Merkelova bi da zaštiti nemačke kompanije od novih sankcija protiv Rusije

„Simens“, „Dajmler“ i „Folksvagen“ ne žele da budu žrtve političkog prepucavanja Moskve i Vašingtona

Zarad interesa nemačkih kompanija koje bi bile žrtve novih snažnih američkih sankcija uvedenih Rusiji pragmatična Merkelova je spremna da proguta svoj ponos i Trampu dâ za pravo da on bude onaj koji se pita.

Nemačka je zabrinuta zbog posledica koje bi po njene kompanije mogle da imaju nove sankcije SAD Rusiji. To je razlog što će zvaničnici Nemačke tražiti poseban tretman za svoje kompanije, najavio je „Volstrit džurnal“.

Prema pisanju „Dojče velea“, na udaru su nemačke kompanije koje istovremeno sarađuju sa ruskim koje su pod sankcijama, ali i imaju poslove u SAD. One, naime, moraju da odluče da li će prekinuti poslovanje u Rusiji, koje u najvećem broju slučajeva ima dugu istoriju, što bi, prema proceni stručnjaka, moglo mnogo da ih košta, preneo je „Dojče vele“.

Za te olakšice, kako napominje „Volstrit džurnal“, lobirali su nemački giganti „Simens“, „Dajmler“ i „Folksvagen“, koji ne žele da budu žrtve političkog prepucavanja Moskve i Vašingtona. Zato će se nemački ministar finansija Olaf Šolc tokom posete Vašingtonu ove nedelje založiti za poseban tretman nemačkih kompanija, navodi američki list, dodajući da i kancelarka Angela Merkel planira da pokrene to pitanje prilikom susreta sa američkim predsednikom Donaldom Trampom krajem aprila u Vašingtonu.

Ta vest je već izazvala komentare na društvenim mrežama, sa pitanjima gde se to dede nemačka suverenost kada će o sudbini njenih firmi odlučivati Tramp.

Komentarišući najnoviju situaciju, dopisnik RTS-a a iz Nemačke Nenad Radičević za Sputnjik kaže da su vlada u Berlinu, a naročito kancelarka Merkel itekako zainteresovani da nemačke kompanije zaštite na sve moguće načine. Naročito, kako je dodao, s obzirom na nesaglasje sa novom američkom administracijom i novim merama koje je uveo Donald Tramp.

On je podsetio da je na današnjoj konferenciji za novinare sa francuskim predsednikom Emanuelom Makronom, Merkelova čak i istakla kako u Vašington putuje 27. aprila i da je namerno izabrala SAD za svoje prvo spoljnopolitičko odredište posle reizbora za kancelarku. Ona je objasnila da su joj ti transatlantski odnosi veoma važni i da želi da ih učvrsti, naročito s obzirom na nesuglasice Evrope i Amerike u minulih godinu i po dana.

To što će Nemačka od SAD tražiti pogodnosti za svoje firme koje će biti na šteti zbog američkih sankcija Rusiji on, međutim, ne vidi kao slabost Nemačke.

„Mislim da u ovom trenutku Nemačka želi, pre svega, da izdejstvuje najveći interes za svoje kompanije. Nemačka kancelarka je u tom smislu čak spremna da možda proguta svoj ponos i da to iznese kao jedan od najvažnijih ciljeva tokom posete Vašingtonu i da Trampu dâ za pravo da on bude onaj koji se pita“, ukazao je Radičević na pragmatičnost Merkelove.

On je podsetio na njeno iskustvo u kontaktima sa najrazličitijim svetskim liderima, ističući da nemačka kancelarka ima razrađenu taktiku kako da im s jedne strane podiđe, a da s druge strane izgura interes za koji se zalaže.

Na pitanje da li je taj zahtev Nemačke znak da sankcije Rusiji predugo traju i da zbog njih trpe sve strane, sagovornik Sputnjika kaže: „Apsolutno“.

„U Evropi drastično opada uverenost da su sankcije Rusiji nešto promenile. Evropa i u pitanju ukrajinske krize čeka neki konkretan pomak u odnosima sa Rusijom, koji bi mogao da posluži makar za ublažavanje tih sankcija“, mišljenja je Radičević.

On smatra da su nove američke sankcije i ceo taj odnos prema Rusiji proteklih meseci dobrim delom uslovljeni unutrašnjempolitičkom situacijom u SAD i brojnim istragama koje se vode zbog sumnje u rusko mešanje u američke izbore i eventualnu vezu ruskih institucija i zvaničnika sa Trampom pre nego što je postao predsednik.

„Sve to je uticalo da Tramp postane popustljiviji prema jastrebovima u američkoj administraciji i mora da dokaže i tim novim sankcijama da nije proruski nastrojen, jer je trenutno u SAD, čini mi se, gore nego u vreme šezdesetih i sedamdesetih reći da je neko komunista“, smatra dopisnik iz Nemačke.

Na pitanje kakvom se ishodu u razgovoru sa Trampom Merkelova može nadati u pitanju povlastica za nemačke kompanije, Radičević kaže da je uveren da će neki dogovor biti postignut.

„Mislim da će dogovor biti negde između, gde će se neke od velikih nemačkih korporacija možda obavezati na veće investiranje u SAD. To će poslužiti Trampu da američkoj javnosti dokaže da je on ispunio predizborno obećanje da će zaposliti Ameriku, odnosno da će američke poslove vratiti u Ameriku. Mislim da će se rešenje naći negde u tom pravcu“, ističe sagovornik Sputnjika.

Ruski analitičari, međutim, nisu optimistični po pitanju popuštanja američkog pritiska.

Po oceni direktora Instituta strateškog planiranja, prof. dr Aleksandra Guseva, Amerikanci ovakvim potezima ubijaju dve muve jer slabeći Rusku Federaciju, oni slabe i ekonomiju evropskih država. Njegova pretpostavka je da će sankcioni pritisak biti sve jači, jer Amerikanci time apsolutno ništa ne gube, a Evropljani gube mnogo, a Nemačka gubi značajno više od ostalih evropskih država.

Gusev je naveo da Rusija i SAD imaju relativno malu trgovinsku razmenu, svega negde oko 30 milijardi dolara, dok je između Rusije i Nemačke čak i u uslovima sankcija obrt vredan oko sto milijardi dolara. Uz to, 34 odsto energenata u Nemačku stiže iz Rusije, iz čega je jasno kako američke sankcije Rusiji utiču na poslovanje nemačkih kompanija. On je precizirao da Rusija i Nemačka imaju i više od 3.500 zajedničkih kompanija u kojima radi 330 hiljada ljudi.

„Mi smo zainteresovani za noramalizaciju odnosa sa Nemačkom. Ali njihov glavni patron to ne dozvoljava. Ubeđen sam da će SAD kontrolisati rusko-nemačke odnose i vršiti pritisak na nemački biznis i političku elitu“, nije optimista Gusev.

Profesor ruske Akademije socijalne uprave, Anatolij Petrenko, smatra da se radi o tome da nemački biznis nikada nije ni odustao od saradnje sa Rusijom.

Oni koji su odustali od saradnje su nemački političari, a sada su konačno i oni počeli da se bude, jer ove sankcije koje utiču na odnose Rusije i Nemačke, nanose štetu ekonomiji obeju zemalja, kaže Petrenko za Sputnjik.

On napominje da će i gasovod „Severni tok 2“ konačno biti postavljen preko teritorije Nemačke, što za njenu ekonomiju znači veoma veliki prihod jer novac od tranzita nije zanemarljiv. Ako do toga ne bi došlo, onda bi se gubici merili u stotinama miliona evra, ističe Peternko i dodaje:

„Ili će Tramp uvesti bukvalno svima sankcije, carine ili barijere, ili će polako početi da sarađuje.“

 

Autori Mira Kankaraš Trklja i Jovana Vukotić

 

Izvor Sputnjik, 20. april 2018.

Dnevne vesti
Pratite nas na YouTube-u