Zašto jača autoritarna desnica?

Demokratiji nedostaje sadržaj. Kao politički sistem, ona ne dotiče srce

Pre dve nedelje su Viktor Orban i njegova stranka Fides osvojili dovoljno sedišta u mađarskom parlamentu da mogu da preprave ustav svoje zemlje. Za progresivce širom Zapada ovo je bila uznemirujuća vest.

Jer strašilo Orbanove kampanje bio je uber-globalista Džordž Soroš. A Orban je posvećen zaustavljanju bilo kakvog daljeg prepuštanja mađarskog suvereniteta i nezavisnosti Evropskoj uniji, kao i borbi protiv invazije imigranata iz Afrike i muslimanskog sveta na Mađarsku.

Zašto u Evropi autokrate poput Orbana jačaju, a liberalne demokratije propadaju? Autokarte se bave osnovnim i egzistencijalnim strahom naroda širom Zapada – propašću odvojenih i jedinstvenih plemenskih zajednica u kojima su se rodili i kojima pripadaju.

MAĐARSKA: MALA I PONOSNA
Moderni liberali i progresivci vide nacije kao nešto prolazno – sada su tu, sutra ih neće biti. Autokrate su se, međutim, prikačile na najsnažnije struje koje teku ovim novim vekom: tribalizam i nacionalizam.

Idolopoklonici demokratije sa Zapada ne mogu da se nose sa autoritarcima kada se suočavaju sa krizama našeg doba jer oni to što se dešava Zapadu čak i ne vide kao krizu. Oni nas vide kako sigurno koračamo u vrli novi svet, u kojem će demokratija, raznolikost i jednakost svuda biti slavljeni.

Kako bi razumeli uspon Orbana, moramo da počnemo da gledamo Evropu i sebe onako kako nas mnogi ljudi vide. Mađarska je hiljadu godina stara. Njeni ljudi imaju samo svoju DNK. Pripadaju jedinstvenoj i slavnoj naciji od 10 miliona ljudi sa svojim jezikom, religijom, istorijom, herojima, kulturom i identitetom.

Iako je to mala nacija, kojoj su dve trećine teritorije oduzete nakon Prvog svetskog rata, Mađari žele da ostanu i opstanu onakvi kakvi jesu. Oni ne žele otvorene granice. Oni ne žele da masovne migracije izmene Mađarsku u nešto novo. Oni ne žele da postanu manjina u sopstvenoj zemlji. I upotrebili su demokratska sredstva da izaberu autokrate koji će Mađarsku stavljati na prvo mesto.

Američke elite mogu da lupetaju o ,,raznolikosti“, o tome koliko ćemo bolja zemlja postati 2042. kada beli evropski hrišćani budu samo jedna od manjina u ,,predivnom mozaiku“ svih rasa, plemena, vera i kultura na svetu.

Za Mađare, takva budućnost znači smrt nacije. Za Mađare, naseljavanje miliona Afrikanaca, Arapa i muslimana na njihovoj teritoriji znači uništenje istorijske nacije koju vole i koja je stvorena da očuva mađarski narod.

AMERIKA KAO „VELIKI SATANA“
Francuski predsednik Emanuel Makron je izjavio da su mađarski i drugi evropski izbori na kojim autokrate napreduju manifestacije ,,nacionalne sebičnosti“. Zaista, nacionalni opstanak bi mogao da se smatra nacionalnom sebičnošću.

Ali neka ,,monsieur Makron“ dovede još pet miliona bivših podanika francuske imperije i uskoro će otkriti da velikodušnost i altruizam Francuza takođe imaju svoje granice, a Le Pen će ga brzo zameniti u Jelisejskoj palati.

Hajde da razmotrimo šta je još ,,najstarija demokratija sveta“ nedavno imala da ponudi nativnim narodima Evrope koji se opiru invaziji doseljenika iz Trećeg sveta koji bi da okupiraju njihove zemlje i zamene njihovo stanovništvo.

Naša demokratija se hvali slobodom govora i štampe iz Prvog amandmana kojom se štite svetogrđe, pornografija, prostačko izražavanje i spaljivanje američke zastave. Mi stojimo na braniku prava žena na abortus i homoseksualaca na brak. Mi nudimo svetu slobodu veroispovesti koja zabranjuje učenje naše izvorne vere i njenog moralnog kodeksa u našim školama.

Naše elite ovo posmatraju kao društveni progres i uzdizanje iz mračne prošlosti. Za veći deo sveta, međutim, Amerika je postala najsekularnije i najdekadentnije društvo na svetu, a nadimak koji su nam ajatolasi nadenuli – ,,Veliki Satana“ – nije sasvim nezaslužen.

A ako je ono što je ,,naša demokratija“ ovde proizvela dovelo do toga da desetine miliona Amerikanaca budu omraženi i isterani u socijalnu izolaciju, zašto bi druge nacije prihvatile sistem koji proizvodi tako otrovnu politiku i tako zagađenu kulturu?

,,Nacionalizam i autoritarnost marširaju“, piše ,,Vašington post“: ,,Demokratija kao ideal i praksa je izgleda pod opsadom“. Jeste, i postoje razlozi za to.

,,Naš ustav je napravljen samo za moralne i religiozne ljude“, rekao je Džon Adams. A budući da smo prestali da budemo moralni i religiozni ljudi, pesnik T.S. Eliot nas je upozorio šta će se dogoditi:

,,Termin ‘demokratija’ ne sadrži dovoljno pozitivnog sadržaja kako bi samostalno stajao protiv sila koje nam se ne dopadaju – one ga lako mogu transformisati. Ako ne želite Boga (a On je ljubomoran Bog), klanjaćete se Hitleru i Staljinu“. Da se podsetimo: Hitler je došao na vlast demokratskim izborom.

Demokratiji nedostaje sadržaj. Kao politički sistem, ona ne dotiče srce. I ukoliko narodi Evrope primete da se njihovi lideri prilagođavaju transnacionalnoj EU dok istovremeno ne uspevaju da osiguraju nacionalne granice, poslužiće se demokratijom da ih zamene ljudima od akcije.

 

Preveo VOJISLAV GAVRILOVIĆ

 

Buchanan.org

Svet
Pratite nas na YouTube-u