N. Babić: Nevidljivi front na Kavkazu

Moskva budno prati prozapadno talasanje nove jermenske vlade

Na samitu NATO pakta u Briselu 11. i 13. jula će učestvovati i jermenska delegacija na čelu s premijerom Nikolom Pašinjanom, saopštila je danas vladina kancelarija u Jerevanu.

Prema saopštenju premijera, jermensko izaslanstvo će činiti zamjenik premijera Mher Grigorjan, ministar obrane David Tonojan i ministar spoljnih poslova Zohrab Mnacakanijan.

Ranije je specijalni predstavnik NATO pakta za područje južnog Kavkaza i središnje Azije, Džejms Apaturaj, izjavio kako Sjevernoatlantski savez želi da produbi odnose s Jermenijom i spreman je pomoći vladi Pašinjana u bržem sprovođenju reformi.

Džejms Apaturaj je dodao kako će se posebna pažnja posvetiti programu za smanjenje rizika korupcije u odbrani Armenije.

Nedavno je Nikol Pašinjan rekao da putovanje u Brisel na samit NATO pakta zavisi od formulisanja završne deklaracije o rješavanju sukoba u Nagorno Karabahu.

“Ako u konačnom tekstu deklaracije bude neprihvatljive retorike za Jermeniju, posebno oko rješavanja sukoba u Karabahu, neću učestvovati na tom samitu”, upozorio je Pašinjan.

Međutim, nakon toga je novi premijer Jermenije, koji je na vlast došao blažim oblikom “Obojene revolucije”, odlučio da posjeti Brisel i učestvuje na samitu NATO pakta kao čelnik zemlje koja je dala doprinos misiji “Resolute Support” u Avganistanu. U okviru posjete se očekuje sastanak novog jermenskog lidera s visokim funkcionerima Evropske unije.

Konačni dokumenti NATO samita posljednjih godina tradicionalno uključuju zajedničke deklaracije o sukobima na Južnom Kavkazu i Moldaviji, ističući da se za rješavanje tih sukoba može poštovati samo jedan međunarodni pravni princip – načelo teritorijalne cjelovitosti država. U tom smislu se Jerevan mora odreći Nagorno-Karabaha, što je deklaracija koju nijedan jermenski lider ne može prihvatiti.

Rusija očigledno nije posebno uznemirena zbog smjene vlasti i stalnih kontakata evropskih kancelarija s novim jermenskim premijerom i ministrima, te predsjednikom Armenom Sargsjanom, koji je posjetio evropske metropole, zatim SAD, gdje su ga uvjeravali kako Zapad podržava “novu Jermeniju”, kojoj će snažno pomoći u borbi protiv korupcije i ostale ostavštine “starog režima”.

U ovoj borbi, SAD obećavaju impresivnu finansijsku pomoć, ali osim posjete američkih kongresmena Jermeniji nije bilo drugih znakova pažnje, posebno ne finansijske prirode.

To je ono što se zna u javnosti. Međutim, mnogo je zanimljivije što stoji u pozadini odnosa predstavnika “nove Jermenije” sa zapadnim partnerima.

Dakle, Rusi imaju najozbiljnije razloge da iz senki posmatraju nevidljivog “spoljnog savjetnika” koji je stajao iza svega što su nedavno činile nove jermenske vlasti. Moskva se ne gura u prvi plan jer želi izbjeći da se na bilo koji način dovede u vezu s izgradnjom “nove Jermenije”.

Rukopis na “nevidljivom frontu” se ne može sakriti. Naime, mladi i neiskusni kadar Pašinjanovog tima u tako kratkom vremenu nije mogao steći vještine za visoko profesionalno vršenje posebnih operativnih i političkih ciljeva.

“Osjeti se da imaju dobre savjetnike, savjetnike za sve situacije kada govore. Polazeći od izbora prvog cilja – borbe protiv korupcije, završava s informacijama i analitičkom podrškom duž čitavog poslovnog lanca na spoljnom frontu”, ističu stručnjaci.

Na drugom jermenskom političkom polu Moskva se trenutno nema na koga kladiti. Ali ne treba zaboraviti da Serž Sargsjan odmah nakon ostavke 23. aprila za rusko vodstvo nije postao “Viktor Janukovič” i republikanska stranka je još uvijek najjača politička snaga u zemlji. U određenom trenutku će se nastaviti ova saradnja, ali su za takvu akciju potrebne i posebne situacije.

Kremlj je početkom ljeta imao neke planove s bivšim premijerom Karenom Karapetjanom, ali trenutno ni Serž Sargsjan, ni Karapetjan ne mogu učiniti ništa ozbiljno i biti alternativa “novoj Jermeniji”, barem ne kao protivteža u politici zemlje.

Serž Sargsjan ostaje lider Republikanske stranke Jermenije, Karapetjan je napustio dužnost prvog potpredsjednika bivše vladajuće stranke, ali nije napustio njene redove. Dakle, nikako ih se ne može uporediti s desetkovanom i preplašenom Janukovičevom Strankom regija u Ukrajini.

Osim toga, republikanci nisu osmislili nikakav novi plan i program za izlazak iz krize i besmisleno je da se sada guraju u prvi plan.

No, uprkos rastućim ograničenjima Moskve u odnosima s Jerevanom nakon “Jermenskog proljeća”, rusko rukovodstvo ne namjerava ostaviti saveznika samog sa svojim problemima. Kremlj se nikada neće petljati u to ko vlada Jermenijom sve dok u Jerevanu ne prave probleme oko tri stvari – članstvu zemlje bezbednosnom savezu ODKB, Evrazijskoj ekonomskoj uniji i mogućoj dislokaciji 102. ruske vojne baze Gjumri.

Ministarstvo odbrane i generalštab Jermenije nikada neće dozvoliti takvu glupost, posebno ako u njihovim rukama imaju operativne-taktičke raketne sisteme “Iskander”, koje je Jermenija dobila po povlašćenim kreditima za kupovinu modernog oružja i vojne opreme. Tu su i druga pitanja, od vojnog planiranja do oružja, stvaranja Ujedinjenog regionalnog sistema PVO u regiji Kavkaza i združene borbene grupe ruske i jermenske vojske u zemlji.

Ne zaboravimo da ministar spoljnih poslova i ministar odbrane drže ključeve struktura izvršne vlasti, a oni žele nastavak strateške prirode odnosa između Rusije i Jermenije, kao i održavanje kontinuiteta.

Naravno, ovo je pozitivna situacija za Moskvu, ali situacija koja ne dopušta dugotrajno “mirovanje”. Situacija s Jerevanom se mora razjasniti. Izjave ministra spoljnih poslova Zohraba Mnacakanijana tokom njegove nedavne posjeta Evropi u Moskvi nisu prošle nezapaženo. Zato je posjeta samitu NATO pakta test za Jermeniju i Moskva će lakše donijeti odluku kada vidi kako konkretno djeluju nove jermenske vlasti.

S druge strane, Nikol Pašinjan i njegovi ministri dobro znaju da NATO, bez ruskog vojnog prisustva u zemlji, neće učiniti ništa da spreči Azerbejdžan i Tursku da vrate kontrolu nad Nagorno-Karabahom. Tačno je da su republikanci stvorili ekonomsku krizu, da je Jermeniju izjedala endemska korupcija i da je život svakim danom bio sve teži, ali NATO i EU ništa neće učiniti da se to popravi. Nakon svega, prepustiti vlast Pašinjanu možda i nije bio loš korak republikanaca, kako se činilo u tom trenutku?

 

Izvor logicno.hr, 10. jul 2018.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u