AMERIKA I APARTHEJD U CRNOJ GORI

  VLADIMIR BOŽOVIĆ Amerikanci su u strahovitoj ofanzivi na Balkanu, koji kontrolišu preko korumpiranih...

 

VLADIMIR BOŽOVIĆ

Amerikanci su u strahovitoj ofanzivi na Balkanu, koji kontrolišu preko korumpiranih marionetskih režima

Nedavno je, ko zna koji put, potvrđena informacija da je broj Srba koji su zaposleni u državnim organima Crne Gore pet puta manji od njihovog procentualnog učešća u ukupnoj populaciji.

Ukoliko se uzme u obzir da je srpski jezik, iako ima najširu zastupljenost među stanovništvom Crne Gore (čak i prema falsifikovanim popisnim rezultatima), protjeran iz obrazovnog sistema, da se sistematski vrši nasilje nad istorijskim činjenicama i srpskom kulturom, da je Srpska pravoslavna crkva izložena sve brutalnijim napadima od državnih i paradržavnih struktura, onda se stanje u kom žive pripadnici srpske jezičke zajednice i Srpske pravoslavne crkve može opisati jednom riječju – aparthejd. Ako se na ovu, konkretnu političku praksu crnogorskog režima doda još i legislativni okvir, prema kome je, na primjer, srpskom jeziku kao temelju istorijskog identiteta Crne Gore, dodijeljen nižerazredni položaj u odnosu na „crnogorski jezik” (zvanično uspostavljen u 21. vijeku), onda aparthejd u Crnoj Gori dobija punoću i zaokruženost u smislu osnovne definicije tog pojma. Dakle, nije u pitanju samo politički već i zakonski, odnosno sistemski okvir aparthejda.

PROGON SVEŠTENIKA

Posljednji i vrlo ilustrativan primjer opisane prakse je i brutalno protjerivanje sveštenika Srpske pravoslavne crkve iz Crne Gore – protojereja Velibora Džomića. Iako je i ranije bilo nekoliko sličnih slučajeva protjerivanja sveštenstva SPC, ovaj se izdvaja jer je Džomić, kao koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske, u velikoj mjeri zaslužan za povoljan ishod nekoliko značajnih sudskih postupaka koje je režim vodio protiv SPC, kao i za neka ključna rješenja po pitanju očuvanja imovine SPC u Crnoj Gori. Zvanično objašnjenje Agencije za nacionalnu bezbjednost je da je sveštenik Velibor Džomić opasan za „nacionalnu bezbjednost”. Sudeći po ovom slučaju koji je uzburkao javnost, može se očekivati pokušaj da se novim zakonskim rješenjem o položaju vjerskih zajednica (koje je već u pripremi) SPC izbaci iz pravnog poretka a da se njena imovina preda na upotrebu instaliranoj, pseudoreligioznoj organizaciji – takozvanoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.

Ako se situacija u Crnoj Gori posmatra iz ugla relativno neobavještenog ruskog građanina, onda je za njeno puno razumijevanje korisno iskoristiti „ukrajinsku analogiju”. Naime, položaj naroda koji baštini srpski identitet Crne Gore se skoro u potpunosti poklapa sa stanjem naroda koji njeguje ruski identitet u Ukrajini. Ako su tri osnovna stuba identiteta – jezik, narodnost i vjera, onda se apsolutno ista tehnologija razaranja tih stubova koristi i u Ukrajini i Crnoj Gori.

To, naravno, ne može biti i nije slučajnost. Kad na sve ovo dodamo da je crnogorski režim odavno u konkretnim poslovnim aranžmanima sa određenim pi-ar kućama iz SAD, koje se bave dubinskim tkanjem „novog identiteta”, onda je situacija u potpunosti jasna. Jedna od omiljenih tehnika kojima se protagonisti stvaranja tog novog svjetskog poretka brane od čistih i logičkih zaključaka na račun njihovih opskurnih namjera je lijepljenje etikete „teorije zavjere”. Međutim, čini se da je svijet, naročito njegova mlađa, slobodnija populacija uspjela da se kroz kanale još uvijek neugušenog internet pluralizma otrgne iz matrice besmislene autocenzure.

djukanovicbajden-s

ČEKA SE RUSKI ODGOVOR

Da je Crna Gora, zbog svog geostrateškog i istorijskog položaja u proruskoj orbiti, posebno važna za zapadne, prije svega američke interese, posebno je istakao i američki senator Kris Marfi. On slavodobitno ističe uspjehe američke politike na Balkanu, a koja je sadržana u „protjerivanju” Rusa iz njihovog tradicionalnog uporišta. Na upriličenom gostovanju u Nemačkom Maršalovom fondu Marfi naglašava da je Crna Gora odbila „više milijardi” vrijednu rusku ponudu za korišćenje obale i lučkih kapaciteta te da se definitivno opredijelila za NATO. Marfi kaže da su SAD zaustavljanjem projekta Južni tok uspješno zatvorile ruski prodor ka Srbiji te da će u budućnosti ova zona zavisti od američkog, a ne ruskog gasa. Iako je jasno da je ova paunovska razmetljivost američkog jastreba čist politički diletantizam, to ne poništava činjenično stanje. Amerikanci su u strahovitoj ofanzivi na Balkanu, koji uspješno kontrolišu preko korumpiranih marionetskih režima. U tom pogledu ogledni analitički model je režim Mila Đukanovića.

U posljednjih nekoliko mjeseci primjećuje se da je Đukanović u svojim javnim nastupima stavio pitanje evrointegracija u drugi plan. Kompletna medijska i politička struktura koju kontroliše feudalni gospodar Crne Gore je postavljena u funkciju ostvarenja samo jednog cilja – učlanjenja u NATO. U više navrata Đukanović je od EU vrlo ovoreno tražio konkretnu finansijsku kompenzaciju za realizaciju nekih evropskih zahtjeva kao što je, na primjer, „vladavina prava”. Kako takve neuobičajene „kompenzacije” izvjesno neće biti, ishod je očigledan. To znači da je Đukanović gotovo izvjesno napravio separatni dogovor sa Amerikancima koje isključivo zanima pitanje NATO. Ovaj zaključak se jasno otkriva u tonu posljednjih izjava Mila Đukanovića nakon susreta sa američkim potpredsjednikom Bajednom.

Zašto je Americi toliko važan Balkan? Da li samo i isključivo zbog geostrateškog položaja? Naravno, i zbog toga. Iako se to može opisati u različitim nivoima i reći kroz tipične fraze geostrateške analitike, Amerikanci znaju da ovdje, na slovenskom jugu, kuca i dio velikog ruskog srca. Zato im je posebno važno da na baš ovoj zemlji čvrsto pobodu svoje koplje. O konkretnom političkom značaju ovog postupka je gotovo sve rečeno, a simbolički je suvišno naglašavati. Čekamo ruski odgovor.

Fond strateške kulture

 

Politika
Pratite nas na YouTube-u