Smisao i besmisao samita G-20

Pokazalo se da druge zemlje ne nameravaju da čekaju da SAD prebole postimperijalne dečije bolesti. Tu je značaj samita u Argentini

Tek završeni redovni samit Grupe 20 (G-20), neformalnog foruma koji okuplja 19 razvijenih i privredno perspektivnih zemalja sveta kao i Evropsku uniju (EU), mada nije jasno koga ona predstavlja – a tu je i Španija, koja nije član ali ima status stalnog gosta – je, kao i svi prethodni, oživeo pitanje smisla i besmisla takvih, enormno skupih, sastanaka. Nijedan do sada održan samit G-20 nije doneo nikakav iskorak, u proseku se realizuje samo nešto ispod četiri odsto dogovorenog, i generalno takvi skupovi iz ugla efikasnosti su odavno postali besmisleni. Ali, oni opstaju jer je takva pričaonica postala zgodno mesto za neformalne susrete svetskih lidera i simboličko oslikavanje stvarnih odnosa u svetu. I iz toga se izvlači njihov smisao.

ŽIVCI KAO RUSKA PREDNOST
Pošto se nikakve važne odluke, kako je to i običaj,  nisu ni očekivale, ovogodišnji samit, održan u Argentini, je trebalo da bude u znaku formalnog susreta, kako se to kaže u punom formatu,  lidera Amerike i Rusije, Donalda Trampa i Vladimira Putina. Taj susret je dugo pripreman. I onda, na putu za Argentinu, iz aviona, predsednik Tramp je otkazao susret sa predsednikom Putinom. Tramp je saopštio da sada nije vreme za taj susret navodno zbog incidenta sa ukrajinskim mornarima i brodovima u Kerčkom moreuzu između Crnog i Azovskog mora.

Ali, kaže Tramp, raduje se nekom drugom susretu sa predsednikom Putinom. Onda je Tramp prolazeći pored Putina tokom priprema za zajedničku fotografiju učesnika odbio da se pozdravi i rukuje sa predsednikom Rusije. Fotografije su takođe zabeležile kako se saudijski princ Mohamed bin Salman, koji je stajao iza Putina,  na taj potez Trampa cinički nasmejao. I onda su službenici američke administracije kontaktirali ruske zvaničnike sa željom da ublaže neprijatnost i preneli su nameru da se razgovori Rusa i Amerikanaca nastave. Kada? To niko ne može da kaže. Kasnije tokom večere predsednici Tramp i Putin su ipak kratko razgovarali.

Predsednik SAD Donald Tramp prolazi bez pozdrava pored ruskog predsednika Vladimira Putina, Buenos Ajres, 30. novembar 2018.

Naglo otkazivanje dugo pripremanog susreta sa ruskim predsednikom je, ipak, na neki način uvreda za Rusiju. Amerika je ponovo uvredila i u najgorem smislu možda i ponizila Rusiju. Ali, Rusiji je, kako izgleda, sve jasno kada je reč o savremenoj Americi – sa Amerikancima, naime, nema dogovora, a i ako ga bude ne mora da znači da će se poštovati. Rusi, međutim, ne gube živce. I tu je njihova prednost.

Očigledno je da je dramatično otkazivanje susreta tokom leta, iz aviona, već bilo pripremano. Nameće se i sumnja zašto je incident u Kerčkom moreuzu izazvan baš u ovo vreme. Istovremeno, kao deo priprema, mediji su od izbijanja provokacije u Kerčkom moreuzu plasirali novu temu samita u Argentini – saudijskog  prestolonaslednika, princa Mohameda bin Salmana, u medijima poznatijeg kao MBS.

CRNA OVCA
Javnost je uveravana kako će on biti „crna ovca“ na tom skupu. Ali i to je brzo propalo. Sa saudijskim prestolonaslednikom se prvi pozdravio predsednik Putin pa onda i ostali, a MBS je kasnije razgovarao i sa predsednikom Trampom.

Tokom radnog dela samita desilo se da je MBS sedeo pored Putina i onda su se i tu njih dvojica ponovo pozdravili i to na jedan neobičan, neformalan način kako se pozdravljaju stari znanci, što oni i jesu. Princ MBS je do sada pet puta bio u Rusiji.  Reakcije zapadnih medija na taj pozdrav Putina sa MBS su u stvari velikim delom razotkrile šta je stvarni problem saudijskog prestolonaslednika sa Zapadom, a to nije ubistvo novinara Kašogija.

Otkazivanje razgovora sa ruskim predsednikom pre svega svedoči da je predsednik Tramp ipak postao zarobljenik, talac, američke „duboke države“ ili „vašingtonske močvare“. On, sada je jasno, nije u stanju da učini bilo kakav iskorak na međunarodnoj sceni i prepustio se „dečijoj diplomatiji“. To je slika savremene Amerike. Zvanična Amerika se i dalje ponaša kao da se ništa u svetu nije desilo, sebe predstavlja kao gospodara sveta i samo se ljuti i deli lekcije.

Na primer u susretu sa predsednikom Kine Tramp je rekao da odlaže uvođenje novih carinskih stopa za kineske proizvode za 90 dana, ali ako se Kina ne promeni onda će biti uvedene. To je ta nerealnost koja je jedan od najvećih problema savremene Amerike. Predsednik Tramp postavlja uslove, ponaša se kao gazda, zemlji od čijeg novca (kredita) živi američka vlada. I to po principu: „ako ne budete dobri za 90 dana, onda će biti kazne“. Može se samo zamisliti šta su posle među sobom komentarisali kineski zvaničnici.

Mohamed bin Salman i Vladimir Putin u dobrom raspoloženju, Buenos Ajres, 30. novembar 2018.

Uprkos američkim egizibicijama samit G-20 je tekao prema planu i drugi se nisu mnogo obazirali na predsednika Trampa i njegovu ekipu. Među tim događajima se izdvaja i poziv predsednika Putina nemačkoj kancelarki Angeli Merkel na doručak u njegovom hotelu koji je ona prihvatila. Do pre neku godinu u postojećim okolnostima zaoštrenih odnosa Rusije i Amerike gotovo je sigurno da nemački kancelar ne bi prihvatio takav poziv.

Ali vremena su se promenila. Pored toga ništa manje važno nije ni potpisivanje nekoliko strateških ugovora između Rusije i Argentine među kojima je i saradnja u nuklearnoj tehnologiji i izgradnja nuklearne elektrane. Argentina je ponovo američki vazal i u ropstvu Međunarodnog monetarnog fonda, ali se ne ustručava strateških ugovora sa Rusijom, što svedoči o temeljno promenjenim odnosima moći Amerike i njenih finansijskih instrumenata. Dosadašnje stege uveliko popuštaju.

ESTRADIZACIJA SAMITA
Samit G-20 se, u stvari, nije suštinski dotakao nijednog stvarnog, konkretnog problema savremenog sveta, mada je na kraju usvojena uopštena zajednička deklaracija. Kreatori javnog mnjenja su onda, da bi prikrili te praznine, krenuli u neku vrstu estradizacije pa je izveštavanje pretvoreno u veliki tabloid. Dominirale su fotografije koje su kasnije preplavile društvene mreže.

Ali, fotografije su opasnije od tekstova u kojima može da se laže i sakriju činjenice. Fotografije razotkrivaju stvarnost. Tako su pravi odnos na samitu G-20 razotkrile fotografije, i to pre svega kroz takozvani govor tela njegovih učesnika i skup u Buenos Ajresu je bio najzanimljiviji na fotografijama. I ponovo je u centru interesovanja bio ruski predsednik. Zapadni mediji su, u stvari, potpuno opsednuti predsednikom Putinom.

Iz Argentine su najintrigantnije bile fotografije sa svečane večere. Pored Trampa i njegove supruge Melanije veoma blizu je bio i predsednik Putin koji je i razgovarao sa Melanijom. I to srdačno, a govor tela, tačnije lica, svedoči da razgovor nije bio neprijatan. Naprotiv. Supruga američkog predsednika ipak zna kakvo mišljenje ima sam predsednik pa bi se iz objavljene fotografije moglo zaključiti da predsednik Tramp ima potpuno drugačije viđenje predsednika Putina od onoga kakvo pokazuje javnosti. Još jedan dokaz da je Tramp postao talac jedne druge Amerike, one od pre njegovog predsednikovanja.

Samit G-20 u Argentini nije doneo bilo kakav iskorak u međunarodnim odnosima ali je na veoma autentičan način pre svega potvrdio da je vreme američke imperije već prošlo. Amerika može da vređa, ucenjuje i ponižava, ali njena moć je u primetnom opadanju. Istovremeno, još jednom se potvrdilo da savremena politička Amerika i dalje živi u nerealnom, dečijem svetu i ne želi, ili ne može, da prihvati da više nije jedina nego samo jedna od velikih sila.

Argentinski predsednik Maurisio Makri pokušava da dozove Donalda Trampa, Buenos Ajres, 30. novembar 2018.

Potvrdilo se, takođe, da druge zemlje nemaju nameru da čekaju da Amerika preboli postimperijalne dečije bolesti. Većinu važnih zemalja to više ne zanima. I tu je značaj samita G-20 u Argentini.

 

Siniša Ljepojević je novinar i publicista sa dugogodišnjim prebivalištem u Londonu i autor nekoliko knjiga, među kojima je i ,,EU protiv Evrope, uspon i pad evropskog projekta“. Ekskluzivno za Novi Standard.

 

Izvor Novi Standard

Kolumna, Svet
Pratite nas na YouTube-u