Izrael Šamir: Unutrašnji i spoljni uzroci protesta u Iranu

Još je rano pevati za pokoj duše. Ali ne smeta da se zna o opasnosti koja preti

U Iranu je poslednjih dana u nekoliko provincijskih gradova došlo do protesta, bilo je i sukoba sa policijom.

Zasad je nejasno da li će protesti kroz nekoliko dana utihnuti ili će se rasplamsati novom snagom i postati pretnja stabilnosti ovom važnom susedu i savezniku Rusije u sirijskom teatru vojnih dejstava, piše Kp.ru.

To nije Majdan i nije Blatni trg (mesto antiputinovskih protesta u Moskvi – prim. prev.). Ne protestuju dobrostojeće srednje klase; na demonstracijama se ne vide moderne bunde i „Guči” cipele, za razliku od onog što je već bilo u Teheranu 2009. godine ili 2011. godine u Moskvi.

Protestuje običan narod i on ne traži slobodu. Razlog za nemire je ekonomski i u potpunosti razumljiv. Plate se isplaćuju sa zakašnjenjem, visoka je nezaposlenost, cene rastu, život je sve skuplji i teži.

Narod ne razume, zbog čega se tako teško živi. Kada su na vlast došle liberalne snage pod rukovodstvom predsednika Rohanija, one su govorile kako će se sporazumeti sa Zapadom i kako će život postati lakši. I zaista su se liberali za Zapadom sporazumeli, neke od sankcija su bile skinute, nafta je počela da se prodaje, ali narodu nije postalo lakše i to iz čitavog niza razloga.

Liberali su počeli da sprovode liberalne reforme, a od njih su, kako što obično biva, korist imali bogati, a ne siromašni. Takođe, vlada je počela borbu sa nelegalnim bankama koje su pozajmljivale novac uz zelenašku kamatu. I Iranu je dobio svoj maleni „MMM”, kakav je Rusija imala devedesetih godina prošlog veka (jedna od najkrupnijih finansijskih piramida u Rusiji, osnovana 1989. – prim. prev.).

Sirotinja je do kraja rizikovala u tim finansijskim piramidama. Posle vladinih odluka nelegalne banke su počele da se gase, urušile su se i piramide, a sa njima je propao i novac siromašnih ulagača. Ovo su unutrašnji uzroci nezadovoljstva, ali postoje i spoljni.

U SAD je na vlast došao Tramp i praktično obnovio režim sankcija. Uz to, Iran već nekoliko godina na svojim leđima ima rat u Siriji, koji je Irance koštao i košta puno para. Pojava ruskih vazdušno-kosmičkih snaga spasila je Damask, ali iranski rashodi se nisu smanjili. Iran podržava prijateljske snage u Iraku, Jemenu, Libanu i Gazi. Koštaju i Kurdi, koje Amerikanci pokušavaju da mobilišu. Iran se graniči i sa Avganistanom koji je okupiran od Amerikanaca, odakle se odlivaju migraniti, heroin i problemi.

Postoji i jedan ozbiljan objektivni razlog: Iranu se suprotstavljaju Saudijska Arabija, Izrael i SAD. Oni raspolažu sa puno para i u potpunosti su rešeni da smene vlast u Iranu. Iako oni nisu direktno izazvali proteste, očigledno je da su se protivnici Teherana odmah postarali da stanu na čelo protesta. Njihovi agenti učestvuju u demonstracijama i uzvikuju parole u stilu: „Dosta je bilo izdržavanja Sirije i Gaze! Prvo se pobrinite za Irance!” Tu su i takve snažne parole: „Dole krvavi diktator Rohani, dole Rahbara“ (viši duhovni autoritet, poput patrijarha).

Ipak, izgleda da je neprijateljska agentura malobrojna. Sudeći po dostupnim video zapisima, takve parole skandiraju grupe od trideset do pedeset ljudi, a ostali ćute. Međutim, ovaj skromni potencijal zapadni mediji svim snagama propagandno uvećavaju, stvarajući privid masovnosti.

Predsednik Tramp je već zahtevao da se demonstranti ne diraju, a prema njegovom mišljenju je već vreme da iranski „režim” padne (zakonite vlasti koje ne ispunjavaju volju Vašingtona, nazivaju se „režimima”, pa se, sledstveno tome, pokušaji državnih udara nazivaju „promenom režima”). Na najpopularnijem mesindžeru u Iranu – Telegramu, proradio je kanal koji se emituje ili iz Saudijske Arabije ili u potpunosti iz sedišta CIA u Lengliju. On poziva da se napada policija.

Kanal na jednostavan način objašnjava kako treba puniti flaše sa zapaljivom smešom („Moltovljevi kokteli”) i kako se boriti protiv „režima”. Na zahtev vlasti vlasnik „Telegrama”, Pavel Durnov, blokirao je ovaj kanal, vlasti su isključile mobilni Internet i trude se da uguše talase nezadovoljstva.

Jedinstvu naroda smeta to što bogati nastavljaju da se bogate, a sumnje u korupciju dopiru ne samo do liberala, već i do bivšeg predsednika Mahmuda Ahmadinežada.Položaj Irana je izuzetno složen. Saudijci ne skrivaju da ne bi bilo loše zauzeti Iran. Izrael podstiče Amerikance da iskoriste priliku da liše podrške „Hamas”, „Hezbolah” i Palestince (čiji je sponzor Iran). Pa i Tramp vidi u Teheranu glavnu prepreku za realizaciju svog plana likvidacije palestinskog problema.

Ako se događaji budu razvijali u neželjenom pravcu, sva dostignuća Rusije u Siriji mogu se naći pod udarom. A ako Iran bude preveden u američki tabor, posledice po Rusiju biće isto onoliko teške, kao što su bile posle kijevskog Majdana.

Još je rano pevati za pokoj duše. Ali ne smeta da se zna o opasnosti koja preti.

Prevod ZORAN ČVOROVIĆ

 

 

Izvor Stanje stvari, 03. januar 2017.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u