SLOBODNA BOSNA: ALIJA IZETBEGOVIĆ U OČIMA FILMSKIH UMJETNIKA

Kako je propao pokušaj Veljka Bulajića da od Sarajeva napravi Kozaru, Neretvu, a od...

Kako je propao pokušaj Veljka Bulajića da od Sarajeva napravi Kozaru, Neretvu, a od Izetbegovića “bošnjačkog Tita”?!

Početak snimanja televizijske serije Alija u produkciji državne televizije Turske (TRT) u kojoj će samo režiser biti iz Bosne i Hercegovine (Ahmed Imamović) prilika je da se podsjetimo na neslavan događaj od prije dvadeset godina kada je, po ideji i planu poznatog ex-jugoslovenskog, a danas hrvatskog i crnogorskog redatelja Veljka Bulajića, lik Alije Izetbegovića trebao premijerno biti ovjekovječen na filmskom platnu. No, Bulajićev film Sarajevo, zamišljen kao ratni spektakl sa temom opsade Sarajeva i borbe njegovih stanovnika tokom četvorogodišnjeg rata, ne samo da nikada nije snimljen, nego je prerastao u jedan od brojnih poslijeratnih financijskih i političkih skandala bošnjačkih vlasti.

MAMA PAJA, BABO NE PAJA
Veljko Bulajić u Sarajevo je stigao odmah nakon rata sa reputacijom autora epskih filmskih ratnih blokbastera sa tematikom Drugog svjetskog rata, pored ostalih i Kozare i Bitke na Neretvi. Scenarij za film Sarajevo pisao je sam, a navodno su mu asistirali i neki poznati holivudski scenaristi. Pruducent filma trebao je biti sarajevska Bosna film na čelu sa direktorom Bakirom Tanovićem. Za “bosanski štih” u scenariju angažirao je dvojicu najpoznatijih bosanskih pisaca i scenarista, Abdulaha Sidrana i Nedžada Ibrišimovića. No, vrlo brzo i jedan i drugi su se povukli iz ovog ambicioznog projekta, protiv kojeg su gunđali sarajevski filmski radnici, poglavito režiseri.

No prigovori lokalnih filmadžija i javnosti Bulajića nisu pokolebali, jer je za svoj projekat (za koji se tvrdilo da je samo prerađena i Sarajevu prilagođena verzija scenarija o opsadi Dubrovnika koji nije uspio realizirati u Hrvatskoj) imao podršku sa najvišeg mjesta – od predsjednika Predsjedništva i lidera SDA Alije Izetbegovića. Kako je hrvatski Crnogorac Bulajić uspio šarmirati opreznog i nepovjerljivog Izetbegovića, te ga aktivno uključiti u ovaj skupi projekat, nije do kraja jasno. Neki od tadašnjih svjedoka brojnih razgovora i sastanaka koje su imali Bulajić i Izetbegović kažu da bošnjački lider nije bio imun na komplimente i laskanje na kojima slatkorječivi Bulajić nije bio štedljiv.

“Gospodine predsjedniče, ja sam u svojoj umjetničkoj karijeri sreo nebrojeno mnogo državnika i političara, ali, ako izuzmemo Josipa Broza Tita, prema kojem sam lično slab i neobjektivan, kao njegov dugogodišnji prijatelj, vi se izdvajate od svih njih, mudrošću, hrabrošću, vizionarstvom”, navodno je na jednom od prvih susreta Bulajić komplimentirao (kupovao) Izetbegoviću, znajući da bez njegovog amaneta od tog (a ni bilo kog drugog ozbiljnijeg) posla neće biti ništa.

NE BI SJALA OVAKO JAKO… ZVIJEZDA PETOKRAKA…
Bilo to baš tako, ili nekako drugačije, uglavnom, uskoro je bošnjački politički vrh, a time i poslovni, financijski, stao čvrsto iza Bulajićevog filmskog projekta. Iz javnih preduzeća, kantona sa bošnjačkom većinom, ali i tajnih fondova osigurano je nekoliko miliona maraka za početak posla. Očekivala se i ozbiljna koprodukcijska uključenost međunarodnih producenata. Izetbegović je za te poslove ovlastio svog bliskog suradnika Muhameda Šaćirbegovića, koji je prikupljenim novcem lobirao za Bulajićev film po Sjedinjenim Američkim Državama. Mediji su tada otkrili da je Šaćirbegović, poznat kao osoba široke ruke kada je posrijedi trošenje tuđih para, angažirao navodno poznatog filmskog producenta iz SAD Veslija Klarka Juniora, sina tada najmoćnijeg američkog generala. Mlađem Klarku za usluge promocije i lobiranja plaćeno je preko milion i pol dolara.

Nakon godinu-dvije “opsežnih priprema”, napokon se odustalo od snimanja filma, Bulajić je napustio Sarajevo ostavljajući iza sebe opći nered, financijski, organizacijski,  ali i brojna nagađanja o razlozima propasti svoga projekta. Jedan od njih je i taj što Bulajić, navodno, nije ispunio očekivanja Alije Izetbegovića da će jednu od glavnih uloga u budućem spektaklu imati upravo Izetbegović, kao politički i vojni lider.

Iako to nikada nije potvrdio, Bulajić je kasnije otkrio kako je Izetbegoviću rekao da je njegov najmonumentalniji i najskuplji film Neretva imao toliki uspjeh i bio nominovan za Oscara zbog tog jer nije želio da se u njemu pojavljuje Maršal Tito, nego da glavni junaci budu ljudi iz naroda, ranjenici, borci, narod… „I u filmu Sarajevo sam želio da u središte radnje stavim građane Sarajeva, koji su četiri godine odolijevali fašističkoj agresiji, a ne nijednog pojedinca, političara ili vojnika”, govorio je Bulajić.

“ALIJA” OD SERIJE DO SEBIJE…
On je rekao da je odbio režirati skandalozni partizanski film Sutjeska jer su njegovi naručitelji i financijeri tražili da se po svaku cijenu u njemu pojavi Vrhovni komandant Tito. “Angažirali su holivusku zvijezdu Ričarda Bartona da glumi Tita, što je on uradio katastrofalno, a tako je i cijeli film propao”, objašnjavao je Bulajić.

Prema nekim svjedocima tih događaja na njihovom posljednjem razgovoru, jednom od desetak koje su imali tokom pripreme filma, na Bulajićevu molbu za (još jednu u nizu) financijsku “injekciju”, Izetegović mu je hladno odgovorio: “Ne znam zašto stalno nešto tražite od mene, kada mene u vašem filmu uopće nema”.

Sličnih problema, ni političkih, ni scenarističkih, ni financijskih, ni medijskih, sasvim sigurno, neće imati producenti i akteri igrane serije Alija. Ni u Turskoj, čiji je cijeli državni vrh stao iza projekta Alija, a ni u Bosni i Hercegovini…

 

Izvor Slobodna Bosna, 13. 08. 2017.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u