N BABIĆ: DA LI JE RAT U NAGORNO KARBAHU PLANSKA DESTABILIZACIJA JUŽNIH GRANICA RUSIJE?

Zašto je takav scenarij potreban Sjedinjenim Državama? To bi bio pun pogodak i protiv...

Zašto je takav scenarij potreban Sjedinjenim Državama? To bi bio pun pogodak i protiv susjedne Rusije i Irana, koje Vašington i dalje službeno smatra za svoje protivnike

Nakon jučerašnjih borbi u Nagorno-Karabahu je azerbejdžanska vojska navodno potisnula jermenske snage i utvrdila zauzete položaje, prenosi list Hakin.

Na internetu je azerbejdžanska vojska objavila snimke i fotografije na kojima se vidi promjena situacija na liniji razgraničenja i zauzeta taktička uzvisina na kojoj vojska Azerbejdžana raspoređuje vojne jedinice, tenkove i opremu.

Lokalni azerski mediji citiraju Asošijejted pres i navode „kako su Jermeni imali više od stotinu mrtvih vojnika“

Sukob na liniji razdvajanja u Nagorno-Karabahu je i dalje u fokusu svjetske javnosti, a AP osim ljudskih gubitaka spominje i šest uništenih tenkova i 15 topničkih sustava na strani jermenskih snaga. Jermenija nije službeno potvrdila ovu vijest, ali je jermenska vojska objavila fotografije gubitaka u ljudstvu azerbejdžanskih snaga na kojima se vide deseci tijela kako su nakon bitke ostali na samoj liniji razgraničenja.

Jermenske snage su jučer u područje sukoba hitno prebacile višecijevne raketne sustave i artiljerijsku brigadu, što je potvrdilo armensko izdanje lista Tajms.

„U cilju jačanja jermenskih oružanih snaga su prebačeni raketni sustavio i jedna artiljerijska brigada“, prenosi list, a jermenski mediji su potvrdili informacije o transferu oružja u Nagorno-Karbah drugima, posebno zrakoplova.

Jermenski mediji su objavili vijest da je u napadu stradalo više od 200 azerbejdžanskih vojnika, te priložili nekoliko fotografija tijela ubijenih i uništene tehnike.

Francuski predsjednik Oland i ruski predsjednik Putin su pozvali na prekid borbi, a američki državni tajnik Džon Keri je razgovarao s jermenskim predsjednikom Sargsjanom i azerbejdžanskim vođom Alijevom i rekao „kako SAD osuđuju neprijateljstva u Nagorno-Karabahu i pozvao da se izbjegne daljnja eskalacija“.

Džon Keri je istaknuo da vojno rješenje sukoba ne postoji, a zbog „nestabilne situacije“ će strane odmah pokrenuti pregovore uz potporu „Skupine iz Minska OEBS-a“, koja obuhvaća Rusiju, Francusku i Sjedinjene Države.

AZERBEJDžAN I TURSKA
Azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev je izjavio „kako je neprijatelj je dobio adekvatan odgovor“.

„Jermenija je ponovo počinila provokaciju i napala položaje Azerbajdžana“, to je u telefonskom razgovoru s turskim kolegom Redžepom Tajipom Erdoganom izjavio predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev i napomenuo da su oružane snage Azerbajdžana „odbile napad, a neprijatelj je dobio odgovarajući odgovor“.

Turski predsjednik je izrazio podršku i solidarnost Alijevu i istaknuo da će turski narod uvijek biti blizak narodu Azerbejdžana i izrazio je saučešće zbog smrti azerskih vojnika koji su poginuli zbog „jermenske provokacije“.

Azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev se Erdoganu zahvalio na saučešću i stalnoj podršci koju Azerbejdžan ima od strane Turske u sukobu s Jermenijom u Nagorno-Karabahu, te izrazio duboko poštovanje prema bratskom narodu Turske, prenosi azerski Hakin.

Turski premijer Ahmet Davutoglu je čestitao Ilhamu Alijevu na prvim pobjedama u Karabahu i izrazio saučešće zbog poginulih azerbajdžanskih vojnika u sukobu. Premijer Turske je također izrazio potporu Azerbajdžanu i u budućnosti.

NAPAD AZERBEJDžANA NE BI BIO MOGUĆ BEZ TURSKE POMOĆI
Jermenski analitičari tvrde da je očito kako Azerbejdžan bez pomoći Turske ne bi mogao poduzeti takve korake. Politolog Hranta Meliku-Šahnazarjan je za jermenski Tajms izjavio:

„Ovakve akcije su izazov za dvije jermenske države, kao i zemlje koje posreduju u sukobu. Vrijeme je pomno odabrano, jer će naići na veliki odgovor međunarodne zajednice i to je jedan od glavnih ciljeva ovog ucjenjivačkog napada Azerbejdžana. Ove su radnje nedavno dogovorene na sastanku između Erdogana i Alijeva. Očito je da bez ozbiljne podrške Azerbajdžan ne bi mogao poduzeti ovakve korake. On zapravo pokušava pokrenuti opći rat.“

Osvrćući se na sastanak Alijeva s turskim vodstvom, Hranta Meliku-Šahnazarjan je istaknuo „da Azerbejdžan kao da pokušava izbjeći izravnu odgovornost“.

„Što treba biti odgovor jermenske strane? Moramo se suprotstaviti utjecaju neprijatelja u ovom trenutku. Jermenske oružane snage su na oprezu i moraju pravovremeno reagirati da osujete napad velikih razmjera. Naravno, potreban je i ozbiljan diplomatski rad našeg Ministarstva vanjskih poslova…“, rekao je Hranta Meliku-Shahnazarjan.

Situacija zaista prijeti da preraste u sukob širih razmjera, iako treba napomenuti da su „razmjene vatre“ između dvije sukobljene strane u proteklih više od dvadeset godina postale tužna svakodnevica. No, ovo je prvi put da sukob eskalira iz sata u sat i da se šalju pojačanja u ljudstvu i vojnoj tehnici, koja uključuju višecijevne raketne sustave, tenkove zrakoplovstvo i jurišne helikoptere.

TURSKA GURA AZERBAJDžAN U RAT U NAGORNO-KARABAHU
Semjon Bagdasarov je jučer izjavio kako se u eskalaciji sukoba vidi „turski trag“.

„Eskalaciju sukoba u Karabahu je trebalo očekivati iz nekoliko razloga. Sjetimo se da je Azerbajdžan aktivno kupovao oružje u susjednim zemljama, a vidljiv je i turski trag“, izjavio je direktor ruskog Centra za proučavanje Bliskog istoka i Središnje Azije, Semjon Bagdasarov.

„Baku je u posljednjih nekoliko mjeseci posjetilo gotovo cijelo vodstvo Turske i Erdogan je planirao letjeti nekoliko puta, ali to nije bilo nemoguće zbog terorističkih napada. Ovakvi incidenti su se događali i u prošlosti, ali se treba nadati da sve ovo ne preraste u rat velikih razmjera, iako, naravno, takva prijetnja postoji i potpuno je otkloniti je nemoguće“, rekao je Bagdasarov.

„Osim toga, Turci su uključeni u sukob u Ukrajini i drugim zemaljama. No, ovaj put se borbe u zoni sukoba mogu završiti dovoljno brzo. Tijekom godina je vojska Nagorno-Karabaha uspostavila dovoljno snažnu tampon zonu, što joj je omogućilo da ojača sustav u dubini. Dakle, gubitak može biti takav da će se napadači brzo ohladiti. Ovaj put azerbejdžanska vojska može očekivati mnogo više „iznenađenja“, otprilike kao Izrael u agresiji u julu 2006. godine, kada je izgubio više od 120 vojnika i više od 40 oklopnih vozila“, podsjetio je Semjon Bagdasarov.

O situaciji na bojištu, osim nekoliko fotografija i snimaka, teško je govoriti, jer i Azerbajdžan i Jermenija iznose svoje podatke i međusobno se optužuju da je druga strana prva pokrenula napad.

Zanimljiva je poveznica s Turskom, jer su Baku i Ankara danas izdali zajedničko priopćenje da neće u obzir uzimati odluke i priopćenja Skupine iz Minska OESS-a, koja prati pregovarački proces o statusu Nagorno-Karabaha, jer „skupina ne nudi nikakva konkretna i trajna rješenja, a prije svega jer je preduvjet pregovora vraćanje okupiranih teritorija od strane Jermena u ratu početkom ’90-tih“.

Turska se ovdje definitivno postavila kao zaštitnik Azerbejdžana, budući da su u noći 2. aprila 2016. ipak oružane snage Azerbajdžana bile te koje su započele veliku operaciju u svim smjerovima kontaktne linije između zaraćenih vojski u Nagorno-Karabahu.

Do sada je teško znati prave uzroke ove situacije, iako su iz cijelog svijeta jučer stranama u sukobu upućivani pozivi za „trenutni prekid vatre i suzdržavanje od eskalacije nasilja“.

Odgovor Azerbajdžana na pozive Rusije, Francuske i Sjedinjenih Država je bio – šutnja. Nakon što su u Moskvi svoje mišljenje rekli Kremlj i rusko Ministarstvo vanjskih poslova, javnosti se obratio i ruski ministar obrane Sergej Šojgu, koji je tražio izravan kontakt s kolegama iz Jermenije i Azerbejdžana. Sekretar Organizacije za kolektivnu bezbednost i saradnju (ODKB), Nikolaj Bordjuža, optužio je Baku za neodgovorne akcije i optužio Azerbajdžan za pogoršanje situacije.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je održao hitne razgovore s ministrima vanjskih poslova Jermenije i Azerbajdžana.

Reakcija i Nagorno-Karabaha i Jermenije je bila predvidljiva. U Jerevanu i Stepanakertu se održao hitan sastanak Vijeća sigurnosti. Jermensko ministarstvo obrane je objavilo posebnu izjavu, ali je od azerbejdžanskog ministarstva vanjskih poslova stigla prijetnja da će Jermenija „snositi punu odgovornost za trenutnu situaciju“.

Tada izvori Nagorno-Karabaha prenose da, osim topništva, azerbejdžanska vojska koristi tenkove, borbene zrakoplove, bespilotne letjelice, pa čak i oružje poput višecijevnih bacača BM-21 „Grad“.

Neki stručnjaci i analitičari u Jerevan i Stepanakertu oštro pogoršanje na frontu objašnjavaju mogućem pokušaju Sjedinjenih Država da se pozornica „borbe protiv terorizma“ prebaci u regiju Kavkaza, na što se u više navrata upozoravalo u proteklih godinu dana, kada su otkrivene vojne aktivnosti Ankare ne samo u Azerbajdžanu, nego i u Gruziji.

Da bi se razumjelo što Turska i Azerbejdžan žele postići, uz moguće „tajno“ sudjelovanje Vašingtona, treba se vratiti na izjavu azerbejdžanskog Ministarstva vanjskih poslova od 2. travnja u kojoj se „traži povlačenje jermenskih oružanih snaga s okupiranih teritorija“ i da to treba biti prioritet u mirovnim pregovorima o statusu Karabaha.

To je linija koju će u okviru OEBS-a podržati Sjedinjene Države i Turska, ali se zna da na taj zahtjev neće pristati vojne jedinice jermenske strane.

Zašto je takav scenarij potreban Sjedinjenim Državama? To bi bio pun pogodak i protiv susjedne Rusije i Irana, koje Vašington i dalje službeno smatra za svoje protivnike.

Međutim, sudeći po iznimno brzoj reakciji iz Moskve, plan „trojke“ SAD-Turska-Azerbejdžan nije iznenadio Kremlj. Budući da su zauzeti antiterorističkim operacijama u Siriji, niti Rusiji, niti Iranu ne treba sukob u pozadini i strane vojske koje će služiti američkim interesima. Vjerojatno će se uskoro Rusija i Iran otvoreno suprotstaviti pogoršanju situacije u Nagorno-Karabahu, jer bi im tamošnji sukob stvorio niz problema na sirijskom frontu.

DANAS JE TEHERAN PREKINUO ŠUTNjU I PROGOVORIO O SITUACIJI U KARABAHU.
Iran je zabrinut zbog sukoba u Karabahu, te poziva Jermeniju i Azerbejdžan na suzdržanost. Ovo je navedeno u izvješću Ministarstva vanjskih poslova Irana od strane Hoseina Ansaria Jaberia.

„Pozivamo naša dva sjeverna susjeda da pokažu suzdržanost i odustanu od kompliciranja situacije. Svjedoci smo pojavi radikalnih skupina u regiji i zaustaviti sukobe između Jermenije i Azerbejdžana u Nagorno-Karabahu je od posebne važnosti“, izjavio je Hosein Ansari Jaberi.

Turski predsjednik Erdogan to vrlo dobro zna, kao što zna da bi rat širih razmjera destabilizirao cijelu regiju. Međutim, što Turska u ovom trenutku ima za izgubiti? Gotovo ništa, a raspirivanjem sukoba u Nagorno-Karabahu šalje poruku Moskvi da ne pomaže sirijske, pogotovo ne turske Kurde, jer isto može očekivati na svojim granicama.

Možda će netko primijetiti da SAD i Azerbejdžan nisu bili u dobrim odnosima proteklih godina, kada je Alijev ugasio ured Radija Slobodna Europa u zemlji, novinarku Kadiju Ismailovu osudio na 7,5 godina zatvora i okomio se na nevladine udruge sponzorirane iz inozemstva, ali se čini da Obami to nimalo ne smeta. Naime, američki predsjednik je prije dva dana u Vašingtonu na samitu o nuklearnoj bezbednosti primio Ilhama Alijeva i nijednom riječju nije spomenuo „građanske i političke slobode“, što su ranije bile redovite optužbe američke administracije na račun Bakua. To je primijetila i sama Ismailova, koja je iz zatvora u Bakuu napisala otvoreno pismo pismo u kojem primjećuje ovu „anomaliju“.

„SUKOBI ĆE SE RASPLAMSATI NA SVIM KRIZNIM JUŽNIM GRANICAMA RUSKE FEDERACIJE“
„U Nagorno-Karabahu su se po prvi put od 1994. godine nastavile borbe na širokoj skali u kojima se koriste zrakoplovi, topništvo i tenkovi. Istovremeno, Baku i Jerevan optužuju jedni druge za izazivanje sukoba. Ovo bi moglo značiti početak novog rata s Azerbejdžanom, koji bi ovaj put mogao igrati zajedno s Turskom, koja u posljednje vrijeme ne škrtari s obećanjima sve vrste pomoći u povratku Karabaha.

Jučerašnji sukobi nisu „sezonsko pogoršanje“, kao što je slučaj u posljednjih nekoliko godina, nego nastavak sukoba u Karabahu zamrznutog prije više od 20 godina. Međutim, odmrzavanjem ovog sukoba može eksplodirati cijela regija“, piše analitičar Mihail Moškin.

Ministarstvo obrane Azerbejdžana i dalje insistira da se vojska zemlje samo branila od jermenske agresije i „odgovorila na napade u smjerovima Agdama, Tertera, Hojavenda i Fizulija“.

Ima izvješća o prvim gubicima. Prema informacijama dobivenim od Ministarstva obrane Nagorno-Karabaha, na periferiji mjesta Levonarh su jedinice za specijalne namjene pronašle i uništile neprijateljske izviđačke i skupine za sabotažu“.

Tajnik armenskog Ministarstva obrane, Arkrun Hovhanisjan, rekao da je na liniji kontakta istočno od brda Mrav oboren helikopter Mi-24/35 zračnih snaga Azerbejdžana. Jermenska strana tvrdi da je drugi helikopter od azerbejdžanskog ratnog zrakoplovstva oboren jučer ujutro jugoistočno od položaja obrane Nagorno-Karabaha. Uništeno je i nekoliko tenkova i oborene dvije bespilotne letjelice.

BAKU KONSTANTNO NEGIRA TVRDNjE JEREVANA I STEPANAKERTA.
„Pojedinosti o navodnom oborenom helikopteru zrakoplovstva Azerbejdžana su apsolutna laž. Ovo je još jedna provokacija jermenske strane“, izjavu Ministarstva obrane Azerbejdžana prenosi portal Dau.az i dodaje kako je azerbejdžanska vojska „ofenzivnim operacijama stavila van uporabe značajnu količinu vojne opreme i infrastrukture neprijatelja, koji je također pretrpio znatne gubitke“.

Azerbejdžansko Ministarstvo obrane je govorilo o povratku kontrole nad nekoliko naselja i strateških uzvisina u Nagorno-Karabahu, dok druga strana tvrdi „kako vojska Karabaha ima punu kontrolu nad cijelim svojim teritorijem“.

Rusija budno motri situaciju u zoni sukoba, jer situacija prijeti da se pretvori u rat poput onoga koji je trajao od 1992. do 1994. godine.

Unatoč oštrom padu azerbejdžanskog vojnog proračuna od gotovo 40%, rizik od novog rata se nije smanjio.

I prije trenutne eskalacije su službena izvješća gotovo tjedno prijavljivala gubitke na liniji kontakta. U siječnju ove godine je azerbejdžanska vojska uvela tri nove postrojbe u zonu sukoba. Obje strane su redovito umanjivale svoje gubitke i pretjerivale u tuđima, ali je situacija u Karabahu općenito opasna.

No, kako je rekao bivši ruski veleposlanik u Jermeniji i doktor povijesnih znanosti Vladimir Stupišin, „Baku se nikada nije prestao nadati povratku Karabaha, što su više puta rekli i Hajdar Alijev i njegov sin Ilham“.

Međutim, po njegovom mišljenju, „vojska samoproglašenog Nagorno-Karabaha ima vrlo snažnu motivaciju, jer štiti vlastite obitelji, žene i djecu, vlastitu zemlju“.

I Vladimir Stupišin razlog za pogoršanje situacije vidi u politici Turske, koju Azerbejdžan smatra za najbližeg saveznika.

Turski premijer Ahmet Davutoglu ne samo da je jučer Alijevu čestitao na pobjedi, nego je u novembru izjavio „kako će Ankara učiniti sve napore da okupirana područja Azerbejdžana budu oslobođena“.

„Izjave turske strane za vrijeme posjete Alijeva Turskoj imaju panturski karakter, jer se govorilo o potrebi oslobađanja Karabaha i bratstvu, a sadašnje akcije pokazuju da je Turska zainteresirana strana u sukobu. Mi ne isključujemo mogućnost da je Turska mogla potaknuti Azerbajdžan na ovakvu avanturu. Sam Azerbajdžan to nikada ne bi učinio, jer zna da bi to dovelo do međunarodne izolacije“, rekao je glasnogovornik predsjednika Nagorno-Karabaha, David Babajan.

S druge strane, šef azerbejdžanskog Ministarstva vanjskih poslova, Hikmet Hajijev, tvrdi „kako odgovornost za ovu situaciju pada na Jermeniju kao agresorsku i okupatorsku zemlju“.

SUKOB MOŽE ZAPALITI CIJELU REGIJU
Pogoršanje situacije može eskalirati u produženi sukobu između Jermenije i Azerbejdžana, rekao je bivši zamjenik načelnika ruskog Glavnog stožera, umirovljeni general-pukovnik Valerij Manilov, koji smatra da „ako postoji jaka volja uključenih u sukob, može se povećati njegov opseg i sukob se može proširiti na cijelu regiju“.

„Važno je razumjeti tko je htio eskalaciju sukoba. Rusija nije ravnodušna na ono što se događa na njenim granicama i ne može biti promatrač. Mora zauzeti stav o čemu god da se radi. No, u ovoj situaciji, po mom mišljenju, Rusija bi trebala zadržati niski profil, te aktivno poticati strane u sukobu na diplomatsko rješenje“, rekao je general Manilov i podsjetio da je u jermenskom gradu Gjumri ruska vojna baza.

Što se tiče kolektivnih snaga za brzo djelovanje Organizacije za kolektivnu bezbednost i saradnju (ODKB), to je spor mehanizam. Ako se situacija ocijeni kao čin agresije, mehanizam ODKB se ne aktivira tako dugo dok se sve može riješiti na bilateralnoj osnovi.

„Ono što se sada događa u Nagorno-Karabahu treba gledati u okviru ukupne američke strategije stvaranja zone nestabilnosti oko ruskih južnih granica“, istaknuo je Konstantin Sivkov, prvi potpredsjednik ruske Akademije geopolitičkih problema i doktor vojnih nauka.

Prema njegovim riječima, „budući da su pokušaji da se osigura uporište u Ukrajini i Siriji bili neuspješni, prostor za manevar se smanjuje, a Amerikanci su bili prisiljeni igrati po ruskim pravilima u Siriji“.

„Na primjer, prošli tjedan se dogodio potaknuti incident na granici Tadžikistana i Kirgistana, ali su graničari dviju zemalja uspjeli spriječiti eskalaciju sukoba između stanovnika pograničnih sela. Sada svjedočimo obnavljanju sukoba u Nagorno-Karabahu“, podsjeća Sivkov.

Prema njegovim riječima, cilj ove eskalacije je izazvati lanac sukoba koji će „iscrpiti Rusiju“ i uspostava pojasa tinjajućih lokalnih ratova, koji će, zajedno s unutarnjih političkih provokacijama, uzrokovati napetosti i destabilizirati situaciju u Rusiji uoči jesenskih izbora za saziv Državne Dume.

Posljednje informacije iz Nagorno-Karabaha su da borbe i dalje traju, najviše na jugo-istoku i sjeveru samoproglašene republike. Jutros je azerbejdžanska vojska provela raketne i topničke napade i razmjestila oklopna vozila.

U isto vrijeme, i Stepanakert i Baku tvrde da imaju kontrolu nad situacijom.

Ministarstvo obrane Azerbejdžana je reklo da je protunapad na Nagorno-Karabah odgovor na provokacije jermenske strane. Baku tvrdi da su azerbejdžanske snage zauzele nekoliko strateških uzvisina i naselja.

Izvor altermainstreaminfo, 03. april 2016.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u