CRNOGORSKI MEFISTOVSKI OBRT

VLADIMIR BOŽOVIĆ Nitkovski buvljak režima i grant striptizeta grebucka po vratima NATO ubica. Puze,...

VLADIMIR BOŽOVIĆ

Nitkovski buvljak režima i grant striptizeta grebucka po vratima NATO ubica. Puze, ližu i gamižu. Danonoćno

Prirodan je strah onih koji se nalaze na vjetrometini između već iščezle mladosti i puzajuće starosti. Čim malo potamni zvjezdano nebo a gravitacija zemlje postane jača, zatetura čovjek, oslabi i izgubi kompas. U taj procjep se, po pravilu, upada, ali je našim roditeljima, čini se, bilo sve nekako smutnije, neizvjesnije. Taman što su strgli lance zarđale, ali regularizovane diktature, ščepalo ih je ovo toksično jedinjenje kamora-trilera i golootočkog hardkora. Oluja razularenog kapitalizma je godinama nanosila ruševine Berlinskog zida i zatrpavala „gubitnike tranzicije“. Nisu svi posustali, neki još mrdaju, pružaju otpor, ali je ipak većina uvenula. Refleks poslovično naivnog optimizma kaže: nije baš sve tako sivo.

Pa i nije. U ograđenom dijelu simulakruma šljašte ružičaste DPS bubašvabe, politički korektno kodirane kao „članovi” i „simpatizeri”. To su oni što popunjavaju šaltere i kancelarije, isijavaju kontrolisanu radost na predizbornim spotovima, ubacaju zaokružene listiće u glasačke kutije… Da, to je ono šišnjarsko bratstvo kojem se kompletan intelektualni i ideološki „softver” mijenja na kongresima. Zapravo, mrtva priroda Đukanovićevog feudalnog rijalitija.

GENERACIJA „RANIH LEŠEVA”
Ako i postoji neko objašnjenje za onemoćale roditelje, šta je sa njihom djecom? Anemični, beznadežni, bez one prirodne „grmljavine krvi”? Mračni. Užasava i zabrinjava epidemija mladih, bezmudih plastikanera. Kakva je ovo generacija „ranih leševa”, kako reče jedan vrli prijatelj? Iz kojeg DNK budžaka su dolutali? Čime se mogu povezati oni divni, surovi giganti naše istorije što su plemenitim trojstvom srca, uma i mača čuvali i gradili slobodu i ovi depilirani, drhtavi miševi? Kojom se istorijskom alhemijom došlo od onih koji su, uprkos zastrašujućim statistikama nadmoći svojih neprijatelja, vjerovali i osvojili „što biti ne može” do ovih kojima „ideali” vise na policama butika i supermarketa? I kojima svaka „ideja” ima materijalno ishodište u kanalizacionom sistemu.

crnagoranato01Tako mladi, a tako ogrezli u ciničnoj, crvljivoj samoživosti. Uokvireni dnevnim podtrpeznim računicama, plutaju u životu kao nemušti, beskarakterni paraziti. Silno se iznenade kad im izmjestite bilo koje životno pitanje van sirove kost-benefit računice. Na primjer, ovo aktuelno, vulgarno i silom nametnuto pitanje pridruživanja NATO ubicama.

Čim se neko surva u ponor bavljenja odnosom štete i koristi od učlanjenja u NATO, već je u predvorju gubilišta duše. Ako je već nije izgubio. Lako se sklizne u tu bezdušnu studen, jer već odavno ništa ne svijetli u mraku. Blijede, nestaju stari orjentiri, one fine, svjeltlucave čestice nasleđa i morala. Izmiješale su se sa olovom i knjiškom prašinom. Društvom se zarazno širi sintetički opijum šoping-centara.

Nitkovski buvljak režima i grant striptizeta grebucka po vratima NATO ubica. Puze, ližu i gamižu. Danonoćno. U prvim redovima tog gmizavog pohoda je režimska sitnina, dok iz pozadine vokalni tempo diktira NATO grantovski gospel. I, dok ih Veliki Ubica sa podsmjehom postrojava, Mefisto mu došaptava nove uslove. Traži da se krvlju naše, ubijene djece potpiše Molba za prijem. Na mostu u Murinu. Da se prizna Velikom Ubici status umjetnika, a njegove prošle i buduće žrtve kao „umjetnički kolateral”.

ČIJA SU DJECA NA „MENIJU” VELIKOG UBICE?
To je mefistovski obrt: umjesto da upute riječi kajanja, Veliki Ubica čeka da ga ta obezdušena fukara, u naše ime, javno zamoli za oprost što nam je ubio djecu. Upravo se tu nalaze još jedna „skrivena vrata” za razumijevanje naše turobne stvarnosti.

djukanovicnatoNaime, jezgro vlasti i dobar dio predstavnika javnog života tvori pronacistički antisrpski krug. To što su na murinskom mostu poginula srpska djeca, za tu monstruoznu galeriju znači da su to bile žrtve „druge strane”, djeca „okupatora”. Stoga njih to ne obavezuje, ne zanima, niti bi ikad zatražili da se Veliki Ubica makar formalno izvini. Ne pokazuju ni zrno one opšte ljudske saosjećajnosti, sem utreniranog, zašećerenog fraziranja o pijetetu za sve žrtve rata. Čak i kad toliko iskažu, uslijedi ono nepostojano „ali”, iza koga, po pravilu, recituju uvredljivu propagandističku tiradu, kojom legitimišu zločinačko NATO bombardovanje. A upravo su oni, nedavno, fanatično dogmatski odbijali bilo kakav dijalog sa svakim ko je u tumačenju zločina u redakciji Šarli ebdo pokušao da upotrebi neuporedivo razložnije „ali” za svoje viđenje te tragedije.

Danas, srpska i albanska djeca umiru od visoke koncentracije uranijumske prašine koju je posijao NATO 1999. Ovih dana ginu libijska, sirijska, palestinska, iračka, ukrajinska i ruska djeca u ratovima koje je osmislio, podstakao i koje održava NATO. Iz vojnih baza Evrope i SAD humanoidni terminatori ubijaju dronovima ljude na drugom kraju svijeta. NATO operativci from Virginia with love džojstikom love i strijeljaju živahnu „neprijateljsku” djecu. Samo od 2004. godine Sjedinjene Države su izvršile 420 napada dronom u Pakistanu. Od toga je preko 371 u mandatu nobelovca, avaj, Obame. U istom periodu ubijeno je više od 180 djece, a ukupan broj žrtava se približava 4.000.

Naivnost, kao ni glupost, nikom ne može služiti kao izgovor. Ko je god prihvatio onu maloumnu priču o „reformama” koje treba sprovesti kako bi se zadovoljili navodni NATO „standardi” znači da se svjesno pokriva dimnom retoričkom zavjesom za licemjere. Znaju odlično ti osviješćeni licemjeri da tamo gdje su krenuli vlada apsolutno jedan vrijednosni standard – interes Velikog Ubice. A mjerna jedinica njegovog interesa su ljudski životi. Dakle, ispravno pitanje je – ko je sljedeći, odnosno čija su djeca na planiranom „meniju” Velikog Ubice? Ruska, to je očigledno. Iranska, korejska, kineska, indijska… Ili možda opet srpska, „okupatorska”?

Fond strateške kulture

Politika
Pratite nas na YouTube-u