NENAD KECMANOVIĆ
Sva je prilika da će Mile Dodik i Morin Kormak nedugo poslije 20. januara istim letom otputovati u Vašington
Sva je prilika da će Mile Dodik i Morin Kormak nedugo poslije 20. januara istim letom otputovati u Vašington. I oboje će pravo u Stejt department. Predsjednik Srpske da se sretne sa novim državnim sekretarom SAD, a američka ambasadorka u BiH da razduži akreditive i završi diplomatsku karijeru.
Kada je već svima – uključujući i nju, Valentina Incka, Bakira Izetbegovića i dr. – postalo jasno da je Dodik zaista dobio pozivnicu za inauguraciju novog američkog predsjednika, Kormakova mu je uskratila diplomatsku vizu. Razumljivo je da je pozivnica, koja je Dodiku stigla od Trampovog izbornog štaba, odnosno njegovog tranzicionog tima, svima njima bila vruć šamar, od kojeg im i sada zvoni u ušima. Predsjednik Srpske – sa kojim je ambasadorka prekinula sve kontakte „jer nije partner“, koga visoki predstavnik pred Savjetom bezbjednosti UN već godinama denuncira „kao ključnu prepreku evroatlantskim integracijama“ i koji je za bošnjačkog lidera „po Bosnu opasniji od Al Kaide“ – dobio je pozivnicu da učestvuje u globalnoj priredbi godine, dok svi oni mogu da je gledaju samo na televiziji.
Ipak, teško je i zamisliti da, recimo, predsjednik Vladimir Putin pozove Dodika na svoju inauguraciju, a da mu ambasador Pjotr Ivancov ne da vizu. Nezamislivo je bilo šta slično i u Njemačkoj, Britaniji, Francuskoj, ali u američkoj demokratiji jeste, i mnogo gore. Otkako je Tramp pobijedio na predsjedničkim izborima, pa evo do svega nekoliko dana prije stupanja na dužnost, udruženi politički, medijski, poslovni i umjetnički establišment u SAD osporava rezultat izbora i demokratsku volju naroda. Kažu da je to populizam, a da je pobijedila Hilari, rekli bi da je to demokratija. Ponašaju se kao da je Tramp uzrok krize u kojoj se našao američki kapitalizam, a ne njen izlaz i moguće rješenje.
POZIVNICA DODIKU I ŠOK POSLE NjE
Poslije serije bar do sada neuspjelih pokušaja da se poraz već viđene prve predsjednice u istoriji SAD pripiše angažovanju FBI, uticaju ruskih hakera, pogrešnom brojanju elektorskih glasova i sl., uslijedile su i opstrukcije Trampovog spoljnopolitičkog programa, koji obuhvata prije svega detant u odnosima sa Rusijom i prekid sa praksom rušenja režima po svijetu. Što se tiče onog prvog, Pentagon je poslao pojačanja u Baltičke države, Stejt department je protjerao tridesetak ruskih diplomata, u Rumuniji je rezervisan ogroman prostor za vojnu bazu NATO. Što se tiče ovog drugog, odavno su valjda svi znali da se ne samo Obamina administracija bavila tom rabotom, ali je to po prvi put indirektno potvrdio i novoizabrani predsjednik SAD.
U neku ruku detant u odnosima sa Rusijom i obustavljanje rušenja režima po svijetu se preklapaju, jer rušeni su neposlušni režimi koji su mogli jedino da se odbrane osloncem na drugu stranu u obnovljenom hladnom ratu. U slučaju Srba, to čak pada u jedno, s obzirom na pravoslavlje, slovenstvo i tradicionalno rusofilstvo, koje ne znači antievropejstvo, pa ni antiamerikanstvo. Ipak, kako to ističe Milorad Ekmečić, zapadno antisrpstvo je samo jedan potočić koji se ulijeva u rijeku zapadne, prije svega anglo-američke, rusofobije.
Dodik je em neposlušni vođa Srpske, koja se, iako tek jedan entitet unutar BiH, nalazi na bosanskom detonatoru balkanskog bureta baruta, em je Srbin koji uživa otvorenu podršku Putinove Rusije. Zato Srpsku i njenog predsjednika, još od Klintona preko Buša mlađeg do Obame, već četvrt vijeka podrivaju SAD i vazalne zemlje EU. Pozivnica Dodiku, koja je izazvala pravi šok ne samo među srpskim neprijateljima nego i među sujetnim srpskim političarima, predstavlja Trampovu dvostruku poruku: i da SAD više neće protiv Rusije i da neće protiv suvereniteta malih i nejakih zemalja.
Međutim, sve do 20. januara aktuelna američka vlast je dio kontinuiteta „politike rušenja legitimnih režima po svijetu“. A kao ispostava takve politike Stejt departmenta prema RS, ambasadorka SAD u Sarajevu odbila je da izda diplomatsku vizu njenom predsjedniku. Dodiku su uskratili vizu oni koji odlučuju do „dana D“, a pozvali su ga oni koji će da odlučuju tek od tog datuma. Proceduralno gledajući, sve je logično, politički gledajući, sve je više nego skandalozno: ispada da jedan činovnik Stejt departmenta opstruiše volju već izabranog predsjednika SAD. U međuvremenu, kako je Dodik objavio, a amabasada SAD nije osporila, ambasadorka Kormak je, zajedno sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara Jiem, u telefonskom razgovoru utroje, pokušavala da ucijeni predsjednika Srpske: politički ustupci u zamjenu za diplomatsku vizu.
Da li u završnici mandata demokrate žele na brzinu da obave ono što ranije nisu stigli? Ili da bar započnu nešto od onoga što su tek planirali u projektovanom mandatu Hilari Klinton? Da li radikalnim političkim, vojnim i diplomatskim potezima žele da pokažu da je sa njima i 21. vijek mogao da bude američki? Ili hoće da u posljednjih mjesec dana vlasti novu administraciju uvale u avanture iz kojih će Tramp morati da je vadi pola mandata? Da li naprosto pokušavaju po starom – sve i svašta, jer znaju da im poslije 20. januara ne ostaje ništa ni u Senatu ni u Predstavničkom domu?
JEFTINI MANEVAR MORIN KORMAK
To se nikada ranije nije dešavalo pri smjenama vlasti u dvostranačkom sistemu SAD. Naprotiv, za razliku od ubjedljive pobjede Trampa, krajnje sumnjiva pobjeda republikanca Buša mlađeg nad demokratom Alom Gorom odlučena je pred Ustavnim sudom SAD, u kome su većinom bile sudije koje su postavili republikanski predsjednici. „Poraženi“ je kao kompenzaciju dobio ultrabogatu fondaciju za zaštitu okoliša, odmah zatim i „Oskara“ za ekološki film, te najzad Nobelovu nagradu za mir. Dakle, dok je funkcionisala „američka demokratija“, oblikovana medijima, odnosno količinom novca uloženog na pobjedničkog kandidata, čak i sporni rezultati lako su rješavani zakulisnim dilovima sa gubitnicima.
Nevolje sa Trampom ukazuju da je dugo uhodavani izborni mehanizam Made in USA opasno zaribao i nije čudo što mnogi spekulišu da je Tramp u životnoj opasnosti. Izgleda da, sem Putina i Dodika, niko za njim ne bi mnogo žalio. U Njujork tajmsu vodeći kolumnista Koen i nobelovac Krugman i dalje kukaju zbog izbora pogrešnog predsjednika. CNN je zaratio sa za nedelju dana novim šefom države. Vodeće zemlje EU, koje su se dugo opirale ekonomskim sankcijama prema Rusiji, već su se prestrojile na hladnoratovsku shemu, pa Trampovu pobjedu porede sa Bregzitom.
U najglupljoj situaciji nalaze se zemlje i političari koji su se dugo, uz velike žrtve i štete, opirali anglo-američkom imperijalizmu. Taman kada su zaključili da je imperija vječna i otpor beznadežan, te da je pametnije da se sagnu i „konja vežu gdje im aga kaže“, imperiji je isteklo istorijsko vrijeme. Sjetimo se samo društva iz beogradske Kraun plaze i njihovih bahato potcjenjivačkih izjava o Trampovoj kandidaturi.
A šta je htjela ljutita Morin Kormak? Pošto je Dodik odbio dil za diplomatsku vizu i aplicirao za turističku, spremila je sitni pasjaluk. Izdaće mu je negdje 15. ili 16. tako da predsjednika RS dovede u situaciju da se sprema navrat nanos i trči na avion, ili, još bolje, da zakasni, a da ona može da kaže da mu je ipak nije uskratila. Dodik je odgovorio odustajanjem od vize zbog njenog očito tendencioznog odugovlačenja, o čemu je obavijestio organizatora inauguracije. Tako će se za ovu njenu budalaštinu čuti i kod kuće. Ako ništa zbog toga što će protokol morati da popuni upražnjeno mjesto u šestom redu.
Prognoza sa početka teksta: da će Kormakova i Dodik istim letom otputovati u Vašington nije šala. Ona je, po pravilima službe novoj administraciji, već morala da podnese pismenu ostavku, koja će, bez sumnje, biti prihvaćena. A pošto nije profesionalni diplomata, nego je ambasadorsko mjesto kupila prilogom Obaminoj izbornoj kampanji, ne čeka je ni premještaj na neku nižu dužnost.
