Bernar-Anri Levi: Pet imperija protiv nas; Dugin: To je kraj unipolarizma

Levi je uveren da zapadne agresije i obojene revolucije doprinose širenju „univerzalnih vrednosti“

U novembru 2017. se u Amsterdamu okupilo 1500 ljudi kako bi razgovarali o procesu globalizacije. Ključna točka događaja je bio govor poznatog ideologa ovog procesa Bernar-Anri Levija, francuskog filozofa, pisca i publiciste koji je podržao sve zapadne agresije i obojene revolucije u svijetu, uvjerenog kako ti ratovi i destabilizacijski procesi doprinose povećanju broja demokratskih zemalja u kojima vlade potiču pluralizam i transparentnost i širenju “univerzalnih vrijednosti”.

Kako je sam rekao, Bernar-Anri Levi je u Amsterdam došao iz “glavnog grada iračkog Kurdistana”, Erbila, što je vrlo znakovito, a publici je govorio o aktualnim “tektonskim pomacima”, kako procese u svijetu tumače teoretičari i zagovornici globalizacije, ali s jednim centrom moći koji će upravljati unipolarnim svijetom.

Ranije je Levi pozdravio osnivanje “libijske opozicije” i svrgavanje Gadafija, pozdravio je i ukrajinski “Evromajdan” i napad na “Asadov režim”. Jedan od istaknutih ideologa globalizacije je publici govorio o Talmudu i njegovu duhu, ali ne samo o tome.

Bernar-Anri Levi je siguran kako je za svijet danas najopasnija stvar “duh carstava”.

Poznati ratni huškač i teoretičar globalizacijskog procesa je imenovao  pet potencijalnih “duhova tih carstava”, koji su prijetnja svjetskom napretku. Po njegovu mišljenju, ta carstava su rusko, osmansko, perzijsko, kinesko i arapsko.

Bernar-Anri Levi je zabrinut jer je se došlo do točke da rusko carstvo vodi “diktator” i ono se temelji na “žestokom pravoslavlju”.

“Kinesko carstvo” je nazvano “carstvom napola”, ali Levi kaže kako Kina povećava svoj utjecaj i da se sva potencijalna “carstva” ujedinjuju na temelju antiamerikanizma.

“Ona će se pretvoriti ne samo u pravog neprijatelja, nego će zaista postati imperijalne državne tvorevine, što za  jedino “carstvo” u svijetu, Sjedinjene Američke Države, naravno, nije baš ugodno”, tvrdi Bernar-Anri Levi.

Hoće li ili neće postati “prava carstva”, kako tvrdi ideolog “tomahavk globalizacije”, pitanje je međunarodne političke agende i procesa koji se odvijaju.

U odgovoru na tvrdnje francuskog “mislioca”, ruski sociolog i geopolitičar Aleksandar Dugin je siguran da je sadašnje vrijeme postupan prijelaz iz “unipolarnog svijeta u nešto drugo”.

Prema Duginu, američki predsjednik Tramp u ovom procesu djeluje “sustavno otežavajuće”, ali je ujedno i politički katalizator.

Priznanjem Jeruzalema za glavni grad Izraela je samo pogoršao situaciju, što čini i sa Sjevernom Korejom. Nije riješio pitanje Rusije i pogoršao je situaciju s Iranom. Međutim, ukidanjem nuklearnog sporazuma akcije s Iranom će, bez sumnje, ojačati utjecaj iranskih radikala na unutarnju politiku ove države, tvrdi Aleksandar Dugin.

ISIL je djelovao u interesu stare sheme globalizacije, one koja je pobijedila u Libiji. No, ako ste primjetili, među duhovima carstava koji plaše Levija nema Europe ili nekog od povijesnih europskih sila.

U tri od pet navedenih zemalja dominira islam, koji je također prisutan u Rusiji i na sjeverozapadu Kine. Aleksandar Dugin smatra da je Europska unija turobno propadajuće društvo, ali koje više nije spremno igrati ulogu alternative Sjedinjenim Državama.

Prema logici Bernar-Anri Levija, vjerojatni koncept je da “pet potencijalnih carstava” moraju biti uništena, jer će se samo tako svijet vratiti “unipolarnom transhumanizmu”.

U svom govoru Levi nije slučajno tumačio duh Talmuda, obzirom da su tri od pet “prijetnji” bivša i sadašnja islamska carstva. Ni kurdsko pitanje nije otvoreno slučajno, jer je ono izuzetno važno i može povezati ili podijeliti Tursku, Iran i Rusiju, ovisno o razvoju situacije. Međutim, sudeći po razvoju događaja u iračkoj regiji Kurdistan, Rusija će se držati po strani i pustiti Tursku i Iran da djeluju po vlastitom nahođenju.

Francuski “mislilac” vjeruje da svi “duhovi carstava” mogu približiti svoje geopolitičke stavove na temelju antiamerikanizma, odnosno globalizacije u američkoj verziji.

Europa, bez obzira koliko tehnološki bila napredna, više ne može biti orijentir za Rusiju. Sudeći po tome što se događa u Europi, ovo potrošačko društvo više nema snage ni volje, i jedino jačanje Europe je moguće u njenom istočnom dijelu, koji je nekada bio zona sovjetskog utjecaja.

Ovdje treba vidjeti gdje će točno ići Ukrajina i Poljska. Do sada su ove zemlje bile sfera bezuvjetnog američkog utjecaja. Dio europskog društva je doslovno umoran od liberalizma i politika od mjera štednje “za bolje sutra” do “uvoza izbjeglica”, ali to ne znači ništa.

“U geopolitici djeluje princip magneta. Ako ste jaki  privlačite, ako ste slabi – sami ćete biti privučeni”, tvrdi Aleksandar Dugin.

Naravno da je prerano govoriti o imperijalnim projektima. Međutim, sama činjenica da oni brinu Bernar Anri Levija znači da je za njega i njemu slične  taj proces vrlo nepoželjan.

Uvidjevši potencijalnu opasnost, sada se o tome javno raspravlja. Da bi se carstva stvorila, moraju postojati i uvjeti za takvo što. Dolaskom na vlast je turski predsjednik Erdogan, bolje rečeno njegov bivši ministar i premijer Ahmet Davutoglu, imao plan obnove Osmanskog Carstva, koji je opisan u doktrini “Strateška dubina”, ali se on nasukao u Siriji.

Osim toga, carstva se šire, ali čim taj proces završi, ona brzo stare i propadaju. Primjer britanskog carstva je ovdje vrlo indikativan. Uništeno je ili preoblikovano u tišini i redu, bez ozbiljnih kataklizmi i društvenih revolucija. Nekoć se britansko društvo razvijalo vrlo dinamično. Neizravni dokazi o slavnim vremenima su i “nacionalni sportovi”, od kojih su mnogi izumljeni baš i Engleskoj. Velika Britanija je bila “vlasnik svjetskih mora”, imala je razvijeno gospodarstvo i naprednu znanost, čak i kvalitetno obrazovanje za to vrijeme. Međutim, na povijesnoj pozornici svjetske politike su Velika Britanija i Sjedinjene Države odjednom zamijenili mjesta.

Što je danas britansko društvo? Umorno od potrošnje i individualnog hedonizma bez granica. Čak i Škotska prvo želi, a zatim ne želi napustiti Ujedinjeno Kraljevstvo. Izlazak Velike Britanije iz EU je najavljeno i onda odgođeno.

Dakle, globalizacija je dvosmjeran proces. Sudeći po geopolitičkim kataklizmama koje traju od septembra 2001. godine, čini se da je zaista došlo do nekih “tektonskih pomaka”.

Međutim, Bernar-Anri Levi i apologeti globalizacije na američki način se ne bi trebali bojati “duhova”, što polako doseže patološku razinu, nego razloge za svoje brige tražiti negdje unutar trokuta SAD–Velika Britanija–Izrael.

Za kraj, nedavno se u jednoj od stručnih geopolitičkih rasprava došlo do zaključka da su u povijesti, ne bez razloga i u drugačijem obliku, preživjela samo tri carstva–rusko, kinesko i perzijsko. Dakle, iako uz niz netočnih tvrdnji i besmislenih izjava o apsolutnoj nužnosti uspostave “unipolarnog raja na Zemlji”, Bernar-Anri Levi je djelomično u pravu.

 

Izvor logicno.com, 16. januar 2018.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u