N. BABIĆ: DVE GODINE OD MASAKRA U ODESI ILI ŠTA SE ZAPRAVO DOGODILO?

Od 43 identificirana tijela je bilo sedam žena. 32 je otrovano dimom ili umrlo...

Od 43 identificirana tijela je bilo sedam žena. 32 je otrovano dimom ili umrlo od opekotina, a 10 osoba je poginulo skačući s prozora. Šestoro ljudi je umrlo od prostrjelnih rana

Prije točno dvije godine se u ukrajinskom gradu Odesi dogodio zločin koji do danas nije rasvijetljen. Na desetke ljudi je živo spaljeno, a dio ih ubijen vatrenim oružjem ili jednostavno zatučen hladnim oružjem i palicama. Prema službenim podacima vlasti iz Kijeva, ubijeno je 48 ljudi, dok lokalna oporba iz udruge „AntiMajdan“ kaže da je bilo 116 mrtvih i više od 200 ranjenih.

U prvom izvješću su ukrajinske vlasti izjavile kako su aktivisti AntiMajdana s Kulikovog polja, gdje su skupljali potpise za peticiju protiv vlade u Kijevu, a pred militantima Desnog sektora, pripadnicima snaga sigurnosti i navijačima nogometnih klubova Černomorec i Metalist pobjegli u obližnji Dom sindikata, koji je zapaljen, a život su izgubili „zbog trovanja nepoznatim kemijskim tvarima“.

Međutim, brojne fotografije, snimke i iskazi su pomogle u rekonstruiranju ovog zločina, a stotine fotografija, snimaka, svjedočanstava i dokumenata je objavila internetska stranica Antimatrix. Bez obzira na sve, istraga nikada nije provedena do kraja, a SAD i Velika Britanija su blokirale rezoluciju u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda koja bi Kijev obvezala da kazni počinitelje.

Bilo je prvotnih verzija da su aktivisti AntiMajdana sami podmetnuli požar, ali je na Ju tjubu objavljena snimka pripreme „molotovljevih koktela“ od strane napadača, a na brojnim snimkama i fotografijama se vidi kako ukrajinska policija, Desni sektor, Mladež stranke Domovina i ultrasi Črnomorca i Metalista djeluju zajedno u likvidaciji aktivista s Kulikovog polja.

VAŠINGTON I LONDON U VIJEĆU SIGURNOSTI BLOKIRALI ISTRAGU MASAKRA U ODESI
Prema istrazi, neslužbenoj, naravno, 2. maja 2014. u tri sata poslijepodne su se aktivisti EuroMajdana, zajedno s navijačima nogometnih klubova Črnomorec i Metalist, organizirali marš „Za jedinstvo Ukrajine“ i okupili se u središtu grada na trgu kod katedrale.

Među njima su se pojavili i članovi „Samoobrane Maidana“, naoružani palicama i metalnim lancima, te opremljenih kacigama i štitovima, a mnogi su sakrili lice maskama.

Prema kasnijim svjedočenjima i snimkama su neki aktivisti „Desnog sektora“ i „Samoobrane Majdana“ bili naoružani sjekirama, drvenim i metalnim palicama, ali i vatrenim oružjem.

Prema zamjeniku Regionalnog vijeća AntiMajdana Odese, Vadimu Savenku, među nogometnim navijačima su bili i borci bojne „Štorm“ i „Dnjepr-1“. Skupu su prisustvovali i militanti desničarskih organizacija iz drugih gradova u Ukrajini, iz Nikolajevke, Dnjepropetrovska, Vinica, Žitomira, Hersona i Donjecka. Prema podacima lokalnih medija, ukupno je u Odesu uoči događaja stiglo 15 autobusa aktivista EuroMajdana. Ukupan broj militanata, koji su tog dana organizirano došli u Odesu, prema novinarima se kreće od 300 do 700 ljudi.

Kijev je 14. maja 2014. u sukobima u Odesi potvrdio 48 smrtnih slučajeva.

Od 43 identificirana tijela je bilo sedam žena. 32 je otrovano dimom ili umrlo od opekotina, a 10 osoba je poginulo skačući s prozora. Šestoro ljudi je umrlo od prostrjelnih rana. Najstarija žrtva je imala 70, a najmlađa 17 godina.

4. svibnja 2014. godine bolnica u Odesi je izdala priopćenje u kojem stoji da je 2. maja primljeno 226 ljudi. 88 je hospitalizirano, uključujući i jednog tinejdžera od 17 godina. Broj „teških“ pacijenata je u jednom danu smanjen sa 40 na 26 osoba. Gradski dužnosnici su zatražili od građana da doniraju krv za ranjene. Žrtve u gradskim bolnicama su imale sljedeći prirodu ozljeda:

1. Prostrjelne rane – 13 osoba

2. Opekotine – 8 osoba

3. Ozljede tupim predmetima, uključujući traume mozga – 53 osobe

4. Ubodne ozljede – 7 osoba

5. Trovanje ugljičnim monoksidom – 13 ljudi.

Ukrajinsko Ministarstvo unutarnjih poslova je priopćilo „kako je u Domu sindikata zapaljena neka nepoznata tvar, od koje su ljudi stradali“.

Pripadnici i militanti radikalnih desničarskih organizacija i ultrasi dva ukrajinska nogometna kluba su na maršu kroz centar grada pod sloganom „Za jedinstvo Ukrajine“ skandirali „Smrt neprijatelju“ i „Nožem na Moskalje“, što je pogrdni naziv proruski orijentirane Ukrajince i Ruse, naravno.

Desničarski militanti su došli na Kulikovo polje, gdje su uništili i zapalili šator protivnika EuroMajdana koji su prikupljali potpise za referendum o federalizaciji Ukrajine i davanje službenog statusa ruskom jeziku.

Prestravljen i aktivisti AntiMajdana su se sklonili u obližnji Dom sindikata, koji je zapaljen od strane ukrajinskih nacionalista. Prvo je zapaljen glavni ulaz, a onda predvorje i prvi kat. Vatra se odmah proširila na nekoliko katova.

Iako su vatrogasne postrojbe odmah stigle, gomila okupljena ispred Doma sindikata ih je spriječila da interveniraju, što je potvrdio i voditelj Regionalnog ureda za izvanredne situacije Ukrajine, Vladimir Bodelan.

Osim što su spriječili vatrogasce, radikalni desničari i nacionalisti su spriječili pristaše federalizacije da pobjegnu od požara, te mnoge prisilili da spas traže u iskakanju kroz prozore.

Mnogi su jednostavno skočili u smrt, a oni koji su preživjeli pad su nemilosrdno prebijani i to uz zvukove ukrajinske himne i pokliče „Slava Ukrajini“.

Oleg Carev, tada još član ukrajinskog parlamenta i lider „Pokreta jugoistok“, zajedno s brojnim ukrajinskim političarima, tvrdi da su vlasti namjerno umanjile broj žrtava, jer su bile zabrinute zbog mogućih javnih nemira i pobune.

Na temelju neobjavljenih podataka policijski izvori i forenzičari govore da je stvarni broj poginulih bio između 72 i 116 osoba. Među poginulima je bio i član lokalnog vijeća Stranke regija, V. Markin, koji je u bolnici umro od ozljeda koje je pretrpio nakon što je pretučen od strane militanata Desnog sektora.

Pjesnik iz Odese, V. Negaturov, umro je na odjelu intenzivne skrbi od rana zadobivenih kod Doma sindikata

Istražitelji su u javnost izašli s četiri teorije:

1. Ekstremističke skupine su dobile nalog da destabiliziraju situaciju u Ukrajini

2. Nezakonite radnje su provele regionalne vlasti Odese i policija s ciljem diskreditacije tadašnje središnje vlade

3. Obični sukob između nogometnih navijača i i proruskih skupina.

4. Provokacija od strane radikalnih pojedinaca.

Tada još predsjednički kandidat Petro Porošenko je rekao novinarima na zatvorenoj sjednici parlamenta da ima dokaze o „otrovnim tvarima“ koje su ostavljene u Domu sindikata kako bi povećale broj žrtava, kao i da su zločin unaprijed organizirali ruski i lokalni dužnosnici.

Dan nakon požara, Ministarstvo unutarnjih poslova Ukrajine izjavljuje da je uhićeno 172 ljudi i dodaje „kako su nemire u gradu pedantno pripremili ruski državljani i stanovnici Pridnjestrovlja“. Policija zaplijenila vatreno oružje i veću količinu zapaljive smjese. Istog dana Vitalij Jarema, prvi zamjenik premijera Ukrajine, rekao je da su među sudionicima masovnih nereda i žrtvama u Odesi i stranci.

Služba sigurnosti Ukrajine (SBU), izjavljuje da su se sukobi dogodili uz sudjelovanje „ilegalnih vojnih skupina“, plaćenika iz Pridnjestrovlja i subverzivnih grupa iz Rusije, a financirani su od strane bivših pripadnika Janukovičeve vlade, a cilj je bio „narušavanje stabilnosti na jugu Ukrajine, što je trebao biti početak razdoblja pune nestabilnosti u ostalim južnim krajevima Ukrajine“.

Ministarstvo unutarnjih poslova Ukrajine je navelo kako je među organizatorima sukoba koji su u pritvoru barem tri građanina Ruske Federacije. Kasnije je SBU krenuo u lov i na druge „odgovorne“, te je uhićeno još pet ruskih državljana.

Vladimir Nemirovski, tadašnji predsjednik Regionalne vlade Odese, izjavio je da se sukob mogao izbjeći, samo da je policija ispunila svoje dužnosti, te optužio policiju za poticanje sukoba i uzimanja mita za prebacivanje odgovornost na stranu takozvanih „separatista“.

„Policija je u Odesi djelovala drsko, možda i na kazneni način. Časna uniforma koju nose im neće pružiti zaštitu“, izjavio je tada ukrajinski ministar unutarnjih poslova Arsen Avakov, te najavio formiranje nove baze specijalne policije pod nazivom „Kijev-1“, koja će pomoći policiji u gradu.

Arsen Avakov je također okrivio lokalne političare za zločin. Osumnjičeni za sudioništvo u zločinu su članovi Gradskog vijeća, Izborne komisije, policija, rodbina bivših policajaca i aktivisti kampanje AntiMaidan. Dvanaest osoba je uhićeno, ali su njihova imena skrivana.

Sve u svemu, zločin koji će svake godine na ovaj dan ponovno otvarati pitanje odgovornosti, a koliko se Kijev plaši istine potvrđuje činjenica da je prošlog tjedna prebačeno više stotina militanata bojni Desnog sektora u grad, koji su tamo za slučaj nemira.

Stranim i slobodnim novinarima je danas također zabranjen pristup Odesi, a zabranu je priopćila Služba sigurnosti Ukrajine.

SBU ne dopušta neovisnim stranim novinarima koji su planirali pokrivati događaje povodom tragedije u Odesi 2. svibnja 2014. ulazak u zemlju. To je izjavio odvjetnik i aktivist za ljudska prava iz Odese, Kiril Ševčuk.

„SBU je dao dozvolu samo novinarima američkih medija. Dokumentarni i nezavisni izvjestitelji iz Njemačke i Poljske su dobili zabranu ulaska u Ukrajinu“, rekao je Ševčuk.

„Moj rad pokazuje probleme Ukrajine i ukrajinskog društva. Pokazujem ono što je neugodno za vlasti i što se ne sviđa lokalnim političarima, a oni me optužuju da provodim rusku propagandu“, rekao je poljski novinar Tomaš Maseycuk, koji je pri pokušaju ulaska u Ukrajinu dobio zabranu ulaska u susjednu zemlju za sljedećih 5 godina.

„Dakle, ja sam prijetnja sigurnosti Ukrajine. Ali imam samo jedno oružje – kameru, te ću uz njezinu pomoć pokazati istinu koja se vjerojatno neće svidjeti ukrajinskoj vladi. Evo što je vaša nova, europska Ukrajina“, sažeo je poljski novinar.

Od 28. aprila su u Odesi raspoređeni borci nacističke pukovnije „Azov“, koji su stigli u okviru pojačanja Nacionalne garde. Prema Kirilu Ševčuku, Nacionalna garda trenutno smještena u gradu zlostavlja i terorizira lokalno stanovništvo.

Svatko tko je upućen u ovaj nemili događaj zna da je Kijev sve učinio da se zločin zataška i zaboravi, ali će se desetine živih spaljenih, masakriranih i zatučenih svake godine na današnji dan „vraćati“ u Odesu kako bi podsjetili na jedan od najgorih masovnih zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

Možda će jednom za njega netko i odgovarati, jer je masakr u Odesi nesumnjivo kršenje niza ukrajinskih zakona, ali i međunarodnih konvencija, iako je u to, barem za sada, teško povjerovati.

„BRUTALNOST I TEROR TOGA DANA SU TREBALI BITI PORUKA SVIMA OD VLADE U KIJEVU!“
Ovo su riječi svjedoka događaja na dan kada je monstruozni zločin potresao Ukrajinu.

Talijanski novinari Maurizio Vezosi i Đaoma Marčeti su intervjuirali Svetlanu, koja je preživjela masakr u Odesi 2. maja 2014. godine i trenutno živi u Italiji, a iz sigurnosnih razloga ne otkriva pravi identitet.

Gotovo dvije godine je prošlo od jedne od najtragičnijih epizoda fašističkog nasilja našeg vremena, a ispod teksta su snimke koje potvrđuju njeno svjedočanstvo.

Od krvavog Majdana do tragedije u Odesi, te zločina u Donbasu, gotovo dvije godine traje zaglušujuća šutnje zapadnih medija.

Što se dogodilo u Odesi 2. svibnja 2014. godine?

— Trebala se odigrati utakmica između Černomorca iz Odese i Metalista iz Harkova. Ukrajinski fašisti su najavili plan za marš u centru grada. Mladići pokreta „Kulikovo polje“, koji su se protivili EuroMajdanu, oko dva sata poslijepodne su se okupili kako bi spriječili marširanje i organizirali obranu kampa ispred Doma sindikata.

Tamo su bile i žene, uključujući i mene. Ukupno oko 400 ljudi. Organizatori su dogovorili narodnu inicijativu s policijom i u tri mjeseca prosvjeda nismo počinili bilo što protuzakonito. Frakcija koja je uključivala pridošle ultrase i fašiste i loklane aktiviste je brojala oko 3 000 ljudi. Nakon nekoliko provokacija je počeo sukob. Cilj agresije na Kulikovo polje je bila očistiti trg prije 9. maja, godišnjice pobjede nad fašizmom, jer bi na taj dan došlo tisuće ljudi iz naših redova u Odesu i pokret bi osnažio. Bili smo svjesni toga i čvrsto smo odbijali napustiti trg. Njihova neusporedivo veća vojna moć ih je uvjerila da su taj dan dobili priliku da nas trajno protjeraju iz Odese. Kao i ja, mnogi od nas su se sklonili u Dom sindikata, ispred kojeg smo izgradili barikade, jer smo pretpostavljali da je razina vjerojatnog sudara neće ići dalje od sukoba golim rukama, kamenjem, štapovima. Drugi su smatrali da će u najgorem slučaju doći do policijske intervencije i dalje će se izbjeći pogoršanje situacije. Ali su fašisti onda počeli bacati zapaljive boce unutar Doma sindikata. Vjerujem da njihova odluka da podmetnu požar nije bila slučajna, već s ciljem da njihovo djelovanje bude što brutalnije.

Vjerojatno su zbog toga zapalili i gume, a bilo je i otrovnih tvari oporog mirisa. Zrak se nije mogao udisati. Neki su govorili o čudnom zelenkastom dimu koji je ljude oborio u trenutku. Ljudi su pokušali pobjeći u hodnike ili u sobe i stali pokraj prozora, ali, kao što vidite na snimkama i filmovima, fašisti su izvana pucali na nas, bacajući molotovljeve koktele i dalje. Desni Sektor, Svoboda i sve fašističke skupine su htjele pokazati svoju moć, te da su vladari Ukrajine. Ono što se dogodilo me podsjetilo upravo na ono što su sljedbenici Stepana Bandere, vođe ukrajinskih nacističkih kolaboracionista, učinili u Galiciji nad Poljacima, Židovima i svima onima – Rusima i Ukrajincima – koji su podržavali SSSR. Odesa je herojski grad u otporu protiv fašizma. Brutalnost i teror toga dana su trebali biti pouka svima koji mu se protive.

Kako si se spasila?

— Sakrila sam se u ured u kojeg su neki od njih pokušali ući silom. Neki su bili ranjeni, a neki ubijeni. Postoje fotografije i snimke pucanja na preživjele, a obdukcija to također dokazuje. Vjerojatno sam preživjela jer, osim skupine naoružanih fašista, mnogi koji su i podržavali Majdan nisu htjeli sudjelovati u tom masakru. Dio ih je kasnije odbio nastaviti podržavati ovu bandu ubojica i kriminalaca. Tako su neki pokušali spasiti žene, uključujući i mene. Kad smo odlazili, drugi su nas pokušali tući. Gotovo svi smo zaustavljeni i pretraženi od fašista. Gledali su nam u torbe, uzimali mobitele, dokumente, pa čak i novac. Većina njih su se ponašali baš kao pravi fašisti. Kao životinje. Neki ljudi su likvidirani hicima iz vatrenog oružja. Vjerujem duboko u sebi da su nakon ovog incidenta fašisti postigli svoj cilj i terorizirajući ušutkali ljude. Na taj dan su i u Odesu došli mnogi iz drugih dijelova Ukrajine, sa zapada zemlje i iz Kijeva. Vjerujem da je za sve odgovorna vlada i oligarsi kao Kolomojski, jer su oni definitivno upravljali Maidanom. Mnogi ukrajinski političari su ih pohvalili na dobro obavljenom poslu i za to što je „separatizam“ eliminiran iz Odese.

Koja je uloga policije u svemu?

— Neki policajci, pogotovo oni koji nisu iz Odese, blokirali su sekundarne izlaze iz Doma sindikata, prisiljavajući nas da idemo u sredinu, kroz neku vrstu „koridora srama“, da bi nas još više ponizili. Većina njih je samo gledala, a intervenirali su s ogromnim zakašnjenjem. Tko se među policajcima želio suprotstaviti onome što se događa, zapravo je bio bespomoćan, jer je policija bila bez oružja. Nakon prevrata je vlada u policiju postavila nove dužnosnike, čime je omogućila naš progon.

Znaš li neke od ljudi koji su poginuli tog dana?

— Da, osobno sam poznavala dvojicu. Jedan od njih bio je Vjačeslav Markin, zamjenik Regionalnog parlamenta i jedan od rijetkih regionalnih političara koji se suprotstavljao rezultatima Majdana bez straha. Taj dan, nakon što je pretučen, umro je i Vadim Papură. Vadim je bio član Komsomola i, kao što možete vidjeti na fotografijama, dan prije, 1. maja, bio je prvi u povorci s crvenom zastavom. Vjerojatno je bio prepoznat i zbog toga je platio životom.

Što se u gotovo dvije godine dogodilo s odgovornima za ovu priču?

— Danas mnoge od njih i dalje javno hvale zbog toga što je učinjeno taj dan. Neki čak žale što je broj mrtvih prenizak. Preživjeli još uvijek trpe progone vlade, a neki od njih su uhićeni na temelju iskaza ljudi koji su kasnije javno priznali da su pod mučenjem bili prisiljeni dati lažne izjave. Svaka dva mjeseca se produžava njihov pritvor, bez da im je formulirana jasna optužnica. Drugima, koji bi mogli biti korisni svjedoci, prema sudu se ne može ući u trag. Vjerojatno su jednostavno prisiljeni na šutnju. Do sada u zatvoru nema nikoga od onih koji su bili među odgovornima za masakr. Jedan od njih, na primjer, ubrzo nakon uhićenja je oslobođen pod pritiskom fašističkih skupina. Ti ljudi osjećaju potporu Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, te su zadovoljni, možda s pravom, jer su im oni najbolja zaštita. Iako EU tvrdi da apsolutno ne podržava fašiste, njena podrška Porošenku je otvorena podrška i njima. Fašisti su ušli i postali institucije. Oni su na čelu policije i kriminalnih bojni, na primjer bojne „Ajdar“ ili bivše bojne, sadašnje pukovnije „Azov“. To je razlog zašto u ukrajinskoj državi nitko nije odgovarao za masakr u Odesi. Fašizam je prijetnja svijetu. Fašisti diljem Europe su vidjeli u Ukrajini mogući model kojeg mogu reproducirati na drugim mjestima.

Koji je stav talijanskih medija prema pokolju u Odesi i građanskom ratu?

 — U talijanskim medijima vlada zavjet šutnje o tome što se dogodilo u Odesi, kao i o ratu u Donbasu. Ovo me zadivljuje. Mi smo Europljani, ali očito samo onda kada nam to odgovara.

Kada razgovaram s ljudima, često mnogi ne razumiju uopće što se dogodilo i što se događa. To je teško razumjeti, pogotovo za one koji koriste internet, gdje doduše nije lako pronaći istinu.

No, u svakom slučaju, nakon moje priče su se mnogi uvjerili da nešto nije u redu. Prije godinu dana su me neki pitali je li točno da u Ukrajini postoji fašistička oporba vlasti? Stvarnost je očito druga. Mi smo antifašisti i trpimo progon i fašističke vlade i kriminalaca. Ruska Federacija je bila jedina zemlja u svijetu koja je službeno izjavila da je masakr u Odesi kriminalno djelo protiv naroda.

A danas, kakva je situacija za oporbu u Ukrajini?

— Za svakoga tko danas kritizira vladu se situacija ne razlikuje od Italije pod fašizmom. Morate se bojati razgovarati čak i o najobičnijim stvarima, čak i sa svojim susjedom. Otkaz je omiljeni mehanizam od strane vlade. Ne samo da su progonjeni politički protivnici, nego svatko tko je kritičan prema društvenoj situaciji, tko kritizira cijene, smanjenje javnih usluga ili nezaposlenost. Svatko tko optužuje vladu je jedan od „agenata Kremlja“. Sada je uvedena kazna za nošenje vrpce Svetog Đorđa s crnim i narančastim horizontalnim trakama koja simbolizira pobjedu naroda bivšeg Sovjetskog Saveza protiv fašizma. Zabranjeno je korištenje barjaka pobjede, jer je to zastava sovjetskog razdoblja. Komunističke organizacije su zabranjene. Mnogi se nadaju dolazak svojih rođaka po oružju iz Donbasa, jer ljudi osjećaju da je njihova zemlja okupirana. Čula sam su neke pristaše Desnog sektora izjavili da ćemo se čak bojati i misliti na ruskom.

ZAKLjUČAK

U zaključku, Odesa i cijela Ukrajina, zajedno sa zapadnim kancelarijama, SAD i EU i NATO i zapadni mediji imaju krv na svojim rukama. Omertà je toliko jaka da čak i UN ne može učiniti ništa, nego je čak podržao paravojni nacistički prevrat. Mediji sustavno daju podršku ultranacionalistima, čast iznimkama, iako svi vrlo dobro znaju da je istina potpuno suprotna „demokratskoj revoluciji“. No, što je još gore, vlade zemalja NATO saveza, na čelu sa Sjedinjenim Državama, te njihove obavještajne službe, sve su ovo režirali i pomogli da nacisti u Europi nekažnjeno provode najgore zločine protiv civilnog stanovništva. Dakle, nije nerealno misliti da se u mogućim socijalnim nemirima u Europi koriste određene terorističke prakse ukrajinskog režima. Radikalne neonacističke skupine se mogu poslati na gušenje narodne oporbe, sindikata, ljevičarskih i drugih društvenih pokreta i radništva. Fašizam je povijesno uvijek i služio tome. Za one koji misle da se fašisti mogu „reformirati“ čeka suočavanje s istinom i nedemokratsko ograničavanje sloboda, što i jest pravo lice Europske unije i NATO saveza.

Rat i fašizam, koji su sada u Ukrajini, nekoliko tisuća kilometara daleko, u stvari su puno bliže nego što mislimo i umjesto pravedne kazne za zločince masakra u Odesi, sve su nam bliži pokliči: „Slava Ukrajini – Herojima slava!“

S istoka zemlje je antifašistima Odese lider Donjecke Narodne Republike, Aleksandar Zaharčenko, danas poručio „kako je nužno probiti informacijsku blokadu o zločinu koji se dogodio prije dvije godine i svemu što se događa u Odesi, Harkovu, Donbasu i cijeloj Ukrajini“, a narodu Odese i cijele pokrajine da se ponose na svoju antifašističku prošlost i da izdrže, jer je Donbas uz njih.

„Potrebno je probiti informacijsku blokadu hunte iz Kijeva. Što se tiče Desnog sektora, oni su odavno skinuli svoje maske i sada njihove vođe prijete. Ako oni misle da ne možemo doprijeti do Odese, onda se ozbiljno varaju“, rekao je Aleksandar Zaharčenko.

Izvor Altermainstreaminfo.hr, 02. maj 2016.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u