N. Babić: Kako su Rusija i Kina osujetile Monroovu doktrinu

Vašington je svestan da Venecuela, uz rusku i kinesku podršku, nije Panama ili Grenada, Irak ili Libija

Kriza u Venecueli je juče i prekjuče ušla u fazu koja najavljuje novi razvoj situacije. Naime, u Siriji su se prvi put u proteklih nekoliko decenija nasukali planovi Vašingtona u svrgavanju vlade i okupaciji jedne suverene zemlje, ali su se dvije konkurentske supersile na stranu Damaska svrstale tek 2015. Rusija otvoreno vojnom intervencijom, a Kina prikriveno i pružajući Asadu pomoć u Savetu bezbednosti, obavještajne podatke i ostalo što je Damasku trebalo da preživi. Sada vidimo sasvim drugačiji scenario i Moskva i Peking su stali na stranu legitimne vlade prije izbijanja sukoba. Međutim, podsjetimo na nekoliko važnih događaja ovog dana.

“Rusija mora napustiti Venecuelu”, izjavio je Donald Tramp, a potpredsjednik Majk Pens je rekao “kako je slanje ruskih trupa u Venecuelu nepoželjna provokacija i Vašington poziva Moskvu da obustavi svu podršku Madurovom režimu i prizna zakonskog predsjednika Huana Gvaida”. Ovo podsjeća na američke pozive 2015. i 2016. da se povuku ruske trupe iz Sirije. Međutim, vlada vrlo jako uvjerenje da Rusija neće napustiti Venecuelu, kao što to neće učiniti ni Kina.

Rusija je već izjavila da je njena vojska u Venecueli apsolutno legalno i prema sporazumima o vojno-tehničkoj saradnji dvije vlade. Stoga Rusija ne namjerava podržati niti dopustiti da se ostvare američki planovi za svrgavanje Madurove vlade, iako Sjedinjene Države kao odgovor “razmatraju sve opcije, uključujući upotrebu sile”. Kina je službeno podržala Rusiju u raspoređivanju vojske u Venecueli, navodeći da bi suverene zemlje Južne Amerike trebale same odrediti koga i zašto pozivaju i da sarađuju s onima za koga smatraju da im je od koristi.

Osim toga, Kina je izričito izjavila da latinsko-američki poslovi nisu poslovi jedne zemlje i da Latinska Amerika nije američko dvorište. Sasvim je razumljivo da ne postoji mogućnost osuđivanja Rusije preko Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija ili izolacija Rusije u međunarodnim tijelima pod pritiskom Sjedinjenih Država. Kina se namjerava boriti za svoj položaj u Južnoj Americi i protivi se pokušajima SAD da legitimišu svoje fantazije o “Monroovoj doktrini 2.0”.

NOVE ODREDBE I ZAKONI VENECUELE
Juče je Huan Gvaido službeno lišen dužnosti predsjednika venecuelanskog parlamenta, što otvara mogućnost njegovog hapšenja, ako prisilno bude hteo ući u zgradu Narodne skupštine i dalje obavljati tu dužnost. Odlukom državnih tijela mu je zabranjeno da 15 godina obavlja državne dužnosti. Time mu je onemogućen pristup državnoj službi i pravo na podnošenje zahtjeva za bilo koju javnu dužnost, uključujući i sudelovanje na izborima.

Usvojen je i novi zakon protiv govora mržnje kojim se ugrožavaju nacionalni interesi. Ovaj zakon omogućava sve one koji pozivaju na inostranu intervenciju protiv vlastite domovine. Sjedinjene Države, Evropska unija i neki članovi Organizacije američkih država su već osudili ovu odluku, ali kako praksa pokazuje, Karakas s podrškom Kine i Ruske Federacije ignoriše zahtjeve koji dolaze iz Vašingtona i Brisela. Prisutnost ruske vojske u Venecueli se pravda nastavkom vojno-tehničke saradnje u okviru već sklopljenih sporazuma. Venecuela još nema planove za kupovinu novog oružja iz Ruske Federacije, ali je i ono koje ima dovoljno, a trenutno nema ni novca.

VLADA U KARAKASU U KONTRAOFANZIVI
Huan Gvaido je najavio da ne priznaje izrečenu zabranu i 6. aprila je najavio “Marš slobode” protiv Madura. U vladi u Karakasu to nazivaju “pučističkim igrokazom”, tvrdeći da se ništa neće dogoditi, baš kao što su propale i dvije prethodne “velike mobilizacije” na koje je pozvao Gvaido.

Uopšteno, trenutni sistem mjera koje je odredio Karakas izgleda kao pokušaj kontraofanzive i da se države strukture očiste od pristalica neuspjelog državnog udara. Uz pokušaje podmićivanja vojske, sabotaže na elektroenergetskoj infrastrukturi, krađu novca i prebacivanje sredstava na račune opozicije na kraju se na “velikim marševima” koje je organizirao Gvaido dva oputa okupilo 20 do 30 hiljada ljudi u bogatim četvrtima Karakasa. U tom kontekstu, vlada u Karakasu i Maduro zaista nemaju nikakve potrebe da koriste metode Erdogana, koji je u čistkama, koje još traju, zatvorio na desetine hiljada ljudi za koje smatra da su na ovaj ili onaj način sudelovali ili podržavali propali vojni udar u julu 2016. Veza između ova dva slučaja je što su i Erdogan i Maduro imali neposrednu i direktnu podršku Rusije, Kine i Irana. Ne zaboravimo da se turski predsjednik u kritičnim satima vojnog udara navodno nakratko sakrio u iranskom vazdušnom prostoru, a bilo je natpisa i da je sletio u Teheran.

RUSIJA I KINA: „MONROOVA DOKTRINA 2.0“ JE MRTVA
Rusija i Kina su ovog dana pojasnile da se mora uzeti u obzir i da su te dvije zemlje ključne za rješavanje krize u Venecueli. Crvena linija Rusije, koja se sada nalazi u “američkom dvorištu”, kao duh raketne krize iz oktobra 1962., plaši svijet. Analitičari i diplomati su i dalje su oprezni. Sjedinjene Države su izgubile Venecuelu, dok je Rusija postavila “crvenu liniju” u Južnoj Americi i na Karibima i tamo brani saveznike Vašingtona, baš kao što je uništila američke planove u Siriji.

Uz fokusiranje na Venecuelu, Sjedinjene Države su prekinule decenije globalnog konsenzusa i postale prva zemlja koja je priznala suverenitet Izraela nad sirijskim Golanom okupiranim još od 1967. godine. Predsjednik Donald Tramp potpisao je uredbu kojom se službeno priznaje izraelski suverenitet nad Golanskom visoravni, a tu je mjeru pravdao nečim što je nazvao “iranskim agresivnim akcijama i aktivnostima terorističkih grupa protiv Izraela”.

“To je nešto što se moralo učiniti prije nekoliko vekova”, rekao je Tramp kada je potpisao predsjedničku deklaraciju, zajedno s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom u Bijeloj kući. Međutim, UN je upozorio da američka odluka nikako ne mijenja međunarodni status ovog područja koje je od Sirije oteto 1967. Vraćajući se na latinoameričku i karipsku krizu, podsjetimo šta je kineska vlada odgovorila Trampovom savjetniku za nacionalnu bezbednost Džonu Boltonu.

“Latinska Amerika nije u vlasništvu nijedne zemlje niti je dvorište bilo koje države”, rekao je portparol kineskog ministra spoljnih poslova Geng Šuang.

Bolton je izjavio da “Sjedinjene Države neće tolerisati miješanje neprijateljskih stranih sila u zajedničke ciljeve Zapadne hemisfere”, što je izjavio kada su dva ruska vojna aviona sletjela u Venecuelu. Vašington insistira na tome da su Latinska Amerika i Karibi američko dvorište i regija je Americi potrebna jer gubi korak u trci protiv Kine i Rusije. SAD potpuno zanemaruje činjenicu da su neke zemlje suverene i nezavisne i da mogu i žele samostalno odlučivati s kojim će zemljama sarađivati.

Vlada Sjedinjenih Država održava finansijsku blokadu Venecuele još od 2017. godine i zabranjuje transakcije s vladom u Karakasu i državnom naftnom kompanijom PDVSA kojoj je zamrznuto sedam milijardi dolara i blokirana su sva plaćanja američkih kompanija za venecuelansku naftu. U novembru 2018. je Bijela kuća zabranila svojim kompanijama obavljanje transakcija s venecuelanskim zlatom. Nesumnjivo je da kriza u Venecueli odgovara ekonomskim i geopolitičkim interesima Sjedinjenih Država, koje koriste pajaca od “predsjednika” Huana Gvaida za sprovođenje svojih želja i pribjegavaju sekundarnim sankcijama protiv zemalja koje nisu u sukobu s ustavnom vladom Karakasa.

Sjedinjene Države su pokušale podijeliti svijet na sastanku u Rimu gde su se susreli američki izaslanik Eliot Abrams i zamjenik ruskog ministra spoljnih poslova Sergej Rjabkov. Abrams je tražio “rješenje za Venecuelu” i htio postati protagonista u borbi za svjetsku hegemoniju. Ali dogovora nije bilo. Nakon što je naglasio “nedopustivost” vojne intervencije u Venecueli, Rjabkov je izjavio kako je “razgovor bio težak, ali jednostavan” i dodao da “Rusija sada bolje razumije američke stavove o toj temi”.

Rusija je već izjavila da neće prihvatiti vojnu intervenciju u Venecueli i istog dana su u Venecuelu stigla dva ruska aviona s vojnim osobljem i tehničkom opremom. Sjedinjene Države su shvatile da će morati sjesti s Putinom i pregovarati, a dijalog o Venecueli biće središte tih pregovora. Pitanje je želi li ruski vođa razgovarati na način kako pregovaraju Amerikanci? Analitičari ukazuju na nedavna globalna zbivanja u vezi s Venecuelom koja jasno pokazuju da je zemlja danas protagonista povratka Hladnog rata, samo ovaj put ne postoje dva bloka, već tri – Sjedinjene Države, Rusija i Kina, uz rastuće napetosti zbog agresivne politike vlade Donalda Trampa.

Na sastanku Organizacije zemalja proizvođača nafte u Bakuu u Azerbejdžanu, ministar nafte je izjavio kako je Venecuela prestala prodavati naftu Indiji i fokusirala se isključivo na prodaju nafte Kini i Rusiji. Istina je da je Indija pretrpjela napad iz Pakistana, kojeg je gotovo sigurno orkestrirala CIA, kako bi Indiju “uvjerila” da ne trguje s Venecuelom.

Međutim, kineska vlada je odbila izdati ulaznu vizu Rikardu Hausmanu, zastupniku Venecuele, kojeg je Gvaido imenovao u Interameričku razvojnu banku i trebao je prisustvovati konferenciji u Kini. Zbog Gvaidovog neznanja, sastanak je otkazan. Treba imati na umu da su glavni partneri Interameričke razvojne banke, koju predvodi kolumbijski neoliberal Moreno Okampo, Sjedinjene Države s 30 odsto, Argentina i Brazil s po 11 odsto, Evropska unija s 10 odsto, sve izrazile bezuslovnu podršku Gvaidu i Hausmanu.

U ovom svijetu geopolitičkog šaha se ne može zaboraviti da u Sjedinjenim Državama postoji velika unutarnja kontroverza oko navodne ruske intervencije na izborima 2016. godine, jer tužitelj Maler nije pronašao nikakve dokaze o navodnoj zavjeri. Venecuela je u međuvremeno potpisala ugovor s Rusijom za gotovo 300 milijardi dolara za isporuke nafte koja se plaća unaprijed, a drugi ugovor od 40 milijardi dolara s Kinom. Očito je da Vašington nije zainteresiran za venecuelanski narod. Pokušale su oteti više od 300 milijardi barela najvećeg prirodnog naftnog “rezervoara” na svijetu.

Međutim, nedavna istorija pokazuje da Sjedinjene Države ne mogu pobijediti same. Tačno je da su to uspjele učiniti sa saveznicima i kad se plijen dijelio. Ali je krajnji rezultat bio katastrofalan, na primjer u Iraku i Libiji. Sjedinjene Države su izgubile diplomatski put, kojeg su u ovom slučaju od početka odbile, a nakon svega u geopolitičkoj logici ostaje samo rat. Međutim, više nemaju prostora za manevrisanje u Ujedinjenim nacijama, gde Rusija i Kina imaju pravo veta. Ali čak i zemlje koje podržavaju SAD, poput Kolumbije, koja je pokušala sudelovati u invaziji Venecuele, danas pokazuju najveću zabrinutost.

Venecuelanska vojna sila je superiorna od kolumbijske, a sada je ojačana ruskom podrškom. Bogota se boji da sukob prijeđe sa sjeverne granice na kolumbijski štit i da konačno eksplodira u nekoj od njenih baza ili samim Sjedinjenim Državama. Vašington je svjestan da Venecuela, uz rusku i kinesku podršku, nije Panama ili Grenada, Irak ili Libija. Stoga će sljedeći dani biti presudni, ne toliko u smislu direktne američke intervencije, koliko zbog načina kojim vlada u Karakasu pravno misli očistiti ovaj haos koji uzrokuje sada doslovno uličarska prevratnička opozicija na čelu sa samoproglašenim “predsjednikom” Gvaidom.

 

Izvor logicno.com, 29. mart 2019.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u