PRANjE CRNIH KOŠULjA U HRVATSKOJ

JULIJA KOŠ Otvoreno pismo jevrejske aktivistkinje Nataši Jovičić, direktorki Spomen područja Jasenovac posle najave...

JULIJA KOŠ

Otvoreno pismo jevrejske aktivistkinje Nataši Jovičić, direktorki Spomen područja Jasenovac posle najave njenog imenovanja za savetnicu za Holokaust predsednice Hrvatske

Nakon svega što znam o vašem profesionalnom djelovanju posljednjeg više od desetljeća, zgrozila me je, Natašo Jovičić (na slici ispod), vijest da predsjednica Republike Hrvatske najavljuje Vaše postavljenje za svoju savjetnicu za pitanja Holokausta. Apeliram: s poštovanjem odbijte ponuđenu dužnost!

Pronađite u sebi snage i ljudskog poštenja za to, jer Vi dobro znate da imate daleko premalo znanja o Holokaustu i o genocidu koji se dogodio na području bivše Nezavisne Države Hrvatske. Premalo ne samo da biste savjetovali predsjednicu nego i da biste s imalo uspjeha iskazali bilo kakvu složeniju povijesno utemeljenu misao vezanu uz tu problematiku, kako se do sada bez iznimke pokazalo. Vi najbolje znate koliko nedostatno znate o temi o kojoj biste trebali savjetovati predsjednicu i koliko bi to savjetovanje samo bilo daljni razvitak zamagljivanja povijesne stvarnosti, kakvo već, unatoč svim kritikama, uporno već skoro desetljeće gledamo u Vašem muzeju. Širenje takvog zamagljivanja izvan muzejske zgrade može, međutim, pokrenuti probleme koji će za Hrvatsku očito biti širi i dublji od problema koje do sada sâm jasenovački muzej izaziva prikrivanjem istine o Holokaustu (i genocidu) počinjenome na području NDH.

Stoga će ovo Otvoreno pismo istodobno biti, osim hrvatskim, izraelskim i međunarodnim medijima, te najvećem mogućem broju zainteresiranih osoba u zemlji i inozemstvu, dostavljeno i (na znanje) u Ured predsjednice RH. Ovo stoga što iskreno vjerujem da predsjednica nije još svjesna ni manjeg dijela problema uz koji se u svijetu još živih preživjelih žrtava i potomaka smrtno stradalih Židova povezuje Vaše ime, kao svojevrsnog eksponenta politike zamagljivanja povijesne istine u Hrvatskoj. Radi njezinog boljeg informiranja, priložit ću predsjednici i tekst Nezavisna Država Hrvatska: osvrt iz današnjice (tiskan u publikaciji Holokaust, ljudska prava i obrazovanje: prilog za uvođenje nastave o Holokaustu u programe osnovnih i srednjih škola, Židovska općina Zagreb, 2006), kako bi se ukratko i iz meritornog izvora mogla (odnosno njezini pomoćnici) barem ukratko uputiti u osnovne povijesne činjenice; u tome će joj pomoći i moja analiza problema u jasenovačkom muzeju, kome ste Vi na čelu, a koju ću joj istodobno također dostaviti na znanje.

natasajovicicUostalom, uvjerena sam da Predsjednica zapravo ne traži savjetnika/savjetnicu za pitanja Holokausta. Ona je u svakom pitanju koje se kao natuknicu može naći u općoj enciklopediji toliko zanosno samouvjerena da je njezina vizija hrvatske povijesne stvarnosti vjerojatno već čvrsto oblikovana, te joj savjetovanje zacijelo nije potrebno – dovoljno savjeta dobiva od svojih savjetnika s marširajuće hrvatske krajnje političke desnice. Potrebna joj je, držim, za ta „pitanja“ zapravo glasnogovornica, forma za iskazivanje njezinih stavova. Vi biste joj trebali poslužiti onako kako sam ja trebala poslužiti Vama, kada ste me 2005. pozvali da se priključim Upravnom vijeću JUSP (Javne ustanove Spomen područje; prim. prir.), kao – kako ste tada sami rekli – priznata stručnjakinja (i uz to potomkinja žrtava – osjećali ste da nemate potrebnu empatije prema žrtvama). Od Vas se sada očekuje slično: da klimate i promovirate ono što je uostalom već u Vašem muzeju čvrsto zacrtano, a to je: umivanje, izokretanje i zamagljivanje povijesne istine, pranje crnih košulja. Ja vama nisam željela poslužiti kao takva marioneta, sada na vas apeliram: nemojte ni Vi to biti. Dovoljno ste znanstvenog i kulturnog zla počinili svojom političkom autocenzurom u vrijeme nastanka Vašeg muzeja. Nemojte i sada.

Poznajem Vas nešto više od deset godina, od vremena kada ste se kao „mlada intelektualna snaga“ zaposlili u Ministarstvu (čini mi se) prosvjete. Tada ste se javno predstavljali kao magistar znanosti, povjesničarka umjetnosti koja se netom vratila sa studija u Sjedinjenim Američkim Državama. Titulu magistra znanosti ste uskoro napustili u svome potpisu, što je donekle zbunjujuće i možda govori da je titula bila nepostojeća i vjerojatno raskrinkana kao takva. Za ostalo (diploma povijesti umjetnosti) ne znam, nisam provjeravala – ukoliko ste diplomirali u inozemstvu, nadam ste da ste diplomu nostrificirali, kako zakon traži, a, ako ste diplomirali u Hrvatskoj, Vaša je diploma i lako provjeriva, pa koga zanima neka provjerava. Ja, neovisno o bilo kakvoj Vašoj mogućoj diplomi, nemam iluzija o Vašim stručnim sposobnostima. Mogu reći tek da se čudim niskoj razini i oskudnosti Vašeg rada na temu Holokausta i genocida, kojom bi se trebao baviti Vaš muzej kao znanstvena ustanova, jer muzeji bi upravo to trebali biti.

Treba se stoga upitati, makar retorički, što li Vas to još kvalificira za taj predsjedničin poziv? Ah, da, pa Vi se već godinama javno prikazujete kao nekakva mučenica za povijesnu istinu, jer Vam anonimni samozvani branitelji ustaštva, malobrojni ali anonimno žestoki (kojima čak ni Vaš revizionistički muzejski postav nije dovoljno revizionistički) šalju metke i nazivaju Vas četnikušom. Tvrdim: Vi to nipošto niste, a nipošto niste ni ustašnikuša.

kolindagrabarkitarovic-11Upoznala sam Vas predobro i izbliza tijekom Vaših igara s mojim članstvom u Upravnom vijeću JUSP, kada ni jedna moja riječ nije mogla ući u zapisnike sastanaka, uz zahtjev da na sljedećem sastanku svoje riječi vidim u zapisniku. A nisam tražila ništa nego da se u muzeju vidi tko je bio organizator i počinitelj zločina u Jasenovcu i NDH, a tko su bile žrtve, po skupinama i s razlozima zbog koji su ti, golemom većinom zakonskim odredbama „rasno nepoželjni“ civili, postali žrtvama. Ništa od toga nije ušlo čak ne samo u muzej nego (za svaki slučaj) ni u zapisnik, pa ni kada sam svoje primjedbe slala preporučenom poštom?!

Dakle, promotreno iz blizine, kažem, niste Vi ništa ni četničko ni ustaško; obična ste prvoborka svih režima. Godine 2005. se ta prvoborka „vezom i poznanstvom“ (poznajem osobe koje su to učinile, ne sluteći gotovo tragične posljedice) našla na pogodnom mjestu, koje Vas sada lansira dalje, u istom tonu. To je mjesto ravnatelja JUSP Jasenovca uostalom smjesta postalo i mjestom teškog sukoba interesa, gdje ste angažirali niz svojih prijatelja (koji ni strukom ni dotadašnjim djelom nisu bili kvalificirani za to, kao ni Vi) da u teškoj autocenzuri za velike novce naprave maglu na samome mjestu počinjenja jasenovačkoga ustaškog zločina. Jer taj Vaš muzej je pun magle u kojoj se ponešto nazire, ali ništa ni približno jasno, a Vi tu koncepciju uporno branite s čvrste barikade državne upravne moći.

Tu je, prepoznajem, predsjedničin motiv za Vaš izbor. Ni tri prethodna predsjednika RH nisu se željela suočiti s povijesnom istinom i sramotnim revizionizmom u Vašem muzeju, inače središnjem mjestu za obrazovanje mladih upravo o Holokaustu i genocidu počinjenome u NDH?! Obojica posljednjih predsjednika ignorirala su taj problem (premda osobno upućeni) u želji za sakupljanjem bodova i slijeva i zdesna. Jer u Hrvatskoj nema političke volje ni političkog razuma za javno suočavanje s istinom, na način na koji se, primjerice, katarzično i na svoju najbolju korist, suočila njemačka nacija. Najdalje se u Hrvatskoj došlo do floskule nedavno u Saboru izrečene u službenom obilježavanju Međunarodnog dana Holokausta, da „i Hrvatska ima tamnu stranu prošlosti“ – onome tko već ne zna činjenice, ovo dakako ništa i ne govori. A to se očito i želi… Predsjednica sada, smjesta nakon ustoličenja, kreće korak dalje i udesno: javno će, putem Vas kao „stručnjakinje“, a zapravo glasnogovornice, zamagljivanje i eufemiziranje oko žrtava zločina koje je počinila NDH proglasiti državnom povijesnom dogmom. U konačnici, na štetu upravo hrvatskog naroda, koji time ostaje u kotlu prekuhavanja tema iz Drugoga svjetskog rata. Europa ide dalje, a kamo na taj način idu mladi Hrvati i Hrvatice (ja osobno radije kažem „hrvatski građani“, dok bi predsjednica valjda rekla građani, malograđani i seljaci, jer ne operira političkim pojmom „građanina“ – u tome je još za(o)stala u svojim idiličnim školskim danima).

Natašo Jovičić, nađite snage da odbijete laskavi kompliment dvojbene koristi za Vas i za društvo, koji Vam svojim pozivom upućuje Predsjednica. Ako to prihvatite, ostanite barem „fikus“, te apeliram na Vas da nipošto izvan prostora JUSP Jasenovac ne govorite javno u predsjedničino ili svoje ime o Holokaustu.

jasenovac00Imali biste za to predsjedničin mandat, ali ne i mandat za to u ime žrtava za kojima i danas tugujemo, i tugovat ćemo dok živimo mi i dok žive naša djeca i njihova djeca, i djeca njihove djece. Nećemo zaboraviti, a u njihovo ime ne možemo ni oprostiti. Oprosta konkretnim počiniteljima za učinjeno nema. Stoga se prije svega treba suočiti s povijesnom istinom. Jer, ako nema oprosta i ne može ga biti, moglo bi biti pomirbe, ali ona može nastati tek na temelju društvenoga suočavanja s istinom, ne njezina zamagljivanja.

Predsjednica svakako ima ovlasti da Vas imenuje, i može Vas ovlastiti da javno govorite u njezino ime, a židovski organizatori komemoracije se tome, pretpostavljam, nažalost, neće suprotstaviti iz protokolarnih razloga… Griješe… teško će pogriješiti ako se ne suprotstave Vama kao govornici na takvim događanjima, jer nikakav protokol ne može mijenjati povijesnu istinu. Sramotno je ako budu stajali nad grobovima svojih najbližih i slušali upravo Vas, znajući sve o Vašem uratku u jasenovačkom muzeju, koji grčevito branite i održavate nepromijenjenim tijekom toliko godina, čak i nakon samih Vaših višekratnih priznanja da on u najmanju ruku ne prikazuje potpunu povijesnu istinu. Vaše javno govorenje u toj funkciji ikada, a osobito na bilo kojoj komemoraciji izravno za stradale Židove, smatrat ću javnim ruganjem predsjednice Židovima-žrtvama etničkog čišćenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njihovim potomcima. Stoga bi to bilo i mnogo teže i izravnije ruganje nego je to sâm sramotno revizionistički postav Vašeg muzeja. Da, predsjednica uz Vašu suradnju to može učiniti, možete se javno i u službenim komemoracijama narugati žrtvama i njihovim potomcima i njihovoj nemoći.

I nitko Vas neće moći spriječiti ukoliko to na vrijeme ne učini Vaša savjest. Znanstvenog i stručnog znanja nemate, kako je iz cijeloga Vašeg desetljetnog djelovanja odveć vidljivo, a i sami ste toga vrlo svjesni. Nažalost ni empatije za žrtve nemate, kako je odveć vidljivo u samome vašem Muzeju, jer sama empatija bi – da ju imate – spriječila nečasnost profesionalnog djelovanja.

Ali ipak duboko se nadam da imate dovoljno ljudske savjesti, i čak da Vas ona grize svih ovih godina. Upotrijebite sada tu savjest i započnite časniji posljednji profesionalni dio svoga života od dosadašnjega: nemojte primiti dvojbenu čast koja Vam se nudi. Ili, molim Vas, unaprijed budite svjesni posljedica u međunarodnoj javnosti, koje ću – premda tek nemoćna pojedinka – nastojati pokrenuti u obrani poštovanja uspomene na žrtve ubilačkog ustaškog sustava.

Zagreb, 12. april 2015.

Mr. sc. Julija Koš

Julija Koš je autor, urednik i predavač na teme iz jevrejske kulture i istorije, posebno na temu Holokausta. Dugogodišnji je voditelj specijalnih jevrejskih biblioteka. Diplomirala je studij istorije umetnosti, arheologije i bibliotekarstva i magistrirala informacione keuke (sve na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu). Spoljnji je saradnik iz Hrvatske izraelske državne ustanove Jad Vašem, i tokom 20 godina lično je pripremila materijale za proglašenje više od 55 hrvatskih „pravednika“ (nejevreja koji su tokom Holokausta spasavali Jevreje, rizikujući sopstveni život

Istorija
Pratite nas na YouTube-u