Kako Žak Atali zarađuje milione od nevladinih organizacija?

Atali je otac izjave koja najbolje opisuje elitistički sentiment: “Šta misle evropski plebejci? Da smo evro stvorili za njihovu sreću?”

Žak Atali, poznat kao siva eminencija francuske politike još od vremena Miterana i po svom ultra evropejstvu, prema vlastitom priznanju supermason i čovek koji je otkrio Makrona, predstavljajući ga predsedniku Olandu kojem je postao savetnik, otac je izjave koja najbolje opisuje elitistički sentiment: “Šta misle evropski plebejci? Da smo evro stvorili za njihovu sreću?”

Manje je poznata druga izjava slavnog ekonomiste, profesora, finansijera i dugogodišnjeg pouzdanog savetnika svih čelnika Jelisejske palate.
“U svom obliku je egoizam pametniji od altruizma”, rekao je Žak Atali, koji je u poslednje vreme poznat po vezama s nevladinim organizacijama i finansiranju ilegalnih imigracija.

Filantropija, ta humana navika koja izgleda kao zaraza najuspešnijih ljudi, nije poštedela ni Žaka Atalija, koji je 1998. godine osnovao neprofitnu organizaciju Planet fajnans. Naravno, ime odmah izdaje da je humanitarni cilj ove organizacije koja deluje u 60 zemalja trebao biti davanje finansijskih usluga i saveta, tačnije mikrofinansiranja raznih nevladinih udruženja.

Međutim, organizacija se našla u središtu skandala zbog “ropskog” tretmana rezervisanog za pripravnike koji su imali prvoklasne zahteve, nakon čega firma menja ime i postaje Pozitiv planet, pozivajući se na pozitivnost ekonomskog modela kojeg promoviše. Među njenim deklarisanim ciljevima su “ekonomska, socijalna i ekološka uključivost u svetu na održiv i pravedan način”. Kako? Omogućiti najsiromašnijim zemljama pristup finansijskim uslugama. Njegova je misija zapravo borba protiv siromaštva kroz razvoj mikrofinansiranja.

Da bi se to postiglo, koristi osam specijalizovanih jedinica, uključujući i agenciju za procenu mikrofinansiranja. Organizacija je toliko efikasna da je, prema Global džornalu, 2013. godine dobila nagradu kao 80. najbolja nevladina organizacija na svetu. Iste godine ostvarila je promet od 2.551.000 evra. Ovo korporativno telo uključuje važna imena iz politike i ekonomije. Od Žaka Delora do ministra spoljnih poslova Omana, preko partnera konsultantskih giganata kao što su Ernst i Jang i Bain, do predsednika kompanije Majkrosoft Internešenl. Poslednje, ali ne i najmanje važno, suosnivač ove, po strukturi razgranate, nevladine organizacije je Bengalac Muhamed Junus, otac modernog mikrokreditiranja.

Zahvaljujući podršci istaknutih aktera, kao što su Klintonovi i Bil Gejts i uz podršku same Svetske banke, početkom osamdesetih je osnovao Gramin banku u Bangladešu, finansijsku instituciju koja je odobravala novac najsiromašnijima, nesposobnima za pristup kreditu. Kao što je već utvrđeno u studiji sprovedenoj u Kambodži, u kojoj se analiziraju učestalost i modaliteti emigracije stanovništva, došlo je do direktne korelacije između ekspanzije mikrokredita i povećanja migracijskih tokova prema inostranstvu, jer su se odobreni krediti na kraju pretvorili u podsticaj za iseljavanje lokalnog stanovništva. Bangladeš je zemlja porekla oko desetine migranata koji svake godine dolaze u Italiju, više od 10.000 samo u 2017.

I upravo je tamo procvjetao posao takozvanih “migracijskih kredita”, zajmova za finansiranje putovanja migranata, kojima upravlja Bangladeški odbor za ruralni razvoj (BRAC), lider u tom sektoru i najveća nevladina organizacija u svetu, koja takođe posluje u Aziji i Africi. Vrlo plodna kombinacija nevladinih organizacija, ilegalnih migracija i finansija, ali Pandorina kutija još uvek mora biti potpuno otvorena i onda dolaze neverovatna iznenađenja.

Svi smo se, barem jednom, zapitali ko finansira skupa putovanja smrti, koja, između hiljadu avantura i nepoznatog mesta iskrcavanja, hiljade očajnih ljudi guraju na improvizovane čamce? Odgovor je jednostavan, ali ga niko ne sme objaviti: sistem mikrokreditiranja koji finansira očajnike i njihov put u Evropu ili smrt. Nešto od svega možete pročitati u knjizi “Doseljenici mera štednje – Afrika, neoliberalizam i masovne migracije”, ali je malo verovatno da je delo Ilarie Bifarini, iako je trenutno nedostupna na Amazonu i nema prevoda s izvornika. U međuvremenu, Žak Atali, siva eminencija francuske politike i tvorac Emanuela Makrona zarađuje milione na nevladinim organizacijama i ilegalnim migrantima.

 

Izvor logicno.com, 12. mart 2019.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u