JELENA PONOMARJEVA: UZROK ZA PORAST TERORIZMA JE SAMA PRIRODA GLOBALNOG KAPITALIZMA

Drugim riječima, nije islam, kao jedna od svjetskih religija, uzrok terorističkog napada, nego sama...

Drugim riječima, nije islam, kao jedna od svjetskih religija, uzrok terorističkog napada, nego sama priroda globalnog kapitalizma, u okviru koga nema mjesta milionima ljudi

Jelena, mi smo s Vama u januaru razmatrali krvavi teroristički akt u Parizu – napad na „Šarli ebdo“. Tada se jasno pokazala zanimljiva stvar. Nedjeljnik koji su osnovali novinari lijeve orijentacije 1970. godine, kao „revolucionarni organ“ razobličavanja poroka buržoaske države, odjednom je iznevjerio principe očeva-osnivača promijenivši orijentaciju. Nedjeljnik je postao „skroz otkačen“, dosljedno provocirajući društvo gnusnim karikaturama Hrista, Muhameda.

— Da, drugo rađanje nedjeljnik je doživio 1992. godine, kada je na njegovo čelo došao Filip Valj, pristalica poznatog zapadnog intelektualca, rusofoba Bernar-Anrija Levija. Njega još zovu „superarhitekta provokacija“. U toku jugoslovenskih ratova Levi je bio na strani bosanskih muslimana i kosovskih pobunjenika, otvoreno pozivao na bombardovanje pravoslavne Srbije. Podržao je upad Amerikanaca na Avganistan. U martu 2011. godine, zajedno sa N. Sarkozijem, pokrenuo je inicijativu za vojno miješanje u Libiji. To im je uspjelo. Vojna intervencija dovela je do pogibije Gadafija i uništenja Libije kao pouzdanog štita koji je dijelio Evropu od armade izbjeglica iz Afrike, terorista Al- Kaide. Sada je zemlja podijeljena na sektore koje kontrolišu polubanditske kriminalne strukture. Zatim je intelektualac gromoglasno pozvao na upad u Siriju, na borbu Zapada s „krvavim režimom Bašara al-Asada“. Poradio je i na eskalaciji ukrajinske krize. Savetovao je evropske sportiste da ne učestvuju na olimpijadi u Sočiju, a predsjedniku Olandu – da ne proda „Mistrale“ Rusiji.

Ovaj nije ni prodao!

— On je na sastanak kod Olanda doveo budućeg predsjednika Ukrajine Porošenka i gradonačelnika Kijeva Klička. S Porošenkom se od tada redovno susreće. Pišu da je za vrijeme neprospavane noći, u toku pregovora čelnika država u Minsku za uspostavljanje mira u Ukrajini, Porošenko stalno (nadugačko) odvajao od kolega-predsjednika zbog telefonskih konsultacija s prijateljem Levijem.

Zanimljiv momenat – 9. februara 2014. godine Anri je nastupio na sceni kijevskog „majdana“ govorom koji je već narednog dana bio objavljen u francuskom „Mondu“ pod naslovom „Mi smo svi Ukrajinci!“.

Slično popularnom sloganu iz 2015. – „I ja sam Šarli!“

— Autor je jedan! Pod uticajem tog ideologa pod logom „Šarlija ebdoa“, ponavljam, počela su ponižavanja religioznih osjećanja vjernika. Kako muslimana, tako i hrišćana. Prvi veći skandal oko nedjeljnika pojavio se još 2006. godine, kada je on ponovo štampao seriju karikatura proroka Muhameda iz danskih novina Jyllands-Posten. U Francuskoj su bili mnogobrojni protesti. Muslimanske organizacije su zahtjevale da se zabrani broj. Ipak, satirično izdanje je imalo moćne pokrovitelje koji su više godina sponzorisali časopis, kao da su očekivali njegov „zvjezdani“ čas.

Islam kao mlada, strasna religija reagovao je automatski. Da se to desilo u vrijeme srdenjovjekovlja, kada je i hrišćanstvo bilo mlado, karikaturisti bi bili spaljeni na lomači papske inkvizicije.

— A poslije tragedije svi „progresivni“ ljudi su postali „Šarli“! Očigledno, zbog toga je redakcija časopisa smatrala sve svoje buduće akcije „progresivnim“. Mada karikature tragedije ruskog aviona, kod normalnih ljudi, ne mogu izazvati ništa osim osuđivanja i prezira.

U novembru – još veći teroristički akt. I po broju žrtava i po broju objekata napada. Ponovo u glavnom gradu Francuske. Mada se kaže „u jednu vranu ne može se dvaput pucati“. Zašto je izabran upravo ovaj grad? Ovo se ne može pripisati osveti islamista za karikature proroka Muhameda.

— Od terorizma u savremenom svijetu niko i nigdje nije zaštićen. Ipak, on se sve češće pojavljuje tamo gdje je slaba zaštita. Riječ je prije svega o zaštitnim funkcijama države. To je profesionalni posao specijalnih službi i pravosudnih organa, tijesna međuagencijska koordinacija, sa pojačanom kontrolom na mjestima masovnog okupljanja ljudi. Informisanje, priprema i nadzor samog društva ne zauzimaju posljednje mejsto u tome. Recite mi molim vas kako su u salu pozorišta „Bataklan“ mogli MIRNO ući naoružani ljudi? Zašto ih niko nije zaustavio na ulazu, nije podigao uzbunu? U našoj zemlji u svakoj ustanovi postoji zaštita, da ne govorimo o pozorištima, stadionima, koncertnim salama gdje stoje aparati koji kontrolišu unos metalnih predmeta i obučeni ljudi. Pokazalo se da toga u Parizu nema, u protivnom su se mogli spasiti mnogi životi!

Sama organizacija čitave serije terorističkih akcija govori o tome da je napad pripreman dobro i dugo. Bilo je uključeno desetine, ako ne i stotine ljudi. To je najsloženija mreža za koju francuske specijalne službe nisu znale. Znači da nisu dobro radile. Nisu imali svoje agenture. Nisu adekvatno kontrolisali predstavnike takozvane „rizične grupe“. Ispada, da se zbog slabe unutrašnje zaštite Francuska pokazala kao zemlja gdje je jednostavno organizovati terorističku akciju. To je prvo.

Drugo je odjek koja se postiže ovom ili onom terorističkom akcijom. Oni koji planiraju slične akcije obavezno misle o tome. Latinska riječ terror znači strah, užas. Suština savremenog terorizma je izazivanje straha i užasa kod vlasti i stanovništva, nametanje svog načina ponašanja državi i društvu. Pariz je jedan od glavnih evropskih glavnih gradova, kulturni i politički centar, mjesto visoke mode i turizma, stecište ogromne mase ljudi iz raznih zemalja.

Pišu da su krvavog petka trinaestog u Parizu poginuli građani 12 zemalja: Alžira, Belgije, Velike Britanije, Čilea, Maroka, Portugala, Rumunije, Španije, Švedske, Tunisa, SAD, Francuske. Moguće je da će se taj spisak država još povećati jer u bolnicama ima mnogo nastradalih koji su u kritičnom stanju.

— Teroristički napad, u tako značajnom mjestu, prirodno, izaziva ogroman odjek, zauzima pažnju čitavog svijeta i istovremeno plaši. S jedne strane, on odmah postaje simbol slabosti države koja ne može da zaštiti svoje građane i strane goste. S druge strane, to je simbol snage terorističkih grupa. U datom slučaju riječ je o zabranjenoj u Rusiji Islamskoj državi (ID), koja je odmah preuzela odgovornost za krvave akcije – samim tim pokazujući svoj značaj i sveprisutnost.

Još jedan razlog izbora Pariza, po mom mišljenju, jeste dosta jaka uloga desnih partija u politici savremene Francuske. Teroristički napad, ako iza nje stoje određeni igrači, koji su zainteresovani za promenu konfiguracije sila, sposoban je da potakne državu na mjere pooštravanja zakonodavstva, a društvo da podrži te inicijative. Cilj je gurnuti državu i društvo u desno. Upravo to smo, uostalom, vidjeli poslije događaja od 11. septembra u SAD. Ako analogija stoji, onda nije riječ o greškama specijalnih službi nego o nečem drugom.

Sada mnogi eksperti i političari govore o „svjetskom ratu civilizacija“, čija je arena postao i Pariz u petak. Glasnogovornik Dume Levičev smatra: „Teroristi su tukli tačno – i mjesto, i vrijeme nisu slučajno odabrali. Pariz je kulturna prestonica svijeta. Fudbalska utakmica, koncert rok-grupe, večernji izlazak u kafiće, petak 13. kao ‚loš datum’ – sve su to dijelovi zapadne kulture. Protiv nje su upućeni meci i bombe radikala“. Vaše mišljenje?

— Rat civilizacija je izmišljena stvar. Civilizacije nisu subjekti istorijskog procesa. Civilizacije ne vode rat nego konkretne države. Civilizacije ne formiraju politički dnevni red nego klase i grupe interesa. Terorizam u savremenom svijetu je društveno opasna radnja – nije to radnja samo pojedinaca-fanatika, to je političko-ekonomska pojava iza koje se skrivaju socijalno-ekonomski i geopolitički interesi određenih grupa. Osim toga, to je i biznis. Na kraju da napomenemo da za 7 mjeseci Francuska treba da organizuje Šampionat Evrope u fudbalu.

Ispada da nisu sasvim slučajno teroristi u petak izveli napade pored stadiona Stade de France gdje se u to vrijeme odigravala prijateljska utakmica između reprezentacija Francuske i Njemačke, na tribinama su „navijali“ predsjednik Francuske, ministri vanjskih poslova obje države.

— „Evro-2016“ je veoma ozbiljan događaj u svijetu sporta, u njega su uložena ogromna sredstva, sklopljeni višemilionski ugovori, politički imidži i reputacije. Obavezno će se naći oni koji će željeti da igraju na rušenju, ili, u krajnjoj mjeri, na prijetnji rušenja fudbalskog šampionata.

Sjetite se kako se usrdno Rusija pripremala za Olimpijadu u Sočiju. Imam u vidu upravo pitanje bezbjednosti. I kako je sve bilo prekrasno organizovano. Pri tom, vojnici nisu patrolirali ulicama. Mogućnosti terorističkih prijetnji praćeni su drugim načinima. Ne treba takođe zaboraviti da su teroristički napadi u zapadnim zemljama pripremljeni istorijom razvitka odnosa Zapad-Istok. Na prelasku vijekova u SAD je objavljen rad bivšeg konsultanta CIA, počasnog profesora Kalifornijskog univerziteta Čalmersa Džonsona, „Povratni udarac“[1]. Glavna misao knjige je jednostavna: surovost i nasilje, koje su demonstrirale SAD u afro-azijskom svijetu u drugoj polovini 20-og vijeka, vratiće se kao bumerang u prvoj polovini 21-og vijeka. Knjiga je postala veoma popularna poslije 11. septembra 2001. godine. Danas taj „bumerang“ [o kojem govori Č. Džonson] prijeti ne samo SAD-u, već kolektivnom Zapadu. To, što sada zovu međunarodnim terorizmom je, pored ostalog, zakonita reakcija određenih država i naroda koji su postali žrtve globalizacije, a često i ratova koji SAD i zemlje NATO-a vode za svjetsku vlast. U isto vrijeme, kolektivni Zapad, njegove specijalne službe nastoje da iskoriste tu reakciju za rješavanje kako unutar zapadnih problema, tako i problema koji se pojavljuju na njegovoj periferiji. Takozvani „međunarodni terorizam“ postaje jedan od načina upravljanja globalnim procesima, tog istog „kontrolisanog haosa“.

Pored ovih verzija o sukobu civilizacija, borbe prosvećenog čovječanstva sa divljim varvarima pojavilo se mnogo takozvane „jeftine konspirologije“, ko stoji iza terorističkih akcija i šta žele da dobiju time. ISIL, SAD, Rusija, Saudijska Arabija, Katar… Osveta za Siriju? Crni znak Francuskoj čitavoj Zapadnoj Evropi, da ne ratuju sa ISIL-om? Ili lijeporječiva aluzija Jenkija Olandu, koji su sami pozvali Putina u Parizu na Međunarodnu konferenciju o klimi krajem novembra? Pokušaj da se željeznom metlom potjera Francuska i sva Evropa u transatlansko trgovinsko partnerstvo, koje odgovara SAD?

— Svaka ozbiljna teroristička akcija višeslojna operacija. Nju smišljaju i planiraju sa jasno određenim ciljevima. Ipak, rezultati i posljedice specijalne operacije mogu biti od koristi ne samo njenim autorima. Termin „konspirološki“ ovdje je neodgovarajući. U suprotnom ispada da je traženje bilo kakvih realnih, ali ne odmah vidljivih uzroka i interesa, ovih ili onih događaja – jeftina konspirologija. Moralo bi se ići ka ozbiljnoj političkoj analizi koja otkriva različite slojeve realnosti. Mislim da će mnogo toga biti jasno vremenom. Kako je to bilo u slučaju sa ubistvom Dž. Kenedija ili događajem od 11. septembra. U datom momentu je jasno da je teroristički napad 13. novembra višefunkcionalna kombinacija čiji je cilj bio da se promijeni politička situacija u samoj Francuskoj i da se pojača napetost na Bliskom Istoku.

Reakcija svjetske zajednice na januarski teroristički napad bila je bez presedana. Marš milion i po ljudi u Parizu na čijem čelu su stajali lideri 40 država! Akcije „Ja sam Šarli“ u čitavom svijetu! Reklo bi se da poslije takve demonstracije jedinstva teroristi neće podići glavu… Nije prošlo ni godinu dana a odjeknula je nova, veća tragedija, kao izazov civilizovanom čovječanstvu. Da li će ovaj put biti adekvatnog odgovora organizatorima pariske tragedije? Ili će se pak tolerantna Francuska i progresivna svjetska zajednica ponovo ograničiti na parole „Nećete nas uplašiti!“ i obojene avatare na Fejsbuku (umjesto januarske akcije „Ja sam Šarli“)? I teroristički napadi će trajati sve dotle dok Notr Dam ne postane Džamija pariske Bogorodice?

— Dozvolite nekoliko konstatacija. Kao prvo, demonstracijama jedinstva (nerijetko veoma vještačkim, da ne kažem lažnim) terorizam se naravno ne može pobijediti, čak i ako su demonstracije igrale neku pozitivnu ulogu u ujedinjavanju različitih socijalnih grupa. A u Parizu na marš u januaru nisu pozvali uticajnu partiju Marin le Pen. Pa kakvo je to jedinstvo nacije? Suprotstaviti se terorizmu danas se može ako se realizuje kompleksni program u kome veoma važnu, ako ne glavnu ulogu igraju veoma široko postavljene preventivne mjere. Riječ je o faktičkom preformatiranju čitave svjetske politike, stvorene na hegemonizmu i egoizmu Zapada. Potreban (mada ne i dovoljan) uslov pobjede nad terorističkom prijetnjima ili, kao minimum njenog smanjenja jeste prestanak žestoke borbe zapadnih zemalja, transnacionalnih korporacija i nadnacionalnih struktura za teritorije, vlast i resurse na sadašnjoj periferiji kapitalizma, za tranzitne koridore, za geopolitički uticaj, koje vode rušenju suverenih i jakih država. Bez toga terorističke prijetnje se ne mogu pobijediti. Ali je u tome i problem, što ni kolektivni Zapad, ni nadnacionalne i transnacionalne strukture, po svojoj prirodi ne mogu odustati od sadašnje politike na periferiji kapitalističkog sistema. Zato bi bilo potrebno iskočiti iz svoje „klasne kože“ koju oni predstavljaju kao nešto progresivno, „ognjište civilizacije“.

U vezi s tim druga konstatacija. Riječi „civilizacijsko progresivno čovječanstvo“ ja bih stavila pod navodnike. O kakvoj civilizovanosti i progresivnosti se može govoriti kada je uz prećutnu saglasnost većine zapadnih zemalja, među njima i Francuske, više od 20 godina tekao proces uništavanja niza potpuno civilizovanih zemalja na Balkanu i Bliskom Istoku.

I Francuska je ponekad trčala ispred američkog voza. U Libiji na primjer.

— Njih su prosto vratili u kameno doba! Kako je primjetio V. V. Putin, obraćajući se Zapadu, na Generalnom zasjedanju OUN posvećenoj sedamdesetogodišnjici stvaranja ove organizacije: „Da li shvatate šta ste uradili?“

Sada vidimo u šta pokušavaju da pretvore Siriju. Teško je ne saglasiti se sa Bašarom al-Asadom da tragediju Pariza, 13. novembra, u Siriji proživljavaju svakodnevno već 5 godina. I nije tamo Francuska bez svoje uloge.

— S vašom primjedbom povezana je treća konstatacija. Hipotetičko (još za sada), pretvaranje Evrope u zonu dominacije islama ne znači automatsko nestajanje terorističkih akcija. Pogledajte Bliski Istok, Afriku, tamo je teror postao karakteristika svakodnevica i zemalja koje su muslimanske.

Uzalud sada netom vriju vreli sporovi povodom trobojnih avatara. Zašto ih nisu bojili u aprilu u boje kineske zastave, kada su pripadnici islamske grupe „Ali-šabab“ ubili u univerzitetskom studentskom domu 147 ljudi i 79 ranili? Povremeno se razliježu eksplozije u sređenoj muslimanskoj Turskoj… Spisak se može nastaviti.

— Miran način života mnogih zemalja bio je narušen miješanjem tzv. progresivnog čovječanstva, čiji su predstavnici odlučili da pod parolom „uspostavljanja demokratije“ u tim zemljama realizuju svoje interese. Drugim riječima, nije islam, kao jedna od svjetskih religija, uzrok terorističkog napada, nego sama priroda globalnog kapitalizma, u okviru koga nema mjesta milionima ljudi. Najradikalniji od njih nastrojeni za povratak slobode svojoj sabraći spremni su da nadjenu pojas šehida. To ni u kom slučaju nije opravdanje terorizma! Ali treba jasno razlikovati uzrok i posljedicu. Pri čemu i jedno i drugo može biti gadno.

Šta će biti sa Evropom poslije krvavog petka trinaestog?

— Očigledno je da će se Evropa promijeniti. Kao prvo, pojačaće se desna raspoloženja. Pobjeda desnih partija na sljedećim izborima neće biti prognoza, nego velika vjerovatnoća. Kako sam već gore rekla, moguće je da je upravo želja jačanja desnih snaga i bila jedan od važnih ciljeva „onih koji su zakuvali tu kašu sasvim ozbiljno, sasvim ozbiljno!“ (V. Visocki).

Kao drugo, pretpostavljam da neće primorati sebe da čekaju izmjene u zakonodavstvu, kako u EU tako i u nacionalnim državama. Prije svega u pooštravanju migracionih zakona. Pitanje izbjeglica, mislim, sada će se rješavati sasvim drugačije.

Prvo zvono već je zvonilo. Poljski ministar za evropska pitanja Konrad Šimanski izjavio je da vlast zemlje zbog terorističke akcije ne mogu prihvatiti izbjeglice čak i po kvotama EU, koje je usvojila vlada Poljske.

— Biće pojačane mjere bezbjednosti, uključujući prisluškivanje telefonskih pregovora, elektronsko praćenje na Internetu, upad u druge strane privatnog života. Da napomenem: mjesec dana poslije napada na kule-bliznakinje u SAD bio je prihvaćen čuveni Patriotski akt „O povezivanju i učvršćivanju Amerike putem osiguranja odgovarajućim sredstvima, koji su potrebni za presijecanje i sprečavanje terorizma“. Zahvaljujući tom federalnom zakonu vlada i specijalne službe dobile su široka ovlašćenja za nadzor nad građanima.

Danas je došao red na Evropu. Nije slučajno već u ponedjeljak predsjednik Oland na vanrednoj sjednici parlamenta dopustio i mogućnost izmjene Ustava radi borbe s terorizmom, naravno. Za tri mjeseca se produžava u zemlji režim vanredne situacije. Kadar nacionalne policije i žandarmerije porašće za pet hiljada saradnika. Možda je planer pariške tragedije računao na to.

Kao treće, treba znati da je međunarodni terorizam jedan od načina upravljanja globalnim procesima. Rukama terorista koji mrze Zapad, pak, stratezi stvaraju haos koji je logičan slijed nasilja i straha. I taj haos postaje mutna globalna voda, u kojoj transnacionalne kompanije love svoju zlatnu ribicu. Nije slučajno R. Labevjer, autor bestselera „Dolari terora“[2], nazvao islamiste „psima na lancu globalizacije na američki način“. Pod „Amerikom“, treba znati, on je imao u vidu kolektivni Zapad. Problem je, ipak, u tome da ponekad psi pobjesne i počinju da ujedaju gazdu. A od toga stradaju obični, nevini ljudi.

Što se tiče Rusije, nadam se da je naša bezbjednost u pouzdanim rukama. Otadžbinske specijalne službe prošle su strogu školu otpora terorizmu, i 1990. i 2000, i sposobne su da nas efikasno brane. Ipak, međunarodni terorizam, u daljim pristupima, može se pobijediti samo kolektivnim naporima. Upravo na to je usmjerena spoljnopolitička djelatnost naše zemlje. Želim vjerovati da će po tom pitanju razum naših zapadnih partnera, najzad, pobijediti emocije.

Prevela: MILANA BABIĆ

Izvor Stanje stvari, 26. novembar 2015.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u