tu gde jesu, a Srbija otkači Ruse, to kockari...

MILjAN JOKIĆ

Ako Nemci ostanu tu gde jesu, a Srbija otkači Ruse, to kockari nazivaju “duplo golo”…

MI6 building
85 Albert Embankment
London
13/06/2014

Druga nedelja juna je Londonu donela lepo, doduše mestimično oblačno vreme, sa skoro idealnim dnevnim temperaturama koje su se kretale u rasponu od 22 do 26 stepeni Celzijusove skale. Malo jači udari zapadnog vetra nisu ni na koji način ometali stanovnike prestonice Ujedinjenog Kraljevstva da provedu svoje slobodne trenutke u šetnji gradom, a mnogi od njih su iskoristili dragocene sunčeve zrake kao najbolju pozivnicu da obiđu neki od brojnih londonskih parkova.

Tomas Lorens, šef MI6 za Balkan, sve to skoro da nije primećivao zauzet iščitavanjem poverljivih dokumenata u miru svog kabineta. Voleo je i on sunčane dane i toplo vreme, ali sada je imao mnogo prečih poslova od jednostavnih životnih uživanja. Poslednje dve nedelje je bio u neprestanom pokretu dajući svoj maksimum da se neke greške isprave i da se buduća dešavanja odvijaju u interesu Imperije. Da, bilo je i grešaka, skoro naglas procedi kroz zube. Ne njegovih i njegove službe, ali se osećao delimično odgovornim. Znao je koliko je teško odbraniti se od zova lakog profita, posebno kada on dođe do onih koji su naučeni da ga osete sa velike udaljenosti…

Da, radilo se o poseti vrha EBRD Srbiji krajem maja. Evropska banka za obnovu i razvoj je formirana 15. aprila 1991. godine kako bi pomogla bivšim socijalističko-komunističkim zemljama u Evropi da pređu na tržišnu privredu. Od tog zadatka njena uloga se značajno proširila i danas važi za veoma moćnu banku, čiji se poslovi granaju do centralne Azije. Samo jedan uslov je ostao isti od dana osnivanja – banka posluje jedino u zemljama posvećenim demokratskim principima i razvoju ljudskih prava. Sedište banke je, naravno, u Londonu.

vuk9mart

RUČAK SA ČAKRABARTOM

Lorensu se konačno pojavi blagi smešak na licu sećajući se tog dana. Pet minuta nakon završene konferencije za štampu u Beogradu, on je sa zaštićenog broja već zvao predsednika EBRD ser Čakrabartu. Iako na njegovom mobilnom telefonu neće biti identifikacije, Lorens je znao da će se ser Suma svakako javiti ako je u mogućnosti.

„Da?“, čuo se prijatan glas sa druge strane, bez ikakvog prizvuka indijskog akcenta.

„Dobar dan ser Čakrabarta. Tomas Lorens pored telefona.“

Namerno je ostavio par sekundi da predsednik EBRD uzme vazduh. Njih dvojica su se dobro poznavali kao dugogodišnji državni službenici, i Lorens je znao da njegov sagovornik već razmišlja zašto je usledio ovaj poziv.

„Oh, g. Lorens! Nismo se videli neko vreme. Kako ste? Ja sam stalno na putu, ali bilo bi mi drago da se nađemo na jednom finom ručku ili večeri kada vam obaveze dozvole“.

„Biće mi zadovoljstvo ser. Kada ste već to pomenuli, imam jedan predlog – da li vam odgovara da se vidimo već sutra popodne u Londonu? Posao je u pitanju“.

„G. Lorens, sutra bi trebalo da otputujem iz Beograda za Pariz. Da li je moguć neki drugi termin?“

„Nažalost, ne. Bio bih vam veoma zahvalan da mi izađete u susret“, ton Lorensovog glasa se samo blago promenio.

Znao je da je njegov sagovornik pametan čovek i da će shvatiti da ga Lorens ne moli, već mu stavlja do znanja kakav odgovor očekuje.

„Svakako g. Lorens. Vi znate da na mene uvek možete računati. Kod vas ili kod mene u sedištu banke na One Exchange Square?

„Dođite vi kod mene, ser. U 14 u mom kabinetu. Imate let iz Beograda za London u 10.25, karte su već rezervisane.“

„Ha ha! Kao i obično, g. Lorens, ništa ne prepuštate slučaju“.

„Imao sam osećaj da ćete pristati, ništa više“, nasmeja se ovaj put i Lorens, „do sutra“.

Sam sastanak je prošao u relativno prijatnoj atmosferi, nastavi podsećanje Lorens. On nije bio čovek burnog temperamenta, naprotiv, ali je itekako znao da bude neprijatan. Pogotovo tog dana. Poenta je bila u tome što je Lorens bio veoma nezadovoljan preuranjenom izjavom direktora EBRD za Srbiju g. Patronea o privatizaciji Telekoma, aerodroma „Nikola Tesla” i Dunav osiguranja. Srbija je tek krenula da svodi račune posle velikih poplava, i njegov nastup je ostavio veoma ružan utisak. Nakon takve konferencije za medije, Lorens je tražio objašnjenja za ovakav promašaj lično od predsednika EBRD, koji je sve vreme bio prisutan i dozvolio da se Patrone razmahne. Nije Lorens bio pogođen moralnim aspektom te priče – to što je izneto na konferenciji je legitiman stav i treba iskoristiti priliku da se napravi dobar posao. Odavno nije nikakva tajna za srpsku javnost da postoje planovi za privatizaciju ovih kompanija. Međutim, tajming i način su bili pogrešni.

stefanovicvucic

WE’RE THE GOOD GUYS

„Ser Čakrabarta, vi znate koliko nas je napora stajalo da se nađete na poziciji na kojoj ste? Odlično vam je poznato da ste prvi predsednik Banke za obnovu i razvoj koji nije Francuz ili Nemac. Nemci su već bili dogovorili sa Francuzima da će podržati francuskog kandidata, ali smo uspeli da sve to osujetimo i pobedimo.“

„Znam, g. Lorens. Dugujem veliku zahvalnost lično premijeru Kameronu i ministru finansija Ozbornu.“

„Kao da nam nisu bile dovoljne ove poplave same po sebi, pa će rebalans srpskog budžeta biti usvojen u julu umesto junu, još nam je samo trebala ova svinjarija u Beogradu“, nastavi Lorens. „Zbog toga smo započeli opsežnu humanitarnu akciju – Britanska ambasada daće značajnu pomoć, uključujući moderne aparate za radio vezu, viljuškare i kamione, dok je poznata britanska firma koja posluje u Srbiji spremila veliku donaciju u novcu i lekovima. Povrh toga, u Ujedinjenom Kraljevstvu pokrećemo i direktnu telefonsku liniju za finansijsku pomoć Srbiji, a stručnjaci Britanskog geološkog društva će besplatno savetovati odgovarajuće institucije Vlade Srbije u saniranju klizišta.“

„Zaposleni u centrali banke ovde u Londonu su samoinicijativno krenuli da sakupljaju priloge za postradale u poplavama u Srbiji. U intervjuu državnoj televiziji RTS sam im javno odao priznanje na tom sjajnom gestu.“

„Odlično. Vi i ja se lično znamo bar sedam, osam godina. Sjajan posao ste radili na svim pozicijama, pogotovo kao visoki službenik Odeljenja za međunarodni razvoj i kasnije u Ministarstvu pravde“, pohvali svog gosta Lorens. „Budimo strpljivi i taktični i sve će doći na mesto. Imam više bliskih prijatelja bankara i znam veoma dobro vaš način razmišljanja. Kod EBRD je dodatno specifična situacija što je otvoreno prisutan i ogroman uticaj politike, tako da to nekad olakšava a nekad otežava stvari. Potrudiću se da se u Srbiji ova konferencija za medije što pre zaboravi i što manje spominje.“

„Bez politike se ne može nikako, ali svestan sam toga. Ne brinite, g Lorens. Bićemo na liniji.“

„Možete se kladiti u to. Još nešto – posebno obratite pažnju na Dunav osiguranje. Ono nam je veoma zanimljivo. Nakon isplata šteta, očekujemo da će imati finansijskih problema i to će biti pravi trenutak da mi nastupimo. Na drugom mestu je aerodrom. To je na liniji naših glavnih interesovanja. Oko Telekoma se možemo uključiti samo toliko da pokvarimo priču Nemcima, To nam nije toliko bitno, kao ni EPS, na kraju krajeva. Zapamtite, za javnost, mi ne kupujemo samo da bismo zaradili, mi ne spekulišemo, mi u stvari pomažemo – ulažemo da bismo unapredili kompanije, preneli nova znanja i doneli korist svima, od zaposlenih do šire društvene zajednice. We’re the good guys…

ZAŠTO STEFANOVIĆ?

Pun inboks poverljivih mejlova dobijenih preko kriptovanih servera od saradnika iz Beograda ga vrati u stvarnost. Još jedan problem se zahuktavao – srpski premijer je 9. juna javno objavio nameru da Srbija postane saveznik Nemačke. Ne samo to nego je podigao ulog za stepen više rečima: „Želja je Srbije, i to govorimo bez stida, da bude saveznik Nemačke, što ranije Srbija nije umela i nije znala. To jeste politika Vlade Srbije i politika ove zemlje.” Saradnici su mu potvrdili da ovo zaista jeste budući kurs Vlade, i da se ne radi o nekom triku. Prva Lorensova reakcija je ipak bila blaga sumnja. Još kad je bio PPV, g. Vučić je imao mnogo razumevanja za nemačku politiku i konstantno je pokazivao da mu je Nemačka najvažniji partner. Međutim, ovakav vid javnog svrstavanja je ipak prevršio svaku granicu. Činjenica je da je počelo polako da postaje „vruće” srpskoj vlasti. Lorensovi ljudi su pravo iz Londona krenuli da podrivaju rejting naprednjaka, i da polako vade dosijea i objavljuju ih u medijima. Možda je ta operacija mogla da natera srpsku vlast na ovako ishitren korak, ali reakcija je ipak bila suviše radikalna. Posebno kad se uzme u obzir da je srpski premijer par dana pre ove izjave, ponovo javno, rekao da će razgovarati o svim problemima u medijima sa „svojim dobrim prijateljem Majklom Devenportom”. Zar se tako razgovara sa prijateljima, cinizam progovori iz Lorensa? Prijatelje treba paziti i čuvati, nikako ljutiti.

Ne, to je već bilo previše i Lorens je sada razmišljao o tome da u ovu partiju polako uvede konjicu nakon pešadije. Njegova detaljna analiza ministara u Vladi se u potpunosti poklapala sa informacijama sa terena – tu postoji samo jedan čovek odan premijeru do kraja. Nebojša Stefanović. Moglo bi mu se zameriti štošta, međutim nelojalnost nije bila jedna od tih stvari. Svima ostalima bi bio dovoljan jedan telefonski poziv, pa da krenu da napuštaju brod, usput bušeći rupe u trupu. Ko bi branio Vučića? Lazar Krstić? Gospođa Kori? Gospođa Mihajlović? Ili možda g. Verbić? Možda se g. Vučić vodio onom čuvenom mudrošću koju je don Vito Korleone preneo svom sinu Majklu: “Drži prijatelje blizu, ali neprijatelje još bliže.” Ako je to u pitanju, moram mu odati priznanje, nastavi sebe da uveseljava Lorens. Ovoliko ih sakupiti u svom najbližem okruženju ne bi mogao svako. Definitivno vrh napada mora ići na Stefanovića. Sa njegovim padom, premijer ostaje sam na vetrometini. Watch your back…

TREBA NAM NEKO NOV

Druga stvar je tempiranje nezadovoljstva u širokim narodnim masama, posebno u Beogradu. Posle udara na trudnice, porodilje i invalide, kao najosetljivije socijalne grupe, mora se ići šire, mnogo šire. Lorensovi saradnici odranije imaju spremljen plan daljeg smanjenja socijalnih davanja kao potencijalnu tempiranu bombu, a kao poseban specijalitet se sprema ukidanje besplatnih legitimacija za prevoz penzionerima i poskupljenje studentskih karata. Jednim udarcem dve muve, zadovoljno konstatova Lorens. To će žestoko iritirati najvažnije biračko telo, a dodatno će omogućiti prikupljanje ogorčene omladine i kanalisanje njenog nezadovoljstva. Još samo da nađem nekog pogodnog da ih povede, zamisli se Lorens. Ne bi žalio da okrnji fond Službe za milion funti ciljano uloženih u jednog novog narodnog tribuna, nekog novog „kralja trgova”, kao što je to bio Vuk Drašković početkom devedesetih godina prošlog veka. Nekog ko bi sa suzom u oku, uz blago drhtanje glasa, počeo govor sa: “Braće i sestro, pa zar sa Nemcima da budemo saveznici? Onima koji su nas ubijali u dva rata? Onima koji su drugi priznali nezavisnost Hrvatske i to zato što ih je Island pretekao za nekoliko sati?” Usne mu se razvukoše u blagi osmeh. Te govore će možda on lično da piše. Ništa lepše nego kada spojiš posao i zadovoljstvo.

Našlo bi se tu mesta, čak bi mu savršeno odgovarali i ljudi skloni Rusima, što da ne? Zar nisu Rusija i Velika Britanija oduvek bili saveznici Srbije, što se za Nemačku nikako ne može reći? Tu i jeste najveći izazov nove srpske politike – sa Nemcima možeš biti dobar ako Rusi uspeju da ih otrgnu iz anglosaksonskog zagrljaja. Ako Nemci ostanu tu gde jesu, a Srbija otkači Ruse, onda će se naći u situaciji koju stari kockari nazivaju “duplo golo”…

ŠTA NAM TO PORUČUJE NIKOLIĆ

Jedna misao mu brzinom munje prođe kroz glavu, i on je odmah po navici upisa u svoj u rokovnik – Srbija je jedina zemlja pobednica u Prvom svetskom ratu koja nema centralnu proslavu obeležavanja stogodišnjice njegovog početka. Kakav šlagvort to može biti za medije, samo kada im se dozvoli da postave to pitanje. A odmah zatim i potpitanje – da li vam je Nemačka zabranila njeno održavanje? Excellent…

Vraćajući se u istoriju, Lorens pokuša da pronađe analogiju ovom novom kursu srpske politike u prošlosti. Najpribližnije tome mu je bilo poređenje sa vladom generala Milan Nedića. Mada, postojala je ozbiljna razlika – general Nedić nije bio germanofil. Junak balkanskih i Prvog svetskog rata, najmlađi pukovnik, a kasnije i general u istoriji srpske vojske, preuzeo je na sebe neverovatno težak zadatak, svestan da će u istoriju ući kao saradnik okupatora, a da će sve njegove ranije zasluge za Srbiju i srpski narod biti skrajnute u zapećak. Njegov odnos sa Nemcima je bio korektan, ali ništa više od toga. Niti jednog trenutka nije osećao bilo kakav kompleks niže vrednosti i uvek se trudio da se drži dostojanstveno iako mu je zemlja bila okupirana. Doduše, nije voleo ni nas, blago uzdahnu Lorens. Poštovao nas je, zvao nas je “majstorima sa mora”, ali ni nama nije bio naklonjen. Zato smo ga pravo iz Kicbila izručili komunistima kao poklon za Novu 1946. godinu, tačno 1. januara, da mu narod sudi. Hm, Sounds familiar.

Polako privodeći kraju svoj posao u kabinetu i ovu radnu nedelju, Lorens ipak nađe jednu stvar koja ga je radovala. U udarnom terminu na državnoj televiziji, predsednik Srbije je na pitanje novinara za koga će navijati u situaciji kada nema reprezentacije Srbije na Mundijalu izdvojio Brazilce kao umetnike fudbala, a od evropskih selekcija Englesku. Bilo je to veoma prijatno iznenađenje za Lorensa. Navikao da u svemu traži neko dublje značenje, pogotovo u jednom ovako ni sa čim izazvanom komentaru, Lorens se zapitao da li stari lisac šalje jednu suptilnu poruku? Ako je to tako, a on će to svakako proveriti, predsednikove muke sa poznatim srpskim dnevnim novinama mogu biti kao dlanom odnešene. Ne samo to nego, ako se stvar bude zaista odvijala u pravom smeru, predsednik Nikolić lako može postati najbezbrižniji političar u Srbiji. Nema lepše prilike da se teren polako ispita već u ponedeljak, kada će novi ambasador Ujedinjenog Kraljevstva predati akreditive srpskom predsedniku. Njegova ekselencija g. Denis Kif stiže u Beograd, i Tomas Lorens se tome veoma radovao. Vrhunski diplomata dolazi u Srbiju u pravom trenutku i biće zadovoljstvo imati takvog čoveka na Balkanu u predstojećim godinama. Ambasador Kif je već podsetio širu javnost na to kako su Britanci i Srbi uvek bili saveznici i da „to nas podseća na zajedničku istoriju. Nadam se jačanju veza među nama.” I think this is the beginning of a beautiful friendship.

Politika
Pratite nas na YouTube-u