Politika mržnje je otišla predaleko

Sudeći po retorici koja se koristi već sada, kampanja za američke izbore 2020. godine biće jedna od najprljavijih u istoriji

Tokom protekle nedelje u gradskoj skupštini u Ajovi, „Beto” O’Rurk (na slici iznad), koji je obećao da će podići nivo nacionalnog diskursa, uporedio je retoriku predsednika Donalda Trampa sa retorikom nacističke Nemačke. Tramp „opisuje imigrante kao „silovatelje“ i „kriminalce“, kao „životinje“ i „zarazu“, kaže Beto.

„Sada, mogao bih očekivati da neko drugi opisuje drugo ljudsko biće kao „zarazu“ u Trećem rajhu. Ali ne bih to očekivao u Sjednjenim Američkim Državama“. Publika je oduševljeno pozdravila analogiju.

SANDERS KAO HILARI
Do kraja nedelje, Betoovo upoređivanje sa Trećim rajhom poklopilo se sa skaradnim opisom predsednika od strane Bernija Sandersa pred oduševljenim aktivistima Al Šarpton Nacionalne akcione mreže: „Nisam oduševljen što ću ovo reći ali danas imamo predsednika koji je rasista, seksista, homofob, ksenofob i religiozni fanatik“.

Sanders je uspeo da apeluje na gotovo sve elemente unutar demokratske koalicije da optuže Trampa za mržnju usmerenu protiv crnaca, žena, gejeva, stranaca i muslimana. Sandersov prikaz Trampa podseća na sada poznati napad Hilari Klinton na belu radničku klasu koji će kasnije omogućiti Trampu da pobedi:

„Mogli biste polovinu Trampovih pristalica staviti u ono što ja zovem šakom jada… rasističkih, seksističkih, homofobnih, ksenofobnih, islamofobnih – nazovite ih kako hoćete… on ih je uzdigao“.

Dok je Hilarino klevetanje pristalica Donaldove MAGA politike (Make America Great Again; Učiniti Ameriku ponovo velikom; prim. prev.) kao potpuno pokvarene gomile Amerikanaca došlo dva meseca pre izbora 2016. godine, Bernijev udar na Trampov lik dolazi punih 20 meseci pre izbora 2020. godine.

Ako je ovo nivo diskursa koji propagiraju Beto i Berni, dva vodeća kandidata za nominaciju Demokratske stranke, i to dve godine pre izbornog dana 2020. godine, onda će ovo biti jedna od najprljavijih kampanja u američkoj istoriji.

Šta to govori o demokratiji ako je ovo način političkog ponašanja na najvišem nivou u vodećoj demokratiji na svetu? Kad se takav jezik upotrebljava bez osude glavnih medija, šta to govori o iskrenosti medijskih poziva za ujedinjenjem i izlečenjem države?

Ulaz u zgradu u kojoj se nalazi sedište lista Vašington post

A ako demokratski lideri unutar svoje stranačke baze otvoreno šire mržnju ovakvim klevetama, šta nam to govori o tim liderima? Ako veruju u takve optužbe (Sanders kaže: „To je istina i moramo se boriti protiv toga“), zašto demokrate ne izvrše impičment i ne uklone to čudovište? Zašto je Nensi Pelosi odbacila tu mogućnost?

Na kraju nedelje, kad je povukao svog kandidata za direktora Agencije za imigraciju i carinu i video odlazak svog sekretara za unutrašnju bezbednost, Tramp je, misleći na 175.000 migranata koji su uhapšeni prelazeći američku granicu u februaru i martu, više puta protestvovao rečima: „Naša zemlja je puna“.

„KAO U HITLEROVOJ NEMAČKOJ“
Slično kao u Hitlerovoj Nemačkoj, napisao je Vašington post:

„Adolf Hitler je obećao „životni prostor“ za Nemce kao osnovu ekspanzionističkog projekta, za koji istoričari tvrde da razlikuje Treći rajh od današnjih ksenofobnih vlada“. Ipak, stručnjaci su pronašli paralele.

„Odjeci zaista podsećaju na nacistički period, nažalost“, izjavio je Džon Koneli, istoričar moderne Evrope na Univerzitetu Kalifornija u Berkliju, u intervjuu za Vašington post. „Tačna frazeologija može biti drugačija, ali duh je veoma sličan. Zabrinutost zbog toga što etničke i nacionalne grupacije nemaju odgovarajući prostor – to je nešto što biste definitivno mogli opisati kao paralelu sa 1930-im“.

„Predsednikove reči postale su još više zastrašujuće kada ih je ponovio u subotu na skupu Republikanske jevrejske koalicije u Las Vegasu, rekavši: „Naša zemlja je puna, ne možete doći. Žao mi je“. Trampove reči i dela od prošle nedelje ukazuju da će preduzeti oštrije akcije protiv ilegalne imigracije, ali ne treba u nacističkoj Nemačkoj tražiti presedane. Oni se mogu naći i u našoj istoriji.

Zakon o imigraciji iz 1924. godine ograničio je legalnu imigraciju u SAD-u i nametnuo etničke kvote. To je bio američki – a ne nacistički – zakon koji su primenjivali predsednici Kulidž, Huver, FDR, Truman, Ajzenhauer i Kenedi.

Ajzenhauer, koji je predvodio saveznike do pobede nad Nemačkom, poslao je generala Džozefa Svinga na američku granicu kako bi uklonio milion ljudi koji su ilegalno ušli u Teksas iz Meksika, što je je general i učinio.

Ajk (nadimak Dvajta Ajzenhauera; prim. prev.) je slomio fašizam i shvatio da je osiguranje domovine od masovne ilegalne migracije fašizam samo u glavama onih koji su zaboravili, ako su ikada i znali, šta je uopšte država.

Dvajt Ajzenhauer

Iz njegovih reči i postupaka, Tramp jasno shvata da ovo može biti egzistencijalno pitanje njegovog predsednikovanja: Može li osigurati granicu od nečega što izgleda kao nezaustavljiva invazija sa Globalnog juga?

Ovo nije samo američko pitanje. U glavnim gradovima Evrope – Budimpešti, Berlinu, Parizu, Rimu, Londonu, Madridu – opsesivni strah nije od Vladimira Putina koji predvodi moćnu rusku vojsku nazad do Elbe kako bi obnovio Staljinovo carstvo, već od stotina miliona Afrikanaca i muslimana koji pohotno gledaju ka severu i prijatnim zemljama bivših matičnih država.

 

Preveo Radomir Jovanović

 

Izvor Buchanan.org

 

Svet
Pratite nas na YouTube-u