RUSKA VOJSKA U AMERIČKOM DVORIŠTU

Ruska vlada odobrila slanje ruskih vojnika u Nikaragvu, gde će obezbeđivati izgradnju kanala Nakon...

Ruska vlada odobrila slanje ruskih vojnika u Nikaragvu, gde će obezbeđivati izgradnju kanala

Nakon bezuspješnih pokušaja da na bilo koji način spriječe izgradnju kanala u Nikaragvi, američka ambasada u Managvi je od vlade Nikaragve zatražilo da „u skladu s međunarodnim pravom objavi sve detalje oko javnog konkursa i davanja koncesije kineskoj kompaniji za izgradnju, cijelom projektu i studije uticaja na okolinu“.

Sa druge strane se istovremeno mobilizišu „stručnjaci u području ekologije“, koji upozoravaju na „pustinju koja će nastati izgradnjom kanala“, a lokalna autohtona plemena se dovode na gradilište kako bi „izrazila svoje nezadovoljstvo“, a da često ni sami ne znaju zašto i za čiji račun protestuju.

U Nikaragvi se 2016. održavaju izbori, a zbog zbog izvjesne pobjede „sandinista“ Danijela Ortege, aktualnog ljevičarskog predsjednika, svi predviđaju scenario Obojene revolucije i destabilizaciju zemlje po uzoru na Venecuelu, Brazil i druge zemlje u Latinskoj Americi i svijetu.

Postoji, međutim, nešto što su u Vašingtonu previdjeli, a to je sporazum koji je pripremljen početkom aprila 2014. Ruska vlada je objavila njegov konačni nacrt krajem novembra, a konačno je potpisan od strane Rusije 2. januara 2015, a njime se ruskoj vojsci daje pravo boravka na teritoriji Republike Nikaragve.

Rusija bi, dakle, trebalo da obezbedi vojnu podršku izgradnji alternative Panamskom kanalu prije dolaska američkih marinaca. Ruski portal Slobodni nedeljnik piše da, dok je pažnja većine Rusa usmjerena na događaje u Ukrajini, na drugoj strani svijeta, u Nikaragvi, odvijaju se značajni dođaji za Rusiju, koji nisu manje važni od onih na vlastitom kontinentu.

Američka ambasada traži od vlade te zemlje da otkrije informacije o kanalu, koji će se uskoro spojiti Atlantski i Tihi okean, a za kojeg se očekuje da bude alternativa postojećem Panamskom kanalu, što izuzetno brine Sjedinjene Države.

Nivo američke zabrinutosti je lako razumjeti, a dovoljno se sjetiti da je zbog izgradnje kanala Vašington i osnovao separatističku državu Panamu, kada je 1903. pomogao njemno otcjepljenje i osamostaljenje od Kolumbije.

Tokom prošlog veka Panama je u više navrata pokušala da povrati kontrolu nad kanalom i svojom teritorijom. Pobune su izbijale 1927, 1947, 1959. i 1964, ali bez uspjeha. Posljednji put 1989. godine američki vojnici su svrgnuli predsjednika Manuela Norijegu, okupirali njenu teritoriju, a tokom invazije je poginulo više od 500 panamskih građana. U Panami su očito svjesni važnosti kontrole nad tom strateškom rutom i bili su spremni proliti i krv za to, ali sada postoji alternativa.

Ideja o izgradnji kanala na području Nikaragve nije nova, ali do sada njegno provođenje nikad nije uspjelo. Samo prije godinu dana, parlament u Managvi je usvojio takvu odluku, a predsjednik Danijel Ortega je potpisao. Možda su stara prijateljstva iz socijalističkog tabora igrala određenu ulogu, budući da je glavni investitor i izvođač radova – Kina.

Ekonomsko učešće Rusije je bilo za pretpostaviti, ali u manjoj mjeri od Kineza. Međutim, ruska uloga u cijeloj ovoj priči nije mala. Ortega je itekako svjestan svog moćnog susjeda na sjeveru, te je stoga s Rusijom zaključio sporazum koji podrazumjeva „vojno pokrivanje projekta“.

Prema tom sporazumu, ruski ratni brodovi i aviioni će se moći slobodno kretati u teritorijalnim vodama Nikaragve. Takođe će biti izgrađena sva potrebna tehnička infrastruktura, moći će se služiti postojećim lukama, a ruska vojska ne smije zadirati u suverenitet zemlje domaćina i mora se ponašati skladno obavezama koje proizilaze iz međunarodnog prava i Konvencije o moru. Jednostavno rečeno, dvije velike sile, Rusija i Kina, zajedno će pritisnuti treću veliku silu – Sjedinjene Države, i to u području njenih vitalnih interesa.

Ustvari, ovo je otprilike isto kao tajni američki angažman u pokretanju ukrajinske krize. Vašington je htio da prisili Rusiju da prihvati za nju neprihvatljivo kršenje njenih prava. Rusija se s tim ne slaže i sada se u Nikaragvi priprema za protivudar na neprijateljskoj teritoriju.

I ovdje postoji opasnost od novog sukoba. SAD su uvijek snažno odgovorile na sve dosadašnje pokušaje da nudu lišene svog monopola i prava da kontrolišu tranzit, pa zašto bi drugačije postupile i sada?

Napad je već počeo, a to je zahtjev za objavljivanjem informacija o izgradnji prve dionice. U slučaju neuspjeha, suverena zemlja – Nikaragva – moraće da brani svoj projekat na svojoj teritoriji. To će se, naravno, predstaviti i tumačiti u negativnom smislu i biće razlog za masovni napad iz najvećih svjetskih medija. Možda na isti način na koji se izvještavalo o oborenom „boingu“ u Donbasu. Glavna stvar je da Ortega bude kriv.

Na primjer, već je optužen za prikrivanje potencijalne štete po okolinu, a, ako pristane na otkrivanje detalja o projektu,  „stručnjaci“ će sigurno naći „nedostatke“, stvarne ili imaginarne, dok će mediji krenuti u napad sa istim zaključcima. Ovo nije nikakva spekulacija, budući da su organizacije za zaštitu okoline već ubačene u „borbu“.

Dakle, pošto mediji završe s poslom, za očekivati je, kao što se dogodilo nebrojeno puta u Centralnij i Južnoj Americi, realni vojni napad na Nikaragvu, pogotovo ako se ruske oružane snage tamo ne pojave što je prije moguće.

Njih, doduše, tamo još nema, a izgradnja kanala je već počela, a sporazum o vojnoj prisutnosti je ruska vlada konačno odobrila 2. januara. Rusija ne smije čekati jer su u Pentagonu izvukli pouku sa Krima, gdje su se „iznenada“ pojavili „pristojni zeleni ljudi“, koji su razbili sve planove NATO o razmještanju njihovih vojnih baza na poluostrvu.

Ako se američki marinci pojave u Nikaragvi, svi grandiozni planovi i projekti će biti osujećeni. Oni će lako srušiti Ortegu, koji će završiti sa vrećom na glavi kao njegov „kolega“ iz Paname. Zašto ne?

Ruski ministar obrane Šojgu mora da požuri i preduhitri ovakav scenario, a sve u okviru međudržavnog, bilateralnog sporazuma između Nikaragve i Ruske Federacije. Konačno, zašto bi uopšte bio žurno usvojen i potpisan ako je njegova svrha samo smabdevanje namirnicama, gorivom i pružanjem drugih usluga ruskoj ratnoj floti. Naravno da nije riječ o pukom „gostoprimstvu“ Nikaragve i da je ovo jasna poruka Moskve Vašingtonu da će od sada na provokacije odgovarati istom mjerom.

Izvor Voksblog, 09. 01. 2014.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u