MASONI I SARAJEVSKI ATENTAT (ODLOMCI IZ ROMANA) [12]

DRAGAN KOLAREVIĆ Mislio sam: osvetivši se njemu da sam se osvetio svima ostalima Vodič...

DRAGAN KOLAREVIĆ

Mislio sam: osvetivši se njemu da sam se osvetio svima ostalima

Vodič

Dogodio se atentat na Franju Ferdinanda 28. juna 1914. po novom kalendaru. O samom činu zaista se mnogo govorilo i pisalo, pa nema potrebe da se i mi time bavimo.

Na povezanosti maloletnih atentatora sa masonima na suđenju u Sarajevu u oktobru 1914. insistirali su predstavnici suda, tužilaštva i austrougarske vlasti. Zato smo se odlučili da iz dokumentacije javnosti prezentiramo delove stenograma sa suđenja koji se odnose na slobodno zidarstvo. Molimo vas za strpljenje jer će se isplatiti.

Možda su citati sa suđenja predugi, ali time smo pokazali da stenogram nije krivotvoren, da citati nisu istrgnuti iz konteksta. Ako je nekome naporno da čita sve, neka obrati pažnju na ono što je boldovano (štampano masnim slovima) ili na drugi način istaknuto u tekstu.

Doslovno je sačuvan jezik sudske okupatorske birokratije i njihovih saradnika – kako leksika, tako stil, sintaksa, glasovne promene… Taj jezik je zamršen, anahron (i u ondašnjem i današnjem vremenu), neprecizan, neodređen, pogodan za samovoljna tumačenja… to je pravi odraz vremena u kome je nastao, kao i karaktera društva i kulture te epohe i odnosa okupacione vlasti prema većinskom narodu…

Materijal o suđenju atentatorima i njihovim pomagačima oktobra 1914. u Sarajevu koji je pripremio istraživač Zdravko Kovačević

Počevši od 12. pa do uključivo 23. oktobra 1914. godine vođena je pred Okružnim sudom u Sarajevu glavna rasprava protiv 25 optuženih da su sudjelovali ili pomagali u izvođenju atentata 28. juna 1914. g. na austrougarskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda.

Delovi iskaza Nedeljka Čabrinovića, Gavrila Principa, Trifka Grabeža, Vase Čubrilovića koji su u neposrednoj vezi sa interesovanjima Alfonsa Ludakovića:

(…)

Alois plemeniti Kurinaldi (Pretsjedatelj, sudski natsavjetnik): Ko je Ciganović?

cabrinovicČabrinović: Činovnik u Direkciji železnica, niži činovnik.

Kurinaldi: Odakle?

Čabrinović: Iz Bosne.

Kurinaldi: Je li bio u komitama?

Čabrinović: On je istaknuti komita i zbog toga ga svi vole.

Kurinaldi: Je li govorio s vama o nacionalističkim idejama?

Čabrinović: Jeste.

Kurinaldi: Je li on pristaša te struje?

Čabrinović: On je nekakva politička ličnost kojoj nije bilo lako pogledati što ima u glavi.

Kurinaldi: Kako ste se sastali sa Ciganovićem?

Čabrinović: On je bio u kavani i čitao je novine. Posle običnog pozdrava pitam ja što je i kako je i pokažem mu onu vijest da dolazi Franjo Ferdinand u Sarajevo.

Kurinaldi: Je li to bilo isti dan ili poslije?

Čabrinović: Poslije.

Kurinaldi: Vi ste dva dana nosili onu vijest kod sebe?

Čabrinović: Po nekoliko dana, a kad se napuni pun džep, bacim u kuvert. Slučajno taj dan bila je u mom džepu i ja sam mu je pokazao, a on mi je rekao da je to zgodno samo kad bi bilo ljudi. Ja sam mu odgovorio da ima ljudi, ali nema sredstava. Na to će on, da će se sredstva već nabaviti. Ja sam rekao da smo se ja i još dva, tri moja druga riješili na taj atentat, a on je rekao da će nabaviti sredstva.

Kurinaldi: Kako ste mogli kazati dva, tri druga kada ste samo s Principom o tome govorili?

Čabrinović: Princip je računao na Ilića, kojemu je pisao.

Kurinaldi: A Grabež još nije bio došao?

Čabrinović: Nas četvorica rešili smo se sami. Princip nije dogovorno radio sa mnom u svemu. Nijesam znao da je pisao Iliću da nađe drugove. O tome mi nije ništa poznato.

Kurinaldi: Jeste li o tome sastanku sa Ciganovićem govorili Principu?

Čabrinović: Jesam. Prošlo je dugo vremena, ja mislim mjesec dana. Mi smo se sastajali: „Zdravo!“, „Zdravo!“, „Ima li štogod?“, „Nema ništa!“. Tako smo znali da nema sredstava. On je rekao da će gledati na svaki način. Nijesam znao u čemu je stvar. Mislio sam: od te stvari neće biti ništa. U to vrijeme mnogo sam radio. Imao sam „iberštunde“ od 7 sati u jutro do 10 navečer, da bih isplatio dugove, a želeo sam da otputujem najpre na Kosovo na Vidovdan, a onda proputovati oslobođene krajeve i vratiti se u Sarajevo. Baš sam kupio odijelo, platio dug, kad nađem Ciganovića u Žirovnom vijencu. Kaže: „Sabaile!“

herojividovdanaKurinaldi: Šta to znači?

Čabrinović: Ujutro rano. On mi pokaže paket patrona. Grabežu i Principu dao je već ranije patrone i revolver i oni su učili pucati u Topčideru.

Kurinaldi: A vi?

Čabrinović: Mene nije niko učio pucati. Princip i ja išli smo u šatore da vidimo tko će bolje gađati. Na strelištu Beogradskog društva također sam pucao. Kad sam dobio sredstvo za atentat, oni su ga već imali. Ja sam dobio „broving“, 6 kutija patrona i 2 bombe. Tada sam otišao u Tipografsko društvo i uzeo tipografsku knjigu i prekosutra sam otputovao.

(Predsedatelj predočuje optuženiku „broving“ i jednu bombu)

Kurinaldi: Gdje ste se sporazimili sa Principom i Grabežom?

Čabrinović: Pred kavanom. Sjedili smo jer je bio lijep dan i sporazimili se.

Kurinaldi: Da li ste svi bili takvih ideja?

Čabrinović: Svi smo mislili sa simpatijama o atentatu. Svi smo bili neprijateljski raspoloženi prema Austriji i svi smo željeli, da se pripoji Bosna i Hercegovina Srbiji. Moja je želja: jugoslovenska republika.

Kurinaldi: Kakvog su mišljenja Grabež i Princip?

Čabrinović: Oni vole kralja Petra i vole biti pod njegovim žezlom.

Kurinaldi: Je li odmah na prvom sastanku rekao Grabež da će sudjelovati u atentatu?

Čabrinović: Ne znam.

Kurinaldi: A kad ste saznali da će sudjelovati?

Čabrinović: Prilikom jednog sastanka rekao mi je Princip.

Kurinaldi: Odakle je Ciganović dobio „broving“ i bombe?

Čabrinović: Novac za „broving“ dao je Tankosić.

Kurinaldi: Ko ga je kupio?

Čabrinović: Mislim Ciganović.

Kurinaldi: Po čemu mislite?

Čabrinović: Po pričanju Ciganovićevom.

Kurinaldi: Jeste li se prije toga sastali sa Tankosićem?

Čabrinović: Nikada.

Kurinaldi: Je li se neko drugi od vas sastajao?

Čabrinović: Grabež.

Kurinaldi: Zašto je otišao Grabež k njemu?

Čabrinović: Jednoga dana sjedili smo pred kavanom i bi odlučeno da jedan ode k njemu. Isprva sam želio da ja odem, no pošto se ja u najozbiljnijim časovima smijem i nemam energičnih crta lica, predložio je Princip da ode Grabež, pošto on izgleda mrk.

mladabosnadudjenje02Kurinaldi: Da li je on otišao sam ili sa Ciganovićem?

Čabrinović: Kada je bio kod Tankosića, onda je ondije bilo nekoliko oficira. Tankosić ga je odveo napolje. Cigo ga je pitao da li je sve spremio, a kada je rekao da jest, onda je pitao za nas, za njegove drugove: da li se može na nas osloniti. On je rekao da vjeruje svakomu kao samome sebi. Nije mi poznato šta je rekao Tankosić Cigi. To je bio taj posjet.

Kurinaldi: Čudnovato je da ste se odlučili na atentat bez odlučnih namjera?

Čabrinović: Ja sam računao da atentat na nadvojvodu ne može imati velikih posljedica, nego tek toliko, da ću biti kažnjen.

Kurinaldi: Šta ste govorili o Franji Ferdinandu u vašem krugu?

Čabrinović: Da je spreman čovjek, da radi. Negdje sam čitao da se on bavi idejom o federativnoj Austriji, te bi se monarhiji trebale pripojiti Srbija i Crna Gora. Grabež i Princip htjeli su da se svi Jugoslaveni spoje u jednu državu. Negdje sam čitao da je Nenadović, književnik za vrijeme Srpsko-turskog rata, tražio pomoć i nije našao, pa je kazao: „Koji Srbin bude Švabi vjerovao, neka bude proklet“. Ja nijesam pristaša monarhije, mene vrijeđa kada na čelu te monarhije stoji čovjek kome se plaća 60.000 dnevno.

Kurinaldi: Je li vam poznato da je Franjo Ferdinand bio čovjek pobožan?

Čabrinović: Jest.

Kurinaldi: Je li to uzrok da ste ga mrzili?

Čabrinović: Jest. Znao sam da je njegov savjetnik prisutni pater Putingam.

Kurinaldi: To još nije uzrok da se zamrzi.

Čabrinović: To je dokaz da je plivao u katoličkim vodama, da je šoven od pete do glave. Zbog toga mi nije bio simpatičan.

Kurinaldi: Meni neki čovjek nije simpatičan, pa ga ipak neću usmrtiti. Je li okolnost što je bio oduševljeni katolik bila odlučna u vašoj odluci ili uzgredna?

Čabrinović: To je bilo uzgredno, to nije bila glavna stvar.

Premužić: Znate li štogod iz predživota Đoke Bajića? Znate li gdje je on bio pre nego što je došao u Beograd?

Čabrinović: Putovao je češće nekoliko puta u Austriju, bio je u Sarajevu.

Premužić: Je li Vojo Tankosić slobodni zidar?

Čabrinović: Zašto pitate o slobodnim zidarima?

principzatvorPremužić: Pristaša kršćanske nauke ne bavi se atentatima.

Čabrinović: Jest bio.

Premužić: Po čemu vi to znate?

Čabrinović: Znam pozitivno iz pripovijedanja Cige. I on je bio slobodni zidar.

Premužić: Kako možete pozitivno tvrditi da su Cigo i Tankosić bili slobodni zidari?

Čabrinović: Tankosić je napisao članak proti srpskoj vladi u kome se govori o atentatu.

Premužić: Je li taj članak bio potpisan?

Čabrinović: Nije.

Premužić: A otkuda znate da ga je napisao Tankosić?

Čabrinović: Rekao mi je Cigo.

Premužić: Iz toga slijedi da ste i vi slobodni zidar?

Čabrinović: Ja to nijesam potvrdio. Ja molim da se pređe preko toga, ja na to ne mogu odgovoriti.

Kurinaldi: Prekidam raspravu za popodne u 2 sata i 45 minuta.

Svršetak u 12 sati
Nastavak saslušanja Nedeljka Čabrinovića

Kurinaldi: Došli smo dotle kad ste primili oružje od Ciganovića.

Čabrinović: Imao bih popuniti jutrošnji iskaz motivima koji su me vodili. Ja sam govorio samo o budućnosti, a prošlost sam ostavio. Na prvom mjestu mene je vodila osveta za sve nepravde koje je trpio srpski narod u Bosni i Hercegovini, koje su vršene na njemu, kao i iznimne mjere itd. Mene je lični motiv potaknuo na osvetu. Ja sam prvi put počeo razmišljati o atentatu kada sam protjeran iz Sarajeva. Bilo mi je krivo što mene stranac, koji je došao u ovu zemlju, goni iz moga rodnoga mjesta. Kada sam bio protjeran, naređeno mi je da dođem na vladu u Rohony-u (kod Rohonija – primedba A. L.) Ja sam mislio da će mi oprostiti te izgrede zbog kojih sam osuđen, međutim, on nije učinio to, nego je njegov sekretar meni držao moralne pridike o životu sa svog gledišta i naredio da me isprate. Žalim što tada nisam imao oružja, skresao bih mu svih šest metaka. Tada sam počeo misliti o Žerajiću i svima ostalim. Kad su nastale iznimne mjere, još više sam mislio na atentat. Bilo mi je krivo uopće što se ovako postupa sa srpskim narodom u Bosni. Smatrao sam da je osveta moralna dužnost čovjeka i mislio sam se žrtvovati.

Kurinaldi: To se ne sudara sa vašim mišljenjem kao anarhiste? Vi ste kazali da nemate osjećaja nacionalizma.

principsarajevo2015(Komentar Alfonsa Ludakovića: E moj Kurinaldi, pokušavaš jezičkom gimnastikom i akrobatikom da pobegneš od suštine problema. Šta su maloletni mladići koji su pripadali porobljenom narodu mogli da znaju o teorijskim modelima borbe protiv vlasti i promene poretka. Oni su pobunjeni robovi! Kraj!)

Čabrinović: Ja kažem lični motiv. Anarhista ne priznaje nikakva zakona nego se smatra pozvanim da se sveti. Znao sam iz čitanja i debatovanja da je na Balplacu jedna klika koja se zove ratna stranka i da je šef te stranke bio pokojni Ferdinand i da ona imade aspiracije da osvoji Srbiju i ostale slavenske zemlje. Mislio sam: osvetivši se njemu da sam se osvetio svima ostalima.

Kurinaldi: Vi ste sad malo okrenuli stanovište u istrazi jer ste kazali da Srbi imaju aspiracije na Bosnu i Hercegovinu i da je vama bilo poznato da to možete olakšati, a danas kažete da ste htjeli zapriječiti da se osvoji Srbija.

Čabrinović: Odnosi se na pokojnog Ferdinanda. Meni je bilo poznato da je car Franjo bio nekad dobar prijatelj srpskog naroda za knjaza Mihaila (misli na kralja Milana – primedba Z. K.), i pokojni Rudolf. U Srbiji sam slušao o njima pohvalne stvari.

Kurinaldi: Vi ste odlučili da izvedete atentat iz vlastitih motiva. Nu da (li) su zvanični krugovi iz Srbije vama pomogli? Kako je to moguće? Ciganović, Tankosić, Popović, onaj drugi kapetan u Loznici, učitelj i drugi. Svi su vam išli na ruku da možete preneti oružje.

Čabrinović: Nisam ih poznavao.

Kurinaldi: Kako je moguće da vam se stavljaju na raspoloženje da izvedete namjeru kad ste imali namjeru da izvedete atentat iz vlastitih razloga.

Čabrinović: Ja nisam poznavao Tankosića niti Popovića. Za Čubrilovića i za Jakovljevića nikada nisam čuo. Ja sam imao pismo na jednoga drugog. Čini mi se Sunja se zove, a ako njega ne bude, onda za Jakovljevića. Ja te ljude nisam ni poznavao.

Kurinaldi: Imate li još o motivima dodati?

Čabrinović: Otkako čitam novine, sve nepravde koje sam čitao u našim novinama, sve se to u meni skupljalo i to je na Vidovdan revoltiralo.

Kurinaldi: Ali vi ste se odlučili prije Vidovdana?

Čabrinović: Jesam.

Kurinaldi: Da svršimo pitanje koje je stavio gospon branitelj prije podne. Je li vama bilo poznato prije atentata da su Tankosić i Ciganović slobodni zidari? Prije nego ste stvorili odluku?

Čabrinović: To je bilo poslije.

Kurinaldi: Je li u vašoj odluci da ubijete prestolonasljednika igrala ulogu okolnost, da su oni bili slobodni zidari, odnosno da ste vi bili?

Čabrinović: Jest i to je igralo ulogu.

Kurinaldi: U kom smislu? Zašto? Rastumačite nam to! Jeste li baš od slobodnih zidara dobili nalog da izvršite atentat?

Čabrinović: Nisam dobio nikakav nalog.

Kurinaldi: Po čemu je onda slobodno zidarstvo Tankosića i Ciganovića igralo ulogu u atentatu?

Čabrinović: Ja nisam dovodio slobodno zidarstvo nikako u vezu sa atentatom, ali potvrđujem da su oni slobodni zidari.

Kurinaldi: Pitam, je li okolnost da su oni slobodni zidari stojala u svezi sa atentatom?

Čabrinović: U toliko što smo pristaše slobodnozidarskih ideja.

Kurinaldi: Da li ta ideja također preporučuje da se počini atentat na vlastodršce, koliko je vama poznato?

Čabrinović: Preporučuje. Meni je sam Ciganović kazao da je pokojni Ferdinand već osuđen na smrt od slobodnih zidara. To mi je kazao poslije moje odluke.

Kurinaldi: Gdje?

Čabrinović: Ne znam gdje.

Kurinaldi: Dakle, ipak, u tom slučaju je li vam to bilo poznato prije nego što ste se odlučili na atentat?

Čabrinović: Nije prije, nego poslije.

Kurinaldi: Je li vam to odmah kazao, ili poslije nekoliko dana kada ste mu priopćili želju da izvedete atentat?

Čabrinović: Mi smo se prije razgovarali o tim stvarima, ali mi nije rekao za to dok nisam rešio da izvedem atentat.

Državni odvjetnik: Ako dozvolite da pitam, da li ste poznavali u Beogradu udruženje „Crna ruka“?

Čabrinović: Jesam.

MladaBosna mural Andric BranislavDržavni odvjetnik: Šta je to?

Čabrinović: Ne znam pozitivno. Samo znadem iz čitanja novina da postoji „Crna ruka“ u oficirskim krugovima.

(U sledećem nastavku saslušanje Gavrila Principa i Trifka Grabeža koje se odnosi na slobodno zidarstvo)

Roman „Masoni i sarajevski atentat“ možete naručiti u većim beogradskim knjižarama ili kod izdavača Čigoja Štampa:
T:+381 11 26 27 238 // 30 32 414; M:+381 65 288 54 28
E: [email protected]; W:http://www.chigoja.co.rs

Kultura
Pratite nas na YouTube-u