N. Babić: Kako je Tramp jednim potpisom ujedinio islamski svet

Nije jasno misli li Tramp da je zaista čovek mira, jer su načini na koje donosi jednostrane odluke sve nestabilniji

Američki predsjednik Donald Tramp je krajem marta potpisao dokument kojim se priznaje izraelski suverenitet nad Golanskom visoravni. Deklaracija je u Vašingtonu potpisana u prisustvu izraelskog premijera Benjamina Netanjahua.

Kao što smo ranije izvijestili, ovu odluku ne podržava nijedna članica Ujedinjenih nacija, kao ni sama organizacija. Odluku ne priznaje ni Evropske unija, kao ni svjetske sile Rusija i Kina. Čini se da je Tramp uspio učiniti nemoguće. Podršku sirijskom suverenitetu i teritorijalnom integritetu dali su čak i ogorčeni protivnici vlade Bašara el Asada, poput Turske i Saudijske Arabije.

Glavni sekretar Arapske lige je Trampovu odluku nazvao “kršenjem međunarodnog prava”, a turski ministar vanjskih poslova Mevlut Čavušoglu je rekao: “Sjedinjene Države ponovno su ignorisale međunarodno pravo. Međutim, njihova odluka nikada neće legitimizovati izraelsku aneksiju. Naprotiv, ona će potkopati napore za mirno rješenje na Bliskom istoku i povećati napetosti u regiji.” Saudijski zvaničnici su priznali da se ne slažu s “režimom” u Damasku, ali da oko statusa Golanske visoravni nemaju dileme i to je za Rijad teritorija Sirije.

ARAPSKA LIGA, UN I EU NA STRANI DAMASKA
Juče je u Tunisu održan samit Arapske lige, na kojem su bili predstavnici Ujedinjenih nacija i Evropske unije. Sve 22 države članice Arapske lige su jednoglasno usvojile deklaraciju u kojoj ističu da će od Međunarodnog suda pravde zatražiti “ocenu o nelegalnosti i nevalidnosti američkog priznanja Golanske visoravni kao izraelske teritorije”.

Predstavnici Arapske lige su u zajedničkom saopštenju osudili najnoviju Trampovu odluku, ali i prošlogodišnju odluku da Jerusalim prizna za glavni grad Izraela. Na samitu Arapske lige su odbačeni i drugi stavovi Trampove administracije, koje su čelnici arapskih država nazvali nepravednima i previše naklonjenima Izraelu. Lideri okupljeni na samitu su poručili i da će priznati Izrael samo ako ta zemlja povuče svoje trupe s okupirane Golanske visoravni, iz Istočnog Jerusalima i sa Zapadne obale, odnosno teritorije koje je Izrael okupirao u ratu 1967. godine.

Deklaraciju su podržali i otvoreni saveznici Vašingtona, kao što su Jordan i Maroko, a Saudijska Arabija se po prvi put vratila stavovima od prije nekoliko decenija. Osim toga, Arapska liga je na samitu u Tunisu najavila da će Savetu bezbednosti predložiti nacrt rezolucije kojom će osuditi američko priznanje izraelskog suvereniteta nad Golanskom visoravni.

Slično je postupila i Organizacija islamske saradnje, koja okuplja 57 država u kojima je islam državna, većinska ili manjinska religija. Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan je na sastanku Organizacije islamske saradnje (OIC) u Istanbulu odmah izjavio: “Mi ne možemo dopustiti legitimizaciju okupacije Golanske visoravni.” Ruski predsjednik Vladimir Putin je sazvao sjednicu Saveta bezbednosti, na kojem su sve članice, stalne i nestalne, odbile američku odluku.

Uoči potpisivanja Trumpovog dekreta, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je u novembru 2018. sa 150 glasova “za” usvojila rezoluciju kojom se osuđuje izraelska okupacija Golanske visoravni. Rezolucijom se sve aktivnosti Izraela na Golanskoj visoravni tretiraju ilegalnim i kršenjem međunarodnog prava. Protiv su glasali SAD i Izrael, a suzdržano je bilo 14 zemalja, uključujući Australiju, Kamerun i Kanadu. Na samitu Arapske lige u Tunisu su juče bili i generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš, te predstavnica diplomatije Evropske unije Federika Mogerini. Svi su poslali poruku podrške sirijskom suverenitetu nad Golanskom visoravni.

Bilo koja rezolucija o sirijskom sukobu mora jamčiti teritorijalnu celovitost Sirije, a to uključuje i Golansku visoravan, rekao je generalni sekretar Ujedinjenih naroda. U obraćanju čelnicima država Arapske lige je Gutereš rekao i da je “imperativno rješenje ono o dvije države, izraelske i palestinske”. Visoka predstavnica Evropske unije za spoljnu i bezbednosnu politiku, Federika Mogerini, rekla je kako mirno rješenje ne podrazumijeva oglušivanje o rezolucije Saveta bezbednosti UN-a. Čak je i saudijski kralj Salman rekao da “apsolutno odbacuje” bilo koje mjere koje bi se kršile sirijski suverenitet nad Golanskom visoravni.

Kralj Salman je ponovio da njegova zemlja zagovara osnivanje palestinske države na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, a prijestonica te države bi bio Istočni Jerusalim. Izjavio je da će palestinsko pitanje biti prioritet Saudijske Arabije sve dok Palestinci ne dobiju prava koja im pripadaju, čime se, barem deklarativno, vratio stavovima Rijada prije jačanja veza s Izraelom, koji su se počeli graditi zbog zajedničkih strahova od navodne “iranske ekspanzije”.

Ni ovaj put saudijski kralj nije propustio optužiti Iran za “kršenje međunarodnog prava i podršku terorizmu u svijetu”, prije svega u Jemenu, gde saudijski režim, navodno, “traži mirno rješenje krize”, dok Iran daje podršku “ratnoj stranci” Ansarulah i lokalnim Huti borcima. Domaćin samita Arapske lige, tuniški predsjednik Beži Kaid Esebsi rekao je da samit treba poslati poruku o važnosti uspostave palestinske države.

Regionalna i međunarodna stabilnost mora proizaći “iz pravednog i celovitog rješenja koje uključuje prava palestinskog naroda i vodi uspostavi palestinske države s Jerusalimom kao glavnim gradom”, rekao je Esebsi. Međutim, čak i uz ovakve izjave o Iranu, koje su bile očekivane od saudijskog monarha, ostaje činjenica da je Tramp odlukom o Golanu uspio učiniti nemoguće. U odbijanju njegove odluke kojom oko statusa Golana podržava cionistički entitet ujedinio je sve arapske i muslimanske zemlje i ostatak svijeta.

Iako su neki analitičari Trampovu odluku uporedili s “Balfurovom deklaracijom” koju je 1917. godine izdao tadašnji britanski ministar spoljnih poslova Artur Balfur, koja je “gledala s naklonošću osnivanje nacionalnog doma za jevrejski narod u Palestini”, ova izvršna uredba Trampa nema ničiju podršku.

Zapravo, Trampova odluka je donesena u pravo vrijeme, jer će minirati njegov “mirovni plan” za Bliski istok i nijedna arapska i islamska zemlja neće podržati njegov “posao veka”. Njegov Golanski potez je sve toliko iritirao da su se čak i američki saveznici u islamskom svijetu vratili retorici s početka ’70-ih. Iako je saudijski princ Mohamed bin Salman medijima i režimskim novinarima u kraljevini zabranio da kritički pišu o Izraelu, izjave kralja Salmana na samitu Arapske lige, uz podršku sirijskoj teritorijalnoj celovitosti i palestinskom pitanju, nisu bile daleko od kritike Vašingtona i Tel Aviva.

S druge strane Tramp je svojim potpisom podigao ugled i ohrabrio Iran i Hezbolah da zauzmu snažniji pristup u obrani Sirije i Palestine. Podsjetimo da je poznato u islamskom svijetu da se Iran i Hezbolah nikada nisu mijenjali stavove oko ovih pitanja, što se za mnoge islamske zemlje ne može reći. Priznavanje izraelskog suvereniteta nad Golanskom visoravni ni na koji način neće doprineti regionalnoj stabilnosti, kao što misli Tramp. Štoviše, time se dodatno smanjuju izglede za ikakve sirijsko-izraelske pregovore o tom pitanju.

Nije jasno misli li Tramp da je zaista čovjek mira, jer su načini na koje donosi jednostrane odluke sve nestabilniji. Ovim je pogazio i nepisano pravilo prema kojem su SAD u Ujedinjenim narodima više od pet decenija poštovale rezolucije Saveta bezbednosti 242 i 338. Trump je uspio učiniti da izgleda kao da Vašington ne samo da krši rezolucije i sporazume, već i da ne poštuje ono na što su prethodne uprave pristale. Time gubi kredibilitet ne samo u islamskom svijetu, već u međunarodnoj zajednici uopšteno i nikako ne može biti vjerodostojan posrednik u arapsko-izraelskom sukobu.

Trampov poslednji potez u regiji vide kao provokaciju i zato što arapski i drugi čelnici ne znaju koji će biti njegov sledeći potez? Hoće li Izraelu dati i egipatski Sinajsko poluostrvo? Djelujući naprasno i bez ikakvih briga za posljedice svojih odluka Tramp samo stvara više haosa na Bliskom istoku.

Golanska objava utiče i na susjedne zemlje kao što su Jordan i Liban, koje dijele granice sa sirijskom okupiranom teritorijom i sada se suočavaju s dodatnom bezbednosnom prijetnjom, kao i ostatak regije. Tramp je dao legitimitet Netanjahuovoj vladi da u ime “izraelske bezbednosti” zatraži više teritorija na štetu ostalih, uz očito odobrenje Vašingtona. Iako Arapi nikada nisu osobito voljeli američku politiku na Bliskom istoku, oni su uglavnom imali slijedili kurs Bijele kuće, do te mjere da su u iracionalnom strahu od Irana nedavno počeli jačati savez s Izraelom.

To je sada nestalo, a ugled Amerike je narušen. U islamskom svijetu sada ne mrze samo Trampovu politiku, već i američku upravu i državu uopšte. Logika je da je jednim okom gledao na svoju kampanju 2020. u kojoj će mu trebati podrška američkih jevrejskih zajednica, ali je pogrešno vjerovati da svi Jevreji u Americi podržavaju Netanjahuovu vladu. Ovaj pogrešan račun je minirao i druge aktivnosti na Bliskom istoku, kao što je izgradnja anti-iranskog saveza u kojem bi bio i Izrael, a na kraju bi cijenu 2020. mogao platiti i sam američki predsjednik. Dakle, greškom ili ne, odluka o priznanju izraelske aneksije Golana je uzrokovala zbijanje redova u islamskom svijetu, koji se otvoreno usprotivio Vašingtonu i Tel Avivu, nezavisno od stavova raznih vladara prema Iranu, Siriji, Hezbolahu, ratu u Jemenu i drugim pitanjima.

 

Izvor logicno.com, 01. april 2019.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u