N. Babić: Moskva i Hanoi uspostavljaju vojni savez

“Suradnja između naših zemalja je prijateljske i strateške prirode”, istaknuo je general Šojgu

Najnovija vijest, objavljena danas, 24. januara, službeno potvrđuje kako Rusija sljedeće tri godine planira provoditi zajedničke vježbe i uspostaviti vojnu suradnju s Vijetnamom.  Kao što je izvijestio TASS, to su potvrdili ruski ministar obrane Sergej Šojgu i vijetnamski predsjednik Tran Dai Kuang.

“Moskva i Hanoi sastavili su plan od 2018. do 2020. o zajedničkim vojnim vježbama i vojnoj suradnji. Rusija je spremna podijeliti iskustvo testiranja vojne opreme s Vijetnamom, dok će Vijetnam poticati daljnju suradnju u sektoru obrane s Rusijom “, izjavio je ruski ministar obrane Sergej Šojgu novinarima u društvu vijetnamskog predsjednika u Hanoiju.

Prema njegovim riječima, na sastanku s vijetnamskim ministrom obrane Ngo Xuan Ličjem ranije u utorak su razmotreni koraci za provedbu sporazuma kojeg su dogovorili predsjednici dviju zemalja.

“Izradili smo trogodišnji plan za razdoblje do 2020. godine, koji definira našu vojnu suradnju i zajedničke aktivnosti, uključujući sastanke i vježbe”, rekao je ruski ministar obrane.

Na sastanku s glavnim tajnikom Centralnog komiteta Komunističke partije Vijetnama, Nguen Fu Trongom, general Šojgu je napomenuo kako su planom predviđene brojne vojne vježbe raznih razina, kao i sastanci i drugi događaji.

“Očekujemo da će ovaj plan biti potpisan u bliskoj budućnosti”, dodao je Sergej Šojgu.

Vijetnamski predsjednik i ruski ministar obrane su razmijenili mišljenja o bilateralnoj vojnoj i tehničkoj suradnji.

“Suradnja između naših zemalja je prijateljske i strateške prirode”, istaknuo je general Šojgu. S tim u vezi, istaknuo je redovite bilateralne sastanke, uključujući izravne susrete između ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovog vijetnamskog kolege Tran Dai Kuanga.

RUSIJA STAJE NA PUT AMERIČKIM INTERESIMA
Za neke možda vijest i nije posebno značajna, ali u kontekstu daljnjeg provođenja “Obamine doktrine” prodora u Aziju, kojoj je Donald Tramp dao još veći značaj, slanja dodatnih američkih i NATO snaga u Avganistan, sukobljavanja Sjedinjenih Država i Kine u Južnom kineskom moru i Trampa sa sjevernom Korejom, vijest da se ruska vojska nakon godina izbivanja vraća u Vijetnam ima poseban značaj.

Osim toga, pomorsko–zrakoplovna baza u uvali Čam Ran, koju su Rusi napustili devedesetih godina, ponovo je domaćin ruskim brodovima bez potrebe za posebnim dozvolama, a glavna vojna oprema vijetnamske vojske je i dalje ruska i pomaže zemlji da se pozicionira kao regionalna sila.

Čak i ako zanemarimo tehničke aspekte, čak i jedan promil zbližavanja Moskve i Hanoija ima važne strateške učinke, jer se odvija u uvjetima i po scenariju koji su  vrlo različiti od onih iz klasičnog Hladnog rata.

Vijetnam je zemlja rastrgana između dvije generacije. Prva je ona koja je stvorila zemlju i ratovala za njenu slobodu, a druga je rat vidjela samo u kinu. U razdoblju od rata u Vijetnamu do danas zemlja je puna retorike, crvenih zastava i svečanosti koje su s jedne strane veličanstvene, dok su s druge daleko od običnih igara.

Međutim, zemlja provodi i reforme, kao na primjer u turizmu, gdje se trend u potpunosti promijenio. Prestala je izolacija zemlje i Vijetnam sada namjerava igrati važnu ulogu u azijskoj geopolitici.

Naravno, treba uzeti u obzir i kontroverzni odnos s Kinom, koja je bila sponzor Kambodže u ratu 1978. i izravni neprijatelj Vijetnama 1979. Iako je od tih ratova prošlo 40 godina, Vijetnam Kinu još uvijek smatra za regionalnog hegemona.

U ideološkom smislu, Peking danas nije samo alternativni pravac vijetnamskom socijalizmu, nego pravi strateški konkurent. Pomorski zakon kojeg je Hanoi usvojio 2012. godine, kojim naglašava svoja prava nad otočjem Paracel i Spratly je dokaz da Vijetnam danas nije spreman na prisilne ustupke  Kini kao 1974. godine. To je danas nezamislivo.

Međutim, teške, ali paralelne odnose između dviju zemalja je potaknuo interes Sjedinjenih Država, koje su bile opsjednute opasnošću da će poboljšanje odnosa Peking učiniti svemogućim u regiji. Na temelju toga je lako tumačiti slatkorječive poruke i flertovanje Sjedinjenih Država s Vijetnamom, koje su zainteresirane za ulazak u to područje nakon sramotnog bijega iz 1975. Napori Vašingtona su se utrostručili, samo kako bi se zaustavio rast utjecaja Kine u Južnom kineskom moru, zbog čega su 1995. uspostavljeni odnosi s Hanoijem i postupno su se poboljšavali.

Ali su današnji scenariji različiti od onih prije 50 godina. Kada su Amerikanci doslovno zaglavili u Vijetnamu, geopolitička težina tog dijela svijeta je bila relativna. Kina i Indija su ratovali, a ekonomski procvat Dalekog Istoka je bio znanstvena fantastika.

Jedini strateški ulog na kojeg je Vašington igrao, vojno poniženje na stranu, bila je dobitak djelića mozaika tadašnjeg Hladnog rata.

Današnja Azija je potpuno druga stvar. U pola stoljeća nijedan kontinent nije toliko narastao, a Hanoj se tome prilagodio. Vijetnam je kopirao pobjednički model društveno–kapitalističke ekonomije Deng Sjaopinga i za manje od 20 godina se pretvorio u pristojnu i relativno dobrostojeću zemlju u svakom smislu.

U taj se kontekst uklapa uloga Rusije, koja je nakon raspada Sovjetskog Saveza gotovo nestala iz međunarodne arene.

Sovjetska podrška je bila dio logike geostrateškog otpora Americi, ali nije imala nikakav regionalni značaj, osim suprotstavljanja kineskom maoizmu.

Međutim, danas povratak Moskve u južnu Aziju znači da Rusija ulazi u jedno od najvažnijih raskrižja gospodarskih i geopolitičkih interesa na svijetu. Dovoljno je reći da Južnim kineskim morem svake godine prođe robe u vrijednosti 5000 milijardi dolara.

Valja napomenuti da u Aziji nema posebno važnih konvencija ili nadnacionalnih organizacija. Izuzetak je ASEAN, ali Kina nije njegov dio, što značio da se većina suradnje odvija kroz bilateralne sporazume.

U ovom scenariju je težina pojedinih sila presudna i utrka u stvaranju saveza postaje frenetična. U tom smislu, kontinuirano provociranje između američkih i kineskih vojnih brodova posljednjih mjeseci je vrlo značajno. Da ne govorilo o savezima koji se učvršćuju, onih koji jačaju, što je slučaj Rusije i Kine, ali i Kine i Pakistana, neodređen stav Filipina i uskrsnuće japanskog militarizma, na sveopću radost američkog vojno–industrijskog kompleksa.

SAD, KINA, RUSIJA I VIJETNAM
U kontekstu odnosa između Vijetnama i Sjedinjenih Država, povratak Moskve nije prošao nezapaženo u Vašingtonu.

Povijesno prijateljstvo s Vijetnamom je uspjelo prevladati traumu implozije Sovjetskog Saveza i ponovno uspostaviti stari politički i vojni savez s vidljivim rezultatima.

Kao što smo naveli na početku, pomorsko–zrakoplovna baza u uvali Čam Ran, koju su Rusi napustili devedesetih, ponovo je domaćin ruskim brodovima, bez ikakve potrebe za posebnim dozvolama, a glavna vojna oprema vijetnamske vojske je i dalje ruska i pomaže zemlji da se pozicionira kao regionalna sila.

Potpora Moskve podrazumijeva transformaciju vijetnamskih oružanih snaga iz učinkovite samoobrambene sile u dinamičnu vojsku sposobnu za sve vrste vojnih operacija. Samo 2017. su u Hanoi isporučena 64 ruska tenka T–90S.

Još važnija je ruska pomoć u razvoju mornarice. Od 2009. je Vijetnam potrošio 3,2 milijarde dolara za kupnju šest podmornica klase “Kilo“, opremljenih krstarećim projektilima “Kalibar”, izvoznog imena “Klub”, a raspoređene su u bazi Čam Ran.

Ove godine se očekuje raspoređivanje svih šest fregata “Gepard”, što znači da će Vijetnam imati 24 opremljena broda, visokog kapaciteta za obranu na moru. Kupnjom projektila, uključujući i jedinice S–300, Hanoi je stvorio flotu koja je sposobna odbiti bilo koju prijetnju.

Dakle, Rusiji jačanje veza s Vijetnamom nije samo povratak u azijski prostor kojeg je napustila 1991. Korak po korak, Moskva uspostavlja strateški savez od velike važnosti, posebno ako dođe do promjena u odnosima među zemljama u tom dijelu planete.

Obnova prijateljskih odnosa između Moskve i Hanoija utječe i na regionalnu stabilnost, posebno u očekivanju budućih sukoba između Kine i Sjedinjenih Država.

Ovdje je od posebnog značaja naglasiti arhiviranje starih napetosti i sukoba između Moskve i Pekinga, budući da Putinova Rusija ima izvrsne odnose s Kinom i možda jedina može umanjiti rastuće napetosti u Južnom kineskom moru.

Najnovija vijest je posebno važna i zbog hladnih odnosa između Vašingtona i Filipina predsjednika Dutertea, koji je sve više zainteresiran za suradnju s Moskvom i Pekingom, što se do jučer doslovno smatralo herezom.

Vijetnam je izašao iz podruma povijesti, a Crvena rijeka koja teže kroz zemlju, danas je možda manje crvena, ali zato teče puno brže. Mnogi su to razumjeli, ali se čini da je Moskva stigla prva.

 

Izvor logicno.com, 25. januar 2018.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u