DOJČE VELE: DA LI JE TRAMPOV NAPAD NA SIRIJU PONAVLjANjE ISTORIJSKE GREŠKE?

Dva ugledna univerzitetska profesora odgovaraju na pitanja u vezi sa Trampovim napadom na sirijski...

Dva ugledna univerzitetska profesora odgovaraju na pitanja u vezi sa Trampovim napadom na sirijski vojni aerodrom

Vojni napad SAD-a na sirijski režim dogodio se točno na stotu obljetnicu ulaska Amerike u Prvi svjetski rat. Postoje li historijske paralele? Dojče vele je to pitao dva povjesničara.

Predsjednik Tramp je naredio napad na sirijske položaje 6. aprila, točno 100 godina nakon što su Amerikanci ušli u Prvi svjetski rat. Je li to slučajnost ili se radi o ciljanoj povijesnoj simbolici?

Endru Bačević: Siguran sam je to samo slučajnost. Ozbiljno sumnjam da je predsjednik Tramp znao za obljetnicu. Oni nije baš posebno „potkovan“ kad se radi o povijesti. Za nas promatrače je ionako teško ocijeniti o čemu ovisi Trampovo djelovanje. Ako ozbiljno shvatimo ono što kaže, to bi značilo da je odjednom otkrio svoju humanitarnu stranu. A to onda znači zapravo da imamo posla s predsjednikom koji je najprije polazio od toga da SAD ima samo minimalni interes za konfliktom u Siriji, i sad odjednom primjećuje da je zanimanje ipak jako veliko. Tako veliko da je raketama gađao Siriju. Ovaj napad je jasno puno više od jednog „uboda iglom“, to je jasna vojna poruka. Mislim da je moguće da će predsjednik Asad tu poruku ispravno interpretirati i da će sad promijeniti svoje ponašanje. Ipak je vjerojatnije da će je ignorirati i da je ovo samo početak razvoja koji će biti još kompliciraniji i nasilniji od svega što se događalo do sada. Trenutno ne možemo ni naslutiti kakve će to posljedice imati.

Brajan Lin: Kao povjesničar ja ne vjerujem u vezu između ta dva događaja. Ni ja o ovome (napadu, prim. red.) ne znam puno više od drugih ljudi, ali očito je da Tramp ima drugačiji stil (ruko)vođenja od Obame. On više reagira nego što taktički odvaguje. Obamin stil je bio metodički, on je anticipirao unaprijed posljedice svog djelovanja. Trampov stil bih nazvao „taktički“, on izravno reagira na nepredviđene događaje.

Neki promatrači su zabrinuti da bi ova vrsta vojne intervencije bez jasne strategije i cilja mogla dovesti do toga da SAD neželjeno „uđe“ kompletno u sirijski konflikt. Je li to opravdano iz povijesnog kuta gledanja?

Endru Bačević: Apsolutno. Pritom manje mislim na Prvi svjetski rat. Radi se o drugim angažmanima SAD-a koji su u toj regiji trebali doprinijeti primjeni vlasti. I to spominjem zato što je ministar vanjskih poslova Tilerson jasno rekao da je cilj američke politike da se riješe Asada. Ali lekcija koju smo naučili iz povijesti, u Iraku i u Libiji, glasi: riješiti se jednog zlikovca je još najjednostavniji dio. Puno je teže organizirati ono što dođe nakon toga, instalirati vladu nakon diktature. U obje zemlje je to proteklo katastrofalno i bilo je jako skupo. Moramo gledati, dakle, što ova vlada sad misli učiniti kako bi taj proces u Siriji protekao bolje. Predsjednik Tramp je svoju odluku donio u samo 48 sati. Očito se nije baš savjetovao s ljudima izvan svog najužeg kruga. Je li taj način donošenja odluka pametniji nego što je to bio slučaj kod Džordža V. Buša i Iraka, odnosno Baraka Obame i Libije, to tek treba vidjeti.

Brajan Lin: Zanimljivo je da to pitanje postavlja jedan njemački medij. Jer je i Karl von Klauzevic bio Nijemac, i on je bio uvjeren da je rat po svojoj prirodi neuračunljiv. I u 19. stoljeću su mnogi ratovi bili ponajprije reakcija na nešto. Oni su vođeni s kratkoročnim zaključcima, tada se znalo dogoditi da je jednostavno otvoriti vatru na neku korejsku luku zato što se osjećalo provociranim. Ta tradicija traje već 200 godina, ponekad je vojska bila na kaznenoj ekspediciji ili se jednostavno htjelo pokazati tko je gazda. Mi to nazivamo „diplomacija topovnjača“. Njezin cilj je zastrašivanje. Ti brodovi bi većinom nakon toga odmah nestali i nije bilo dugoročnih posljedica. Povijesno gledano i ovo sad bi mogla biti jedna akcija kažnjavanja bez dugoročnih posljedica.

Kako do sada ocjenjujete Donalda Trampa kao vrhovnog vojnog zapovjednika u usporedbi s njegovim prethodnicima?

Endru Bačević: Ono što smo vidjeli kod Trampa u predizbornoj kampanji i prvim tjednima u Bijeloj kući daje naslutiti da on ima neuravnotežen temperament. On ne razmišlja puno o tome što kaže i čini. Impulzivan je, ne razmišlja o posljedicama. Ovaj se napad uklapa u to. Iznenadna promjena mišljenja američke vlade, kako se to može ocijeniti u slučaju sirijskog konflikta, u glavnim gradovima svijeta će proizvesti sigurno brojna pitanja. Što bi vlastodršci u Pekingu, Moskvi, Pjongjangu i Teheranu trebali misliti o tome? To se ne pitaju samo politički protivnici, već i saveznici. Što li o tome misle Seul, Tokio ili Berlin?

Brajan Lin: Mislim da je to teško ocijeniti, on je tek odnedavno na svom položaju. Svaki povjesničar koji bi sad o tome nešto rekao, govorio bi više iz svog političkog uvjerenja nego na temelju historijske ekspertize. Mi to ocjenjujemo dugoročno i ne na temelju toga što piše „Njujork tajms“. To prepuštamo politikolozima, stručnjacima za međunarodne odnose i novinarima.

Endru Bačević je umirovljeni profesor međunarodnih odnosa i povijesti na Sveučilištu u Bostonu i apsolvent američke vojne akademije u Vest Pointu.

Brajan Lin je profesor povijesti i umjetnosti na Sveučilištu A&M u Teksasu i bivši predsjednik Društva za vojnu povijest.

Izvor DW.com/hr, 09. april 2017.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u