ŠTA SU POSTIGLE „MISIJE MIRA“ PATRIJARHA I VUČIĆA?

NENAD KECMANOVIĆ Ni Vučić ni Irinej nisu postigli tako ambiciozne ciljeve, ali manji rezultati...

NENAD KECMANOVIĆ

Ni Vučić ni Irinej nisu postigli tako ambiciozne ciljeve, ali manji rezultati nisu izostali

Početkom mjeseca, gotovo istog dana, Srpska crkva i država Srbija održale su dva važna odvojena sastanka na lijevoj obali Drine. Dok je premijer otišao u Sarajevo da izmiri Srbiju, formalno sa Bosnom, a stvarno jedino sa Bošnjacima, dotle je patrijarh stigao u Bijeljinu da izmiri stranački zavađene Srbe u Srpskoj. Ni Vučić ni Irinej nisu postigli tako ambiciozne ciljeve, ali manji rezultati nisu izostali.

Njegova svetost privoljela je političke Srbe u vlasti i opoziciji da odustanu barem od uvredljive retorike, neprilične braći po vjeri i naciji, a valjda i po zajedničkom, patriotskom interesu očuvanja Republike Srpske. A njegovo premijerstvo ubijedilo je već ko zna koji put Bakira Izetbegovića u prisustvu nezainteresovanih Čovića i Ivanića da Srbija poštuje suverenitet i integritet ne samo RS nego i BiH.

EKONOMIJA JE „RADILA“ I U RATU
Sigurno je da će Dodik i Bosić, poslije patrijarhovog apela, nešto umjeriti rječnik uzajamne komunikacije, barem do lokalnih izbora, ali time glavni problem nije otklonjen. Počne li dio opozicije u Srpskoj, koji je na vlasti u zajedničkim organima u Sarajevu, da svoju politiku usklađuje sa Banjalukom, izgubiće mjesto u koaliciji sa SDA i HDZ. Nastave li ti isti srpski političari da svoju politiku prilagođavaju bošnjačkim interesima, nemaju ni potrebe da izlaze na lokalne izbore. Iskusni i vješti Ivanić donekle uspijeva da pehlivani na putu između Sarajeva i Banjaluke, dok Bosić, valjda zato što živi u Brčko distriktu, i ne osjeća raspoloženje naroda u Srpskoj.

irinejbijeljina01Da li će se, analogno, nešto promijeniti na relaciji Sarajevo-Beograd nakon zajedničke sjednice Vlade Srbije i Savjeta ministara BiH? Ovakvim formatom susreta Vučić je stavio akcenat na „ono od čega se živi“, što je konkretno, realno, pragmatično, racionalno, baš onako kako nalažu evropski mentori. Tako je premijer Srbije preko ekonomije zaobišao jedino i sporne političke teme, a Dodik mu je u intervjuu Politici sekundirao ocjenom da takvih problema među Bošnjacima i Srbima u BiH zapravo i nema, jer je sve riješeno Dejtonskim sporazumom, koji su potpisale obje strane.

Problema u ekonomiji tek nikada nije ni bilo. Čak i tokom rata cvjetala je trgovina hranom preko linija fronta koju su zajednički organizovali i dijelili profit „biznismeni“ sa dvije nacionalne strane. Novac zaostao na računima bivših velikih bh. firmi slivao se u trgovinski aneks Makedonijatabaka, gdje su cigarete mijenjane za razne prehrambene artikle, a onda je „humanitarni konvoj“ kretao i, uz ugovorene takse u robi ili novcu, stizao u Sarajevo. U dvostruko opkoljenom Sarajevu, recimo, moglo se „ispod ruke“ nabaviti bukvalno sve, kao u tržnim centrima u mirna vremena. Samo pod uslovom da ste imali da platite u njemačkim markama, koje danas odgovaraju vrijednosti evra. Jaje za 10 maraka, paklo cigareta za 30, desetak grama kafe za 100 itd. Nije manjkala ni svježa teletina! U gluvo doba noći tokom policijskog časa u parku na Trgu oslobođenja preko linija fronta je dovođena živa stoka i zatim klana, tranžirana i odvožena do kupaca. Do rane zore se razlijegao jeziv lavež i mjauk izgladnjelih pasa i mačaka koji su se na život i smrt otimali o otpatke.

SVESRPSKA PODVALA NAIVNIM BOŠNjACIMA
A, kada je general Mladić neplanirano istovario jedan civilno dogovoreni humanitarni konvoj da bi prehranio vojsku, vojnici su požutjeli od velike količine žumanaca. Ali tokom rata je takođe funkcionisala trgovina oružjem i municijom između dvije strane protiv treće, a predmet robno-novčane razmjene bili su čak i tenkovi.

Entitetske granice, pogotovo poslije rata, nisu bile prepreka uprkos stalnim političkim razmiricama. Recimo, kada je Srpska imala niže poreze, brojne firme iz Federacije su bez zazora sjedište prebacivale u drugi entitet. I dan-danas, dok Sarajevo prijeti ratom zbog referenduma u Srpskoj, halal meso iz bošnjačkih kantona polijeće za Tursku iz Mahovljana, gdje je niža aerodromska taksa. Biznis ne zna za granice, a novac nema nacionalnost.

vucicsarajevo 660x330Nakon razgovora Vlade Srbije i Savjeta ministara, gdje je u euforiji „normalizacije“ muslimansko-srpskih odnosa potpisano i nekoliko sporazuma, nevalidnih jer spadaju u nadležnost entiteta, uslijedio je ubrzo u istoj atmosferi i sastanak u Srebrenici. Na ushićenje delegacije iz Sarajeva, premijer Srbije je ovoj opštini darovao pet miliona evra, a predsjednik Dodik mu se, kao domaćin, pridružio sa još dva „na duži rok kroz projekte“.

Da li zato što je Srebrenica postala simbol bošnjačkog stradanja i što joj je trenutno na čelu Ćamil Duraković, ali izgleda da su mnogi previdjeli da je Vučić zapravo darovao Republiku Srpsku, odnosno jednu lokalnu zajednicu unutar njenih entitetskih granica, a ne BiH ili Federaciju. Čudo da sarajevski reporteri u svemu nisu otkrili „specijalne veze Srpske i Srbije“. I, da u gotovo istovremenoj posjeti patrijarha srpskog i premijera Srbije Republici Srpskoj, nisu prepoznali koordinisanu svesrpsku podvalu naivnim Bošnjacima.

Pres RS

Politika
Pratite nas na YouTube-u