Zašto Bakir pominje rat?

Bakir se nada da će NATO uspjeti da „proguta“ BiH i tako Srbiju odmakne od Drine

Izetbegovićevo hvalisanje dostignućima namjenske industrije koja proizvodi za izvoz, ali radi i „za ne daj bože“, izazvalo je opravdane reakcije iz Srpske pa je čak i, kada je riječ o Bakirovim ispadima, inače ćutljiva međunarodna zajednica morala da se oglasi i skrene mu pažnju da je ovog puta pretjerao.

Odmah nakon talambasanja u Ahićima, Izetbegović je od generalnog sekretara NATO, Jensa Stoltenberga, dobio poziv da dođe u sjedište Alijanse na „čašicu razgovora“, a medijima je nagoviješteno da nakon sastanka neće biti izjava, tako da će šira javnost biti uskraćena za informaciju da li je Izetbegović pozvan da bi bio prekoren, ili se radi o nekom drugom povodu za ovaj poziv.

BAKIRU NE CVETAJU RUŽE
Postoje i dileme u pogledu Bakirovih razloga za ispaljivanje ratničkih izjava, koji bi mogli biti u sferi dnevnopolitičkih potreba: Denis Zvizdić je najavio da je sve bliži odluci da se ne kandiduje ispred SDA za člana Predsjedništva BiH „zbog rovitih odnosa unutar najveće bošnjačke političke stranke“; opštepoznato je da Bakir stranku ne vodi ni približno uspješno kao rahmetli Alija – problemi nisu samo u stranci već su narušeni odnosi i sa koalicionim partnerima, te je Savjet ministara ostao bez stabilne većine u Parlamentu BiH; već danima ne jenjavaju protesti ratnih vetarana, pa je i policija morala da interveniše kako bi spriječila njihov nasilan upad u zgradu Skupštine Federacije; rješenje za Izborni zakon se ne nazire.

Ukratko, Izetbegoviću „ne cvjetaju ruže“, a pokazalo se da u sličnim prilikama „okretanje vode na nacionalni mlin“ može pomoći. Međutim, Bakirovi motivi bi mogli biti i strateške prirode. Sve je više informacija da je Izetbegović dobio naredbu da zateže i opstruiše svaki dogovor sa Srbima, kako bi dugoročno odvojio Srpsku od Srbije, i otežao bilo kakvo ujedinjenje Srba.

U prilog navedenoj mogućnosti govori i da je objavljivanje dekleracije o opstanku srpskog naroda najavljeno za Sretenje, prema izjavi predsjednika Srbije Vučića, prolongirano kako bi se za ovaj dokument „dobila šira međunarodna podrška a ne široka međunarodna osuda“. Izostanak te podrške vidi se i iz Bakirovog odnosa prema dogovoru o granicama između Srbije i BiH. Bakirovo ponašanje bila je čista opstrukcija.

Inače, na Zapadu se ništa ne radi napamet. U sferi spoljne politike strategija se trasira decenijama unaprijed u poznatim tink-tenk organizacijama kao što su Brukings institut i Rand korporacija. Tako je u navedenim centrima ocijenjeno da je „greška koju treba ispraviti“ to što je rijeka Drina skoro cijelim tokom pripala Srbiji, a ne BiH. Bakir je dobio naredbu da sa Vučićem ne pristane na dogovor o granici kako bi se kao rješenje za spor ponudila međunarodna arbitraža, koja bi, naravno, bila negativna po Srbiju i Srbe.

Da li bi Bakir posegao za „malim prljavim ratom“ kako bi oteo Drinu od Srbije? Samohodna haubica, taktička puška, višecjevni bacači, i šta je sve još Bakir nabrojao u Ahmićima – mogli bi da budu i u toj funkciji.

VODNI RESURSI
Igre oko resursa, tj. voda i imovine će tek početi. Srbiju nastoje udaljiti i od Dunava. U sporu oko granice sa Hrvatskom takođe se nudi međunarodna arbitraža. Ishod svake „međunarodne arbitraže“ unaprijed znamo. Srbiju su udaljili od mora, sada je udaljuju od voda. Britanski stručnjaci tvrde da su Drina i jezero Gazivode od neprocjenjive vrijednosti. Gazivode su najveći rezervoar pitke vode u Evropi. Tači u diplomatskim krugovima uporno ističe da su Gazivode za budućnost Kosova važnije od svih njegovih ruda. Hidropotencijali rijeke Drine su ogromni. Dunav je od velikog geopolitičkog značaja. Sve igre oko Vojvodine za cilj imaju udaljavanje Srbije od te strateški važne rijeke.

Bakirovim opstrukcijama nema kraja. Nije otišao na Mostarski sajam gdje je trebalo da se vidi s Vučićem i Čovićem, jer je sa čelnim ljudima Islamske zajednice u BiH imao dogovoren sastanak. Najviše riječi je bilo o strateškom djelovanju SDA, ali se raspravljalo i o zahtjevu Saudijske Arabije da se paradžematima odobri status eksteritorijalnosti (po uzoru na status džamije Kralj Faht na Mojmilu) i da se vehabizam kao interpretacija islama ozvaniči u BiH.

Zaključci i odluke po ovom pitanju za sada nisu poznati javnosti.

Bakirov odnos prema Srbima je suvišno komentarisati. On nikada neće priznati realnost u kojoj je Republika Srpska. Bakir se nada da će NATO uspjeti da „proguta“ BiH. Marini Pendeš, ministrici odbrane, „sa stanovitog mjesta“ je rečeno da će ove godine BiH biti primljena u viši status, odnosno, praktično stati pred vrata Alijanse. Htjela – ne htjela.

Što se tiče slamanja otpora u Srpskoj, po Bakiru, stvari idu dobro. U Banjoj Luci se ne stišavaju protesti povodom smrti dvadesetjednogodišnjeg mladića. Čak se u nikad realizovanom planu razbijanja vladajuće koalicije vide pomaci. To je jedina nada jer su od Saveza za promjene i stranci digli ruke.

Bakirov najveći problem je što su protesti u Sarajevu daleko ozbiljniji i što osiromašeni i izvarani građani nemaju razumijevanja za njegovu „visoku politiku“.

 

Sveosrpskoj

Politika
Pratite nas na YouTube-u