Smrt Davida Dragičevića u Banja Luci nije samo smrt jednog mladog čovjeka, ona je mnogo više. Kao da dobra i loša strana sa njom hoće nešto veliko da urade.
Kada su mladi ljudi prije 50-ak dana, vjerujem spontano i samoinicijativno, najavili skupove „Pravda za Davida“, tražeći razotkrivanje istine u vezi smrti Davidove, pomislih, eto nade za srpski narod.
Ova tragedija i slučaj „Pravda za Davida“ osvijetlio je naše društvo i možda najavio prelomne događaje. On je i opomena za roditelje da brinu za svoju djecu. Kada se desi tragedija, onda umirivanje savjesti može nas odvesti na pogrešan put.
Za sve nas to je opomena i motiv da izgrađujemo zdravo društvo, stvaramo dobar i normalan ambijent za život, pogotovo omladine.
Ne možemo im zamijeniti noć za dan, laž za istinu, „servirati“ lažne vrijednosti i podsticati na njih, ne smije se droga i alkohol naći na dohvat ruke.
Znaju li roditelji šta im djeca rade na ulici, u kafani noću u dva, tri sata?
Davidova smrt nije samo tragedija za njegovu porodicu i prijatelje, ona nekako probija mnogo šire okvire.
U miru Gospodu se pomolimo i u crkvi prislužimo svijeće za pokoj duše Davidove.
Ali, gdje je uzrok, uzrok takvog društva, i to ne samo kod nas?
Dostojevski kaže „Svi smo za sve krivi“. Ako je to tako, onda smo svi jedni drugima potrebni, da se popravljamo i budemo bolji.
Moral, savjest, proizilazi iz religiozne prirode naše ličnosti (pritom se misli na istinsku religioznost a ne na antireligioznost).
Ako potiskujemo religioznost, moral nam ostaje kao neka vrsta eha koji polako nestaje.
Tada ćemo sve činiti a da pri tome ne znamo šta nam je na korist a šta na štetu.
Varaju se oni gordi, koji misle da mogu biti pošteni i dobri bez Boga. Treba ih samo dovesti u situaciju velikog materijalnog bogatstva. Mnogi bi od tog velikog „dobra“ izludili.
Pa zar u svijetu nema toliko halapljivosti za materijalnim i tu nema kraja, što predstavlja magiju ovog svijeta, nepravde, ostrašćenosti koja vodi u zlo i ludilo. Zato, ako hoćemo bolje društvo, podržimo uvođenje vjeronauke i u srednjim školama.
Republika Srpska nikad više nije prikriveno ugrožena kao što je to sada. Sve može da se zloupotrijebi, pa nažalost i smrt Davidova kroz „Pravdu za Davida“.
Nesumnjivo da Zapad, a prije svega SAD, čitav Balkan hoće da stavi pod svoju kontrolu, da i srpski narod usisa u NATO organizaciju, a njegove trupe da dođu na zemlju Srbije i Srpske. Tako bi odstranili ruski uticaj, ukinuli Republiku Srpsku, a Srbiju učinili beznačajnom i za Balkan.
Oni koji misle da SAD to ne žele – pa zar nisu omogućile pad Republike Srpske Krajine, stvaranje okolnosti za proglašenje tzv. nezavisnog Kosova, preko visokih predstavnika prenosili ovlašćenja sa nivoa Republike Srpske na BiH, dakle, jačali su BiH a slabili Srpsku, sa krajnjim ciljem njenog ukidanja i stvaranja tzv. funkcionalne BiH, sa izbornim sistemom „jedan čovjek jedan glas“.
Očigledno je da Zapad doživljava predsjednika Dodika kao ruskog čovjeka na Balkanu, a Srbe, kako oni vole reći, kao male Ruse. Prije pola godine napisao sam tekst u kojem se kaže da sve ankete ukazuju na pobjedu Dodika i njegove stranke na opštim izborima u oktobru, te da mu je zbog toga najviše ugrožen život u odnosu na sve druge političare.
Njihova specijalnost više nije toliko atentat, koliko „dešavanje naroda“ kroz obojene revolucije, arapska proljeća, pa možda i cinični osmijeh za Srbe na Balkanu.
Oni hoće tuđim rukama da ostvaruju svoje ciljeve. Holivudski filmovi postali su dječija igra u odnosu na one koje priređuju svijetu. Skoro do savršenstva urade scenario, režiju, podijele uloge i onda ide „film“ uživo.
„Film“ Gadafi im je donio profit od preko 700 milijardi dolara, što u novcu, što u zlatu i nafti. Oni države, Libiju, doživjeli su kao svoje preduzeće a predsjednika Gadafija kao svog direktora kojeg mogu smijeniti kad im više nije u službi.
„Pravda za Davdida“ nažalost može da bude zloupotrijebljena za rušenje Republike Srpske.
Podstaknuta emocijom, a moža i novcem, nevidljivom rukom može da isprovocira institucije, prije svega MUP RS da reaguje, a to je upravo ono što protivnici žele.
Sarajevo bi bilo ohrabreno od visokog predstavnika EUFOR-a, SAD-a da reaguje da se preuzmu ingerencije MUP-a Republike Srpske, da dođe do preuređenja BiH i njenog ulaska u NATO. Opasnost je tim veća kada se primijete specijalne metode koje stvaraju loše mišljenje o Republici Srpskoj pa i mržnju prema njoj. Šta će nam ona kad iz nje odlaze mladi, šta mi je ona dala – kriminal, korupciju.
Na FB grupi „Pravda za Davida“ stoji „Srbi, Hrvati, Muslimani, ujedinite se“, na žalost za mnoge sa prikrivenim ciljem ukidanja Republike Srpske.
Ne treba umanjivati ni opasnost od mogućeg prihvatanja migranata u Srpskoj, što bi bilo pogubno.
Gubitak Republike Srpske značio bi gubitak slobode i identiteta srpskog naroda zapadno od Drine. I tada bi on bio etiketiran kao zločinački. Bez obzira koliko je sada teško ekonomski živjeti, srpski narod treba da je ponosan na Republiku Srpsku i sebe, jer se on odupro i odupire nepravednoj svjetskoj globalizaciji, doživljavajući slobodu kao najveću vrijednost.
U ovim teškim okolnostima najvažnije nam je jedinstvo i srpski rodoljubi moraju zbiti redove kako bi krunisali najveću srpsku pobjedu zapadno od Drine. Ako život Republike Srpske bude ugrožen, onda ona mora izaći iz nametnutog i nepravednog „braka“ koji se zove BiH i uzeti svoju budućnost u svoje ruke.
Dobro bi bilo da ustanove Srpske obavijeste, prije svega, prijateljske zemlje o mogućim lošim i destabilizujućim procesima na ovim prostorima, kao i da zatraže njihovu pomoć.
I na kraju svaki tekst završavam:
Pobijedimo krizu radom, radujmo se i radimo.
Autor Dane Čanković
Izvor IN4S, 14. maj 2018.
