Tribunal više nema obraza da dalje u pritvoru drži sada možda i na smrt bolesnog čoveka, pa bi da ga se otarasi. I šta je smislio?
Šešelj u Hagu je tako dobar dramski materijal da će ga jednog dana izvoditi na pozorišnim daskama. Na jednom mestu su se stekli elementi ličnog, političkog i pravosudnog sukoba.
Ličnog, jer je posle dvanaest godina zatočeništva odluka o Šešeljevoj slobodi pala u ruke njegovog nekadašnjeg bebi-fejs saradnika, a sada moćnog lidera u čijim je šakama trenutna sva vlast o kojoj je egocentrični Šešelj mogao samo da sanja.
Političkog, jer se Haški tribunal sa Šešeljem obračunavao kao sa političkim otelovljenjem „agresivnog srpskog nacionalizma” koji je, prema tužilaštvu i tvorcima ovog tribunala, skrivio za sve ratove na tlu bivše Jugoslavije.
Pravosudnog, jer se u Šešeljevom procesu u stvari sudilo srpskom nacionalizmu. Ima li veće ironije od toga da ovaj karikaturalni srpski nacionalista ukuca poslednji ekser u kovčeg Haškog tribunala?
Jer, ni na Zapadu više nema eksperta koji će reći da su u Hagu dokazane najvažnije tačke optužnice protiv Šešelja, kog tužilaštvo tereti da je govorima „podsticao” druge na zločine, ali za njega traži 28 godina zatvora, kao da je ondašnji opozicionar lično komandovao trupama koje su zločine protiv čovečnosti vršile po njegovom naređenju. Šešelj je izvrgao ruglu i optužnicu protiv sebe i ceo falični pravni eksperiment zvan Haški tribunal.
Ali vrhunac je ipak ovaj poslednji manevar sudskog veća da na Srbiju svali čitav taj sramni fijasko. Bruka je tribunala što Šešelja drži u zatvoru duže nego neke kojima su za zločine izrečene kazne. Jedan je, tako, priznao da je ubio blizu sto ljudi, da bi odmah zatim dogovorio, i davno odslužio, svega pet godina robije.
Tribunal više nema obraza da dalje u pritvoru drži sada možda i na smrt bolesnog čoveka, pa bi da ga se otarasi. I šta je smislio? Da tamničenje Šešelja utrapi Srbiji, da od Srbije za njega napravi politički zatvor. I to pod političkim ograničenjima kakva nije ni pokušao da nametne Ramušu Haradinaju, NATO ljubimcu koji je išetao iz Haga jer su oni koji su se prijavili da svedoče protiv njega prethodno naprasno izgubili živote pod nikad do kraja rasvetljenim okolnostima.
I kakav je samo prezir Hag time ispoljio prema Srbiji. Nijedna zapadna država koja drži do sebe ionako ne bi dopustila da se ijednom njenom građaninu sudi pod uslovima pod kojim je suđeno u Hagu. A sada bi hteli da Srbija na sebe preuzme njihov krah i da izigrava dželata i tamničara čoveku kome za 12 godina nisu dali pošteno suđenje. Da Srbija preuzme na sebe posledice što za 12 godina nisu uspeli da dokažu optužnicu ovom „govorniku mržnje”.
Izvor Politika, 03. 07. 2014.