MARK HAKARD: NACIONAL-NIHILIZAM ILI KAKO UPOTREBITI NACISTE ZA UNIŠTENjE NACIJE

Uslov da MMF Ukrajini ponudi zajam od 18 milijardi je „teritorijalni integritet“ Ukrajine. Što...

Uslov da MMF Ukrajini ponudi zajam od 18 milijardi je „teritorijalni integritet“ Ukrajine. Što znači da u ratu protiv Novorusije nacionalisti predstavljaju pešadiju multinacionalnih hordi

Strategije totalne dominacije (full-spectrum dominance) sadrže više od vojnih metoda – cela njihova svrha je u politici, u borbi za vlast. Otud pokrete koji se predstavljaju kao prvaci nacionalnog spasa treba posmatrati sa posebnim podozrenjem jer je moguće da služe upravo suprotnom cilju.

Otkako je proamerička hunta preotela kontrolu nad Ukrajinom u februaru, etnički, kulturni i jezički jazovi u zemlji smrtonosno su se produbili. Uglavnom rusofonski jug i istok već su platili strašnu cenu otpora liberal-nacionalnom režimu, od lomače u Odesi do otvorenog rata protiv Donjecka i Luganjska, dve oblasti na granici sa Rusijom koje su proglasile nezavisnost. Da Vladimir Putin nije brzom akcijom obezbedio Krim (moved to secure Crimea), slična sudbina bi zadesila i to poluostrvo. Za razumevanje zverstava počinjenih nad stanovništvom istorijske Novorusije mora se imati na umu da je „antipobunjenička“ kampanja Kijeva više od lokalnog sukoba: to je posredni rat Pax Americana protiv Rusije, kako bi se ostvarila kontrola nad srcem Evroazije.

U pohodu da Rusiju „ograniči“ i destabilizuje, Vašington je našao voljne saveznike u ukrajinskim nacionalistima. Iskonski neprijatelji Moskve, organizacije poput Banderine (Stepan Bandera) OUN (Organizacija ukrajinskih nacionalista) i UPA (Ukrajinska pobunjenička armija) sarađivale su sa nacističkom Nemačkom tokom Drugog svetskog rata. Prašina se još nije slegla u Rajhstagu kada je otpočeo Hladni rat, a SAD nastavile stazama Abvera i SS, podrškom nacionalistima na zapadu Ukrajine u kampanji sabotaže i gerilskih napada protiv sovjetskih vlasti do ranih 50-ih. Berlinskog zida više nema, ali se podrška SAD i NATO subverziji (subversion programs) ukrajinskih nacionalista nastavlja i danas. Osim pet milijardi dolara koje su SAD otvoreno uložile u osvajanje Ukrajine za protekle dve decenije, za očekivati je da je u tu svrhu uloženo i mnogo tajnih sredstava.

S podrškom CIA (CIA) i poljskih službi (Polish intelligence), Kijev već dva meseca pokušava da potčini istok, ali režim nema čime da se pohvali osim stotinama mrtvih i hiljadama ranjenih, dok gradove poput Slavjanska i Kramatorska razara sistematskim bombardovanjem. Regularna vojska Ukrajine, demoralisana, neopremljena i nedovoljno plaćena, nije prionula na represivni zadatak sa žarom koji je hunta od nje očekivala. Zato se Kijev oslanja prvenstveno na novoosnovanu Nacionalnu gardu (Nacgvardiя), strane plaćenike i privatne paravojske oligarha poput guvernera Dnjepropetrovska Igora „Benje“ Kolomojskog (Igor “Benya” Kolomoisky), vatrenog cioniste za koga se veli da je stvorio poslovnu imperiju bezobzirnim kriminalom. Redove tih „specijalnih bataljona“ čine motivisani ali neiskusni batinaši neofašističkog Desnog sektora, grupe koja je imala ključnu ulogu u majdanskom puču 22. februara. Ovi eskadroni smrti pokazali su se sposobnim da terorišu civile, ali ne prolaze dobro u sukobu sa lokalnim pokretom otpora.

Katastrofalni neuspeh režima u suzbijanju pobune u prvi plan ističe potpunu nesuvislost ukrajinskog nacionalizma. Ukrajina je održiva koliko i Belgija – veštačka država, beznadežno podeljena unutar sovjetskih granica (Soviet-era borders). Do građanskog rata je došlo zato što etnički Rusi i Rusiji kulturno okrenuti Ukrajinci, koji generacijama žive na tradicionalno ruskoj zemlji, odbijaju da se povinuju otrovnom šovinizmu koji od njih zahteva odricanje od verskog, kulturnog i jezičkog nasleđa (podvukao NM). Ideolozi koji oružjem žele da nametnu „ukrajinstvo“ praktično predstavljaju strane zavojevače koji žele da unište identitet potčinjenog naroda. Zato se pobunjenici u Donbasu bore do smrti.

Veštačka priroda (fabricated nature) agresivnog ukrajinskog nacionalizma, mada nije izolovan slučaj, postaje još očiglednija kada se posmatra kroz prizmu sukoba velikih sila. Oblikovanje „Ukrajine“ (shaping of “Ukraine”) – izvorno Malorusije, sa Galicijom i Volinjem – kao entiteta apsolutno neprijateljski raspoloženog prema „Muskoviji“ je geopolitički projekt Zapada koji datira od XVI i XVII stoleća, kada su Poljska i Vatikan napali jedinstvo pravoslavnih Slavena. Od tada su, redom, Austro-Ugarska, Nemačka i evo SAD preuzimale, podsticale i negovale to neprijateljstvo kao efikasan način da potkopaju ili otvoreno napadnu samu Rusiju. Tako je sadašnji pokušaj Amerike da Ukrajinu pripoje „slobodnom svetu“, koliko god glup i izuzetno opasan, samo nadovezivanje na istorijski presedan.

Isti je slučaj i sa saradnjom SAD sa fašistima. Ona nije bila ograničena samo na podršku vojnim huntama poput Pinočeove u Latinskoj Americi; vredi se podsetiti da je Volstrit aktivno finansirao (actively financed) uspon Adolfa Hitlera. Tako i danas ultranacionalisti u Ukrajini uživaju prećutnu podršku Vašingtona dok se trude da etnički očiste jug i istok od Rusa i svojoj ideologiji obezbede Pirovu pobedu. Jer, ako su Desni sektor, Svoboda i ostali šovinisti toliko očarani nasleđem nacional-socijalizma, trebalo bi da se prisete ne samo sudbine, već i dijalektičke svrhe (dialectical function) te ideologije. Sveopšte razaranje i neljudskost nacizma samo je utrlo put trijumfu međunarodnog kapitala, koji od kraja Drugog svetskog rata svoje diktate sprovodi kombinacijom ekonomsko-političkog liberalizma, kulturnog marksizma i američke vojne moći. Kao što je u nedavnom govoru (recent speech) u Varšavi objasnio predsednik SAD Barak Obama:

„Mi imamo svetu dužnost— ugovornu obavezu— da branimo vaš teritorijalni integritet. To ćemo i učiniti. Stojimo zajedno, sada i zauvek, jer je vaša sloboda i naša.“

Banksterima se, dakle, bukvalno obećava sloboda da ruše, osvajaju i pljačkaju širom sveta, zauvek. Ključni uslov da MMF Ukrajini ponudi zajam od 18 milijardi dolara ($18 billion loan) je „teritorijalni integritet“ Ukrajine. Što znači da u ratu protiv Novorusije, nacionalisti predstavljaju pešadiju multinacionalnih hordi. Ratuju ne za svoju otadžbinu, već za slavu Ekson-Mobila, Monsanta (Exon-Mobil, Monsanto) i Lejdi Gage; samim tim su potrošna roba, poput uostalom i same Ukrajine. Fantazije (Fantasies) o državi od Karpata do Kavkaza deluju naivno u poređenju sa vizijom planetarne imperije gospodara dijalektike, a palanački nihilizam (nihilism) Banderinih učenika predstavlja samo prelaz ka univerzalnom porobljavanju i zatiranju svih naroda.

Globalistička elita svoju politiku zasniva na klasičnom principu divide et impera (zavadi pa vladaj), ali je druga, ezoterična strana te medalje solve et coagula (rastvori pa stopi), politička alhemija koja se primenjuje na ljudske zajednice. Iza floskula o slobodi, demokratiji i ljudskim pravima krije se opsesija razaranjem. Suverenitet mora da nestane, seks i porodica da budu iskrivljeni u groteske, a Mamon da zameni Boga. Nacija, kao najširi oblik porodica, mora biti ukinuta. Vrlom Novom Svetu nisu potrebni ni Rusi ni Ukrajinci, već amorfna biomasa sposobna samo za eksploataciju.

Tragedija Ukrajine nudi nam primer nacionalnizma zloupotrebljenog za potrebe transnacionalne oligarhije. A pred Rusijom je pak izazov održavanja tradicionalnog identiteta pred nasrtajem zapadnog postmodernog imperijalizma. Prirodni, plemenski nacionalizam krvi može se pomiriti sa višim stremljenjima duha; to je vekovima bio zadatak Crkve i države (Church and state) u procesu stvaranja ruske pravoslavne civilizacije. U međuvremenu, beleže se zlodela i provokacije kijevske hunte, u službi pravde – koja će neminovno stići, ali onda kada Kremlj to odluči.

Mark Hakard (Mark Hackard) je nezavisni spoljnopolitički analitičar. Diplomirao ruski jezik na Džordžtaun univerzitetu, a magistrirao ruski i istočno/evroazijske studije na Stenfordu. „Soul of the East“ je njegov Internet projekat kojim pokušava da važne aspekte ruske političke i religijske misli predoči engleskom čitaocu

Sa engleskog Nebojša Malić

Izvor, Soul of the East/Stanje stvari,20. jun 2014.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u