Pismo Staljinu

Mi smo ti za sve dužni. Neka si proklet

Pismo Staljinu“ Zahara Prilepina, napisano u ime „ruske liberalne javnosti“ – kada se pojavilo – izazvalo je pravu buru. Ali ne kratkotrajnu i brzoprolaznu.

I zato što je pogodilo u živac i zapadne vladajuće rusofobe koji decenijama pokušavaju da SSSR i Staljinu podmetnu krivicu za izbijanje Drugog svetskog rata, a njega da makar izjednače sa Hitlerom. I zato što je skinulo „do prljavih gaća“ ruske liberale, koji su američke sluge, pa svoju izdaju, istorijsku i pljačkašku prirodu i sterilnost decenijama pokušavaju da operu ocrnjivanjem i SSSR i – još više – Staljina.

Sada je „Pismo Staljinu“ u svom „Besogonu“ – vratio pod reflektore filmski režiser Nikita Mihalkov. U celosti ga je uneo u tu svoju autorsku emisiju. Evo zato Prilepinovog „Pisma drugu Staljinu“.

Socijalizam je izgrađen.
Nastanićemo u njega ljude.
Boris Slucki

Mi smo se nastanili u tvom socijalizmu. Mi smo razdelili zemlju koju si ti stvorio. Mi smo zaradili milione u fabrikama koje su izgradili tvoji robovi i tvoji naučnici. Mi smo doveli do kraha preduzeća koja si ti podigao, a dobijeni novac preneli preko granice i sagradili sebi palate. Hiljade pravih palata. Ti nikad nisi imao takvu vilu, rugobo rošava.

Mi smo prodali ledolomce i atomske brodove koje si ti usidrio i sebi kupili jahte. Inače, to uopšte nije metafora, to je fakat naše biografije. Zato nas tvoje ime bridi i svrbi iznutra, hteli bismo da ti nikad nisi postojao.

Ti si očuvao život našem rodu. Da tebe nije bilo naše dedove i pradedove podavili bi u gasnim komorama, brižljivo raspoređenim od Bresta do Vladivostoka, a naše pitanje bilo bi konačno rešeno. Ti si umorio sedam naslaga ruskih ljudi da bi spasao život našeg semena.

SAMO U RUSIJI
Kada o sebi govorimo da smo mi takođe ratovali, shvatamo da smo mi ratovali samo u Rusiji, s Rusijom, na grbači ruskih ljudi. U Francuskoj, Poljskoj, Mađarskoj, Čehoslovačkoj, Rumuniji i svuda dalje, nismo uspevali da se borimo tako dobro, tamo su nas skupljali i spaljivali.

Uspeli smo samo u Rusiji, gde smo pod tvojim mrskim okriljem našli izbavljenje. Mi ne želimo da tebi budemo zahvalni za svoj život i život svog roda, brkata kujo. Ali, potajno mi znamo: da tebe nije bilo – ne bi bilo nas.

To je uobičajen zakon postojanja čoveka: niko ne želi da nekom bude dugo zahvalan. To zamara! Svakog čoveka nervira i muči ako je nekom dužan. Mi želimo za sve da budemo zahvalni samo sebi – svojim talentima, svojoj hrabrosti, svom intelektu, svojoj snazi.

Tim pre, ne volimo one kojima smo dužni veliku sumu novca koju nismo u stanju da vratimo. Ili ne želimo da vratimo. Mi smo zaradili milione u fabrikama koje su izgradili tvoji robovi i tvoji naučnici. Mi smo doveli do kraha preduzeća koja si ti podigao, a dobijeni novac preneli preko granice i sagradili sebi palate. Hiljade pravih palata. Ti nikad nisi imao takvu vilu, rugobo rošava.

Da bismo se izbavili od tebe – stalno smo izmišljali nove priče u žanru alternativne istorije, u žanru varanja i podvala, u žanru tupoglavih izmišljotina, u žanru čarobne i podle demagogije.

Mi govorimo – a to je redak slučaj da mi govorimo gotovo istinu – da ti nisi žalio i da si povremeno istrebljivao ruski narod. Mi tradicionalno uvećavamo broj žrtava desetine, pa čak i stotine puta, ali to su detalji.

Glavno je da prećutkujemo da nama samima nimalo nije drag ni ovaj narod, ni njegova inteligencija. U sadašnjem gigantskom, neprestanom nestajanju stanovništva zemlje i narodne aristokratije, mi neumorno i nesebično optužujemo – kakav divan paradoks! – tebe!

Pa, nismo mi ubili rusko selo, rusku nauku i survali rusku inteligenciju na nivo propalica i izroda – to si, nemoj da se smeješ, sve ti. Ti! Koji si umro pre 60 godina! A mi uopšte nemamo veze s tim. Kad smo mi ovde – sve je već bilo izgubljeno i propalo. Mi smo svoje milijarde zaradili sami, svojim trudom, od nule! Kunemo se našom mamom!

U krajnjem slučaju u odumiranju ruskog etnosa mi vidimo objektivan proces. Pa u tvoje vreme su ubijali ljude, a u naše vreme umiru sami. Ti čak nisi uspevao da ih toliko mnogo ubijaš koliko oni danas brzo umiru po sopstvenoj volji. Objektivnost, je li tako?

I još, mi ubedljivo govorimo da je Pobeda ostvarena uprkos tebi. Istina, malo čudno, ali od tog vremena u Rusiji se ništa ne dešava uprkos. Na primer, ona nikako ne postaje racionalna i moćna sila ni uprkos, čak ni zahvaljujući nama i našoj kreativnoj aktivnosti. Opet paradoks, đavo ga odneo.

Mi govorimo da si ti lično želeo da započneš rat, iako nismo našli nijedan dokument koji to argumentuje. Mi govorimo da si ti ubio sve crvene oficire, a ponekad čak i uzdižemo na pijedestal vojne eksperte koje si ti ubio, a one koje nisi ti ubio mrzimo i gazimo. Ti si ubio Tuhačevskog i Bljuhera, ali si ostavio Vorošilova i Buđonija. Zato su poslednja dva tupoglavci i izrodi. Da se desilo obrnuto i da su Tuhačevski i Bljuher ostali živi, onda bi oni bili tupoglavci i izrodi.

Šta god da je bilo, mi pouzdano znamo da si ti obezglavio armiju i nauku. To što smo mi u tvoje vreme uprkos tebi imali armiju i nauku, a u naše vreme ne može da se razabere ni jedno ni drugo – ne anulira naše uverenje.

REFERENTNA TAČKA
Mi govorimo da uoči užasnog rata ti nisi hteo da se dogovoriš sa „zapadnim demokratijama“, uprkos činjenici da su se neke „zapadne demokratije“, kao što mi za sebe znamo, same odlično dogovarale sa Hitlerom, a da su druge zapadne, kao i pojedine istočne demokratije, ispovedale fašizam i gradile fašističke države.

I ne samo to, istovremeno su finansijski krugovi Sjedinjenih Američkih Država ozarenih neobičnom svetlošću ulagali ogromna sredstva u Hitlera i njegovu okaljanu budućnost. Mi smo oprostili sve i svima, mi nismo oprostili samo tebi.

Tebe su mrzile i „zapadne demokratije“ i „zapadne autokratije“, i oni isti finansijski krugovi. I mrze te još uvek, zato što pamte sa kim su nekad imali posla. Oni su imali posla sa nečim što je prema svim pokazateljima suprotno nama. Ti si – druga referentna tačka. Ti si suprotnost. Ti si nosilac programa koji nikada neće moći da primi naša provincijska svest.

Ti si bio na čelu zemlje koja je pobedila u najstrašnijem ratu u čitavoj istoriji čovečanstva. Mržnja prema tebi proporcionalna je samo tvojim delima. Omrznuti su oni koji rade. Prema onima koji ništa ne rade nema nikakvih zamerki. Šta su radili šefovi Francuske ili Norveške, ili, recimo, Poljske kada je taj rat počeo, da podsetim?

Oni nisu izdavali naređenje: „Ni korak nazad!“ Oni nisu uvodili odrede za specijalne zadatke da bi „spasili sopstvenu vlast“ (mi, altruisti i besrebrenici volimo baš tako da govorimo o tebi). Oni nisu bacali pukove i divizije pod metke i granate, niti polja zalivali krvlju radi brežuljka.

Oni nisu primoravali tinejdžere da rade u vojnim fabrikama, oni nisu uvodili surove sankcije zbog kašnjenja na posao. Ne! Milioni njihovih građana samo su spokojno i odgovorno radili za hitlerovsku Nemačku. Kako se njima može zameriti? Zamerke čitavog sveta okrenute su prema tebi.

U tvoje vreme utemeljene su osnove za osvajanje kosmosa. Da si ti poživeo malo duže poletanje u kosmos desilo bi se za tvoga života – a to bi bilo potpuno nepodnošljivo. Možeš li da zamisliš? Car, brkati cezar koji je prekrojio čitav svet i kao ptiče izbacio iz svoje uvek zadimljene lule – čoveka izvan granica planete!

E, da si poživeo još pola veka – niko ne bi zamenio veliku kosmičku odiseju za aj-fone i kompjuterske igre. Da, sem toga, u tvoje vreme stvorili smo atomsku bombu – što je spasilo svet od nuklearnog rata, a ruske gradove od američkih nuklearnih udara, posle kojih bi umesto Pitera bila topla i svetlucavo-fosforna Hirošima, a umesto Kijeva – oblačni i mirni Nagasaki. I to bi bio trijumf toliko drage nam demokratije.

Ti si učinio Rusiju onim što ona nikada nije bila – najjačom zemljom na zemaljskoj kugli. Nijedna imperija tokom čitave istorije čovečanstva nikada nije bila jaka tako kao Rusija u tvoje vreme.

Kome se sve ovo može svideti?

Mi se veoma trudimo i nikako ne umemo da potrošimo i pustimo u vetar tvoje nasleđe, tvoje ime, da zamenimo svetlu uspomenu na tvoja velika ostvarenja – crnom uspomenom na tvoje zločine – jesu realni i jesu strašni.

Mi smo ti za sve dužni. Neka si proklet.

 

Ruska liberalna javnost

 

Fakti

Istorija
Pratite nas na YouTube-u