БАЛКАНИЗАЦИЈА КАО АМЕРИЧКИ АДУТ

PREDRAG ĆERANIĆ

Balkanizacija, kao sinonim za raspad država po nacionalnim i verskim šavovima, pokazala se kao uspešan projekat

Američki avioni su 1. avgusta izveli vazdušne napade na položaje Islamske države u Libiji. Udari su izvedeni u okolini grada Sirta, koji je glavno uporište Islamske države u Mediteranu. Fajez Seraj, šef libijskog predsjedničkog vijeća, u govoru na državnoj televiziji rekao je: „Prvi udari izvedeni su danas na pozicije u Sirtu, rezultirajući velikim brojem žrtava“, te naveo kako strane trupe neće biti prisutne na terenu. Ujedno, istakao je da se Pentagon pripremio na „dugoročnu kampanju“. [1] Zašto su se SAD ponovo zainteresovale za Libiju?

U tekstu Putin je ponovo vidio dalje od drugih, objavljenom 22. marta godine na Fondu strateške kulture, pomenutu „dugoročnu kampanju“ u Libiji smo najavili: „Rusija je morala uzeti u obzir nove okolnosti. Jedna od njih je da SAD i Velika Britanija, ali i Francuska, planiraju povratak na afrički kontinent. Prva stanica na tom putu je Libija, destinacija odabrana konsenzusom, gdje je planirana invazija američko-britanskih i francuskih snaga. Cilj je da se odmah nakon zaposjedanja Libije, stavi pod punu kontrolu Centralna Afrika.“ [2] U daljem tekstu objasnili smo da su „u Libiji već prisutne specijalne snage navedenih zemalja (Delta fors, SAS, dijelovi Legije stranaca), koje zvanično djeluju protiv Islamske države, što jeste dijelom tačno, jer se bore protiv grupa i plemena koji vode vlastite ratove, i koji neće „pod komandu“.

U istom kontekstu izrazili smo i nevjericu: „Ali da li te snage u Afriku zaista dolaze da bi se borile protiv Islamske države? Boko Haram, koji se zakleo na vjernost Bagdadijevom kalifatu i zauzeo desetine gradova i sela na sjeveroistoku Nigerije, a nedavno izveo teroristički napad u Obali Slonovače, niko ne spominje kao metu vojnih operacija.“ Takođe, zaključili smo da planirana invazija na Libiju usložnjava situaciju na Bliskom istoku. U međuvremenu, neuspio vojni puč u Turskoj situaciju na Bliskom istoku je dodatno usložnio i učinio neizvjesnom po američke interese.

BALKANIZACIJA BLISKOG ISTOKA
Međutim, sve su prilike da će primarni američki cilj, balkanizacija Bliskog istoka, biti ostvaren. Postkonfliktna podjela Sirije je više nego izvjesna, a prve akcije Kurda označiće početak podjele Turske. Stvaranje Kurdistana jeste američki cilj. Problem je što su Kurdi međusobno podijeljeni, imaju više frakcija, i to nepomirljivih. Uz to, 200.000 Kurda živi u okolini Damaska i oni bi ostali izvan projektovane države Kurda. Erdoganovi postupci idu u prilog produbljivanju podjela u Turskoj. Erdogan je uhapsio blizu 10.000 ljudi, mnogi od njih pripadaju uglednim i poznatim porodicama. Mogućnost otpuštanja 15.000 prosvjetnih radnika i oko 6.000 policajaca i obavještajaca dodatno komplikuje odnose u Turskoj. Erdogan je otpustio i više od 3.000 sudija i tužilaca. Zapad zna da Erdoganu ne vrijedi govoriti „ne možeš“ i „ne smiješ“, i zato ga pušta da radi po svom.

erdoganmiting Ali tu se ne završava prekrajanje Bliskog istoka. Za Jemen je predviđeno proširenje teritorije kako bi SAD mogle lakše kontrolisati Crveno more i izlaz na Indijski okean. Prekompozicija je planirana i za druge države Bliskog istoka. Sve u svemu, balkanizacija, kao sinonim za raspad država po nacionalnim i vjerskim šavovima, pokazala se kao uspješan projekat. Naravno, ne za balkanske narode, već za interese korporacija i bankstera, koji sa malim državama i nestabilnim vladama lakše pregovaraju o prodaji njihovih resursa i pretvaranju stanovništva u jeftinu radnu snagu, odnosno u moderne robove. Raspad Jugoslavije je eklatantan primjer.

BALKAN, JERMENIJA…
Balkanu mira ne daju. Najava posjeta Viktoprije Nuland, pomoćnice državnog sekretara SAD za Evropu i Evroaziju, uvijek zabrine domaćine. Tako je bilo uoči i tokom njene posjete Makedoniji. Nulandova je Nikoli Gruevskom otvoreno rekla da ne računa na ostanak na vlasti. Ali Gruevski se odavno na slične prijetnje ne obazire iako razloga za brigu ima.

Na primjer, 18. februara 2015. godine Nulandova je posjetila Jerevan, glavni grad Jermenije, gdje je najviše vremena provela u razgovorima sa predstavnicima NVO. Nekoliko dana zatim, povodom ove posjete, poznavaoci geopolitike, poput Pola Krega Robertsa, pomoćnika ministra finansija u administraciji Ronalda Regana, ukazali su na mogućnost obojene revolucije u Jermeniji, koja bi trebalo da ukloni prorusku vladu. Uskoro su protesti u Jerevanu stvarno i počeli. Povod je bio banalan – poskupljenje struje. Šta reći na ovo danas, nakon što su sukobi policije i militanata u Jerevanu okončani tako što se 20 militanata, koji su 17. jula zauzeli policijsku stanicu u Jerevanu predali, a par dana ranije su ubili dva policajca? Prethodno je 60 povrijeđenih bilo rezultat višednevnih protesta.

jermenijaprotest10 Borba protiv terorizma postala je izgovor za geopolitičku prekompoziciju ogromnih prostora i osvajanje država na koje velike korporacije „pokažu prstom“, kako bi ovladale prirodnim resursima. Bombardovanje položaja Islamske države u Libiji uvod je u širu vojnu intervenciju američkih, britanskih i francuskih snaga sa daljom tendencijom širenja sukoba prema Centralnoj Africi, kojoj očito prijeti balkanizacija. Istovremeno, ka Evropi će krenuti novi migrantski talasi.