SARAJEVO ĆE BITI RAZOČARANO

NENAD KECMANOVIĆ Biće kuku i pomagaj kad u Sarajevu shvate da se Beograd neće...

NENAD KECMANOVIĆ

Biće kuku i pomagaj kad u Sarajevu shvate da se Beograd neće odreži Srpske za prijem u EU

U tih desetak dana jula, od kamenovanja u Potočarima do gostoprimstva u Beogradu, Vučić je zaista bio šampion Evrope. Učinio je sve onako kao što Evropljani preporučuju Balkancima iako se sami toga ne pridržavaju.

Do sada nije viđena, ne samo u regionu, tolika posvećenost normalizaciji odnosa sa susjedima na putu za EU da onoga ko tebe isprati kamenjem i cipelama dočekaš hljebom i solju. Pljušte čestitke iz Berlina, Pariza, Londona i Rima, a, ako EU pređe sa riječi na djela i otvori jedno od predugo iščekivanih poglavlja, biće to trijumf premijera u „matici“. A šta su Izetbegović, Ivanić i Čović iz Beograda ponijeli u Sarajevo, Banjaluku i zapadni Mostar?

Baš u vrijeme posjete bosanske trojke Beogradu, u Sarajevu je bila u toku sjednica Parlamentarne skupštine BiH, na kojoj je bilo sve po starom. Poslije dva sata preganjanja povodom dnevnog reda, vođena je žučna rasprava o tome da li treba podržati britansku rezoluciju, za koju bi i u Londonu voljeli da bude zaboravljena, a koplja su se lomila i oko toga treba li uputiti izvinjenje Vučiću ili bi to bilo „najveće samoponiženje u istoriji muslimansko-bošnjačkog naroda“.

„BOSANSKI PARADOKS“
U Beogradu, opet, gotovo uvredljiva nezainteresovanost. I pored još sasvim svježeg incidenta u Srebrenici, niko nije ni zazviždao ili uzviknuo, a kamoli izuo cipelu u znak protesta zbog pokušaja linča nacionalnog premijera. Naprosto, veliku većinu građana Srbije, kada je u pitanju BiH, interesuje samo status Srba i Srpske, a sve ostalo samo kao kontekst. Izetbegović je tako, uprkos svemu, mogao i bez obezbjeđenja da prošeta Knez Mihailovom i ruča u Kolarcu, sve i da ga je neko od prolaznika prepoznao.

vucicizetbegovicbeograd03„Bosanski paradoks“ bio je prisutan u svakom činu političkog spektakla u Beogradu. Iako samo jedan od trojice jednakih u kolektivnom šefu BiH, Bakir Izetbegović je neprestano bio u centru pažnje, a Ivanić i Čović kao prva i druga pratilja. Izetbegoviću je tako pripalo i da odigra prijateljsku partiju šaha sa domaćinom, dok su druga dvojica samo kibicovali. Toliko se bio raspilavio od tetošenja domaćina da je zaboravio da ga u Sarajevu smrknuto gledaju u direktnom TV prenosu. Iskusni diplomata Mladen Ivanić ponašao se kao mladoženja kada buduću snajku predstavlja roditeljima, pa ne zna na koga više da motri, na mamu ili na mladu. Dragan Čović nije imao nijedan problem da riješi u Srbiji i djelovao je kao opštinski svjedok sarajevsko-beogradskih zaruka.

Protokolarno, domaćin Predsjedništvu BiH trebalo je da bude predsjednik Srbije, ali je premijer preuzeo na sebe sav lomljivi teret i iznio ga, a da ništa nije razbio. Domaćinski je prećutao i Bakirovo neukusno poređenje „osam hiljada bošnjačkih žrtava sa osam srpskih“. Kako je to uspio? Jer, i sam je objasnio da je razgovor u Beogradu vođen isključivo o ekonomskim temama, trgovini, infrastrukturi, zajedničkim projektima i sličnim pitanjima, a politika je stavljena u zagrade.

„MEĐUNARODNI BOSNOBRIŽNICI“
Ali, što se tiče biznisa među Bošnjacima, Srbima i Hrvatima, nije bilo problema ni tokom rata. Šverc hrane, cigareta, pa i oružja, cvjetao je preko linija fronta, a mnogo više od toga i do sada je bilo vraćeno u legalne tokove. Naravno, uvijek može bolje, pa će i od beogradskog susreta sigurno biti vajde.

izetbegovicdodik sdaZnalo se, međutim, da će biti problema, kada „međunarodni bosnobrižnici“ počnu da insistiraju da se skinu zagrade sa političkih pitanja. I evo, odmah su zatražili da Vučić ubijedi Dodika da Narodna skupština RS preispita odluku o referendumu o povratku jedne od otetih entitetskih nadležnosti.

„Naivni Bošnjaci“, kako samosažaljivo vole da kažu, već su počeli da klikću kako će Vučić ostvariti njihove snove: „Normalizacijom sa Kosovom, odlaskom u Srebrenicu, prelaskom preko linča u Potočarima, jaranjenjem sa Bakirom u Beogradu i naredbom Dodiku, premijer Srbije je pokazao da nema šta nije spreman da žrtvuje za prijem u EU.“ Elem, ode Srpska na pazar.

Zaboravili su da je Srbija međunarodni garant Dejtonskog sporazuma i da to premijera Srbije obavezuje da podsjeti Vašington i Brisel da su Klinton, Kol, Mejdžor, Širak, ali i Černomirdin potpisali da je pravosuđe u nadležnosti entiteta. A Dodik je reagovao fleksibilno: „Odustaćemo od referenduma ako se prethodno ispune zahtjevi zbog kojih smo odlučili da ga raspišemo“.

U Sarajevu će biti kuku i pomagaj, uz ocjene da su ih Vučić, Ivanić i Dodik u dilu izmanipulisali, da se Zapad olako odrekao britanske rezolucije o Srebrenici, da je BiH poslužila Srbiji da otvori prva poglavlja pregovora sa EU. I neće biti u krivu, ali tako će im biti sve dok ne prihvate da se problemi u BiH ne mogu rješavati u Beogradu i Zagrebu, u Briselu i Vašingtonu, nego konsenzusom sa komšijama u Banjaluci i Mostaru, a sve u okviru Dejtonskog sporazuma.

Pres RS

Politika
Pratite nas na YouTube-u