Pitanje vrši li Kina plan “dužničke diplomatije” kroz inicijativu “Novi put svile” je podstaklo međunarodnu raspravu.
Na primjer, prema Ibrahimu Mohamedu Solihu, novoizabranom predsjedniku Maldiva (ostrvske zemlje u Indijskom okeanu) odgovor je da.
U svom obraćanju u subotu je Ibrahim Mohamed Solih kazao kako je ulaganje Kine u Maldive znatno povećalo dug zemlje i izjavio da je Kina “opljačkala državnu riznicu”. Zaključio je da su Maldivi sada suočeni s dužničkom krizom.
Druge zemlje, kao što su Malezija i Šri Lanka, kao i brojne afričke zemlje, takođe su otvorile pitanje vezano za kineski cilj “dužničke diplomatije” putem svog velikog infrastrukturnog i trgovinskog projekta. Ova je rasprava privukla pažnju kineskih stručnjaka koji su za Global tajms iznijeli brojke o kineskim ulaganjima i njihovim učincima na nerazvijene i zemlje u razvoju.
Naše je čvrsto uvjerenje da problem duga neke nacije mora biti prikazan matematički. Međunarodna i pouzdana finansijska statistika mora imati posljednju riječ i svaka javna rasprava bi se trebala temeljiti isključivo na tim podacima, za Global tajms pišu akademici Feng Da Hsuan i Liang Haiming .
U tu svrhu, kako bi došli do istine, statistika koju koristimo u ovom članku ne dolazi iz Kine. Razgovarajmo o problemu duga Maldiva. Koliko je dug velik? Solih nije iznio nikakve brojke, pa ćemo koristiti brojeve koje su objavili CIA i Međunarodni monetarni fond.
Prema podacima koje je objavila CIA, 2017. godine je državni dug Maldiva bio 68,1 odsto BDP-a. Globalno su Maldivi na 53. mjestu i imaju manji dug od Indije (70,2 odsto) i Šri Lanke (79,4 odsto). U iznosu je 2017. dug Maldiva iznosio 4,55 milijardi dolara, dok je inostrani dug 31. decembra 2016. iznosio 848,8 miliona dolara.
Brojke koje daje MMF su čak niže od onih koje iznosi CIA. Statistike MMF-a pokazuju da je državni dug Maldiva iznosio 34,7 odsto BDP-a i da bi 2021. mogao porasti na 51,2 odsto.
Postoji značajna razlika između domaćeg i inostranog duga. Za prikupljanje novca za dug nacije znači da će centralna vlast izdavati obveznice. Budući da nacionalni dug Maldiva, kako kaže CIA, iznosi 68,1 odsto BDP-a, to znači da je vlada prikupljena sredstava trošila za administrativne i medicinske troškove, školarine i druge javne rashode.
U tom smislu, obim nacionalnog duga u odnosu na BDP odražava samo količinu državnih obveznica, a to nema baš nikakve veze s Kinom.
Prema definiciji MMF-a i Svjetske banke, inostrani dug je stroga odgovornost stanovnika neke zemlje za dogovoreni povraćaj nepodmirenih obveza.
Spoljni dug zemlje se uglavnom koristi kao model prikupljanja sredstava za ulaganja u promicanje ekonomskog rasta ili kompenzaciju fiskalnog deficita.
Stoga, ako predsjednik Maldiva smatra da njegova zemlja ima problem s kineskim dugom, treba ga podsjetiti da prouči najnovije podatke. Na primjer, od 848,8 miliona dolara inostranog duga Maldiva, koji procenat otpada na Kinu? Štaviše, koliko je zaduživanje kod Kine stimulisalo rast BDP-a Maldiva i koliko se radnih mjesta otvorilo?
Drugo, kao što je spomenuto od samog početka povodom kineske “dužničke diplomatije”, takođe bi trebalo istražiti i problem duga Malezije, što će nam omogućiti potpuno razumijevanje temeljnih pitanja.
Malezijski premijer Mahathir Mohamad i ministar finansija Lim Guan Eng su nedavno istakli kako će od kraja 2018. godine dug Malezije iznositi 80,3 odsto BDP-a, znatno više od nivoa od 50,9 odsto koji je objavio bivši premijer Najib Razak. Dvojica malezijskih političara su optužili Kinu da je glavni uzrok visokog duga zemlje.
Zanimljivo je da je bivši premijer Najib Razak nedavno dao izjavu u kojoj navodi da su brojke nove vlade netačne i ne otkrivaju detalje o trenutnom iznosu duga. Prema Najibu, ove bi informacije omele finansijska tržišta i alarmirale kreditne rejting agencije. Zaista, informacije bi uticale na povjerenje stranih ulagača u vezi Malezije.
Normalno je da se u mnogim zemljama politička vlast smjenjuje, ali finansijska statistika, objavljena prije i poslije takvih promjena, ne bi trebala pokazivati tako velike praznine.
Ono što se pokazuje jeste da sadašnja ili bivša vlada skriva podatke o dugu zbog političkih i ekonomskih razloga. Zbog globalnog povjerenja u Maleziju ovo traži pojašnjenje.
Sadašnja malezijska vlada bi trebala da otkrije procenat inostranog duga prema Kini u odnosu na cijeli dug. Ako Kina nije najveći poverilac, ko jeste?
Problemi s dugom zemalja uključenih u “Novi put svile” nisu nužno povezani s projektima iz ove inicijative. I prije pokretanja ovog projekta su mnoge zemlje i regije već imale visoke nivoe duga, a Kina tim državama nikada nije bila najveći kreditor.
Dugovi su nastali uglavnom dugoročnim zaduživanjem u drugim zemaljama i / ili kod međunarodnih finansijskih organizacija. Vjerujemo da bi odgovarajući stupanj spoljnog duga mogao pomoći ekonomskom razvoju zemlje. U današnjem konkurentnom okruženju zemlja koja može privući i zadržati velike količine ulaganja s niskim troškovima ima komparativnu prednost. Takva situacija odražava finansijsku snagu, a ne slabost.
Uzmimo Kinu kao primjer. Nema sumnje da je zbog brzog ekonomskog rasta Kina, računajući nominalni BDP, postala druga najveća svjetska ekonomija. S jedne strane, Kina je imala koristi od politike reformi i otvaranja koja traje već 40 godina. S druge strane, Kina je takođe imala koristi od kontinuiranog priliva iz stranih izvora.
Takođe vjerujemo da ako ekonomije koje su deo “Novog puta svile” krenu da mijenjaju svoje politike i prestanu da se drže niskih troškova i održivih stranih investicija, imaće vrlo neizvjesnu ekonomsku budućnost.
Mnoge zemlje i regije “Novog puta svile” su dobile kredite iz evropskih zemalja, Sjedinjenih Država, Japana, pa čak i Indije. Zašto se takvi zajmovi vide u pozitivnom svjetlu, dok su oni iz Kine “dužnička diplomatija”?
Naposljetku, kada se rasprava temelji na međunarodno prihvaćenim brojkama, jasno je da se tvrdnje u kineskoj “dužničkoj diplomatiji” ne temelje na stvarnim brojevima, nego su političke izjave.
Međutim, kada bi to bio slučaj samo kod brojeva, zasigurno bi bilo rješenja. No, teško je da se za politički problem može naći jednostavno rješenje, ako se uopšte može pronaći, zaključuju Liang Haiming s Istraživačkog instituta China Sil Road Ivalley i Feng Da Hsuan s istog instituta, ali koji je radio i kao bivši potpredsjednik istraživačkog odseka na Teksaškom univerzutetu u Dalasu.
Izvor Global Times/logicno.com, 23. novembar 2018.
