N. Kecmanović: Protivljenje Bošnjaka i Albanaca Vašingtonu je predstava za javnost

Naprosto, radi se o američkoj igri „desnim kažiprstom ga kori, a lijevom nogom ga gurkaj ispod stola“

Ko bi povjerovao da će evrofilni Šiptari i Bošnjaci mjesecima tjerati inat Briselu? A tek i pomislio da će nastaviti po svome i poslije istog apela iz Vašingtona?!

Šiptari, naime, ne odustaju od uvoznih taksi za robu iz Srbije, a Bošnjaci ne odustaju od blokiranja postizbornog konstituisanja vlasti na nivou BiH. Brisel je u oba slučaja više puta apelovao. Na adresu Prištine, da takse treba ukinuti, jer narušavaju sveti liberalni princip slobodanog protoka robe, kapitala, usluga i sl. u regiji. Na sarajevsku adresu, da postizborno konstitusanje vlasti ne može da čeka tronacionalni konsenzus ni o ulasku u NATO, ni o proširenju Savjeta ministara BiH. I Amerikanci su im se pridružili, ali sa pola snage.

Istina, Hašim Tači je u jednom momentu izjavio da je lojalnost prema SAD za Šiptare važnija od granica Kosova, a Bakir Izetbegović nije morao ni da kaže da mu je ista lojalnost važnija od granica BiH, jer ih bez SAD ne bi ni bilo. Uostalom, onaj prvi je, poput Viktorije Nuland, već rekao „ko j… EU“, a ovaj drugi – da nema Savjeta ministara dok Srpska ne pristane na MAP. Možda računaju da je to podilaženje dovoljno da ne moraju da ukinu takse, odnosno da deblokiraju zajedničke organe. Ipak, malo čudno?!

SAD naprosto blefiraju kada kore bošnjačke i šiptarske muslimane, i to je Ramušu i Bakiru stavljeno do znanja povremenim ciničnim izjavama zamjenika pomoćnika državnih sekretara da „SAD neće da se miješaju u unutrašnje stvari“. Naprosto, radi se o američkoj igri „desnim kažiprstom ga kori, a lijevom nogom ga gurkaj ispod stola“, pa šiptarske takse ostaju i bošnjačka blokada Savjeta ministara ne prestaje. A sve sa starim ciljem: da se „mali Rusi“ drže pod pritiskom i da se ruši autoritet EU u dvorištu.

Da li u to „namigivanje iza leđa“ spadaju i protesti koji se u Srbiji ne preporučuju jer „vlast se osvaja na izborima“, a u Srpskoj preporučuju jer netom izabrana vlast „ne vodi računa o interesima građana“? Druga igra koju SAD izvode posredstvom Bošnjaka i Šiptara predstavlja „politika uslovljavanja“, odnosno produkcija sve novih i novih uslova kako bi ih nametnuli kao novi prioritet i sa vrha dnevnog reda potisnuli suštinske probleme koji beskonačno čekaju.

Kada treba formirati zajedničke organe BiH da bi Srpska otvorila pitanje entitetskih nadležnosti po izvornom Dejtonu i Herceg-Bosna otvorila pitanje izbornog zakona po kome Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsjedništva, Bošnjaci traže potpisivanje MAP-a, zatim promjenu imena RS, pa onda prenošenje još jednog resora iz entitetske vlade u Savjet ministara.

Isto kao što Šiptari, umjesto da poslije toliko godina najzad formiraju dogovorenu zajednicu srpskih opština, uvode takse na robu iz Srbije o kojim se onda već mjesecim bajagi ozbiljno raspravlja na evro-američkom nivou. Već sama činjenica da SAD u Srbiji i BiH danas vode politiku „uslovljavanja“ i „namigivanja iza leđa“ preko svojih lokalnih favorita, svjedoči da je prošlo najgore. Da je prošlo vrijeme kada su SAD ultimatumima i bombardovanjima Kosovo praktično pretvorile u svoju vojnu bazu „Bondstil“, a BiH u svoj protektorat sa diktatorskim bonskim ovlašćenjima visokog predstavnika i neograničenim trajanjem mandata.

Već danas, dvadesetak godina kasnije, SAD niti prednjače niti predvode nego samo pokušavaju da obuzdaju evroazijske teritorijalne i populacione džinove koji nezadrživo krče put ka Zapadu preko sjevernih i južnih gasovoda, grčkih i italijanskih luka. Poslije Asadovog opstanka, ni Madurova vojska ne bježi na suprotnu stranu, Rusi i Kinezi su već stigli. A šta je sa nama na lokalnom mikroplanu u Srbiji i Srpskoj?

Savjet ministara BiH, na čelu sa, po turnusu, Srbinom Zoranom Tegeltijom, biće formiran sutradan po isteku Dodikovog osmomjesečnog mandata na čelu Predsjedništva. Dva sunarodnika iz „neprijateljskog nacionalnog korpusa“ na čelu dvije ključne institucije u BiH u muslimanskom Sarajevu doživljavaju se rizičnim po Bosnu, i u to su uvjerili i amabasadora SAD.

Merkelova i Makron će ponuditi kompromis neminovno neprihvatljiv i za Srbiju i za Kosovo, a SAD će, uz likovanje nad porazom EU, reagovati ukidanjem šiptarskih taksi i pritiskom na Srbiju da nastavi pregovore gluvih kod Mogerinijeve. Ali, možda preko Šiptara i Bošnjaka opet nešto „uslove“ ili „namignu iza leđa“. Da Albanci „spontano“ upadnu na sjever Kosova? Ili da Bošnjaci, ljuti što Srpska neće u NATO, nagrnu na entitetske granice?

Poučan je primjer Crne Gore. Zemlja najborbenijih Srba i najvećih rusofila, serijom referenduma čiji ishod su, uz spoljnu podršku, prelomile albanska i bošnjačka manjina, pretvorena je u zemlju službene srbofobije i rusofobije. Kulminacija uspjeha dugovječne crnogorske vlasti bio je ulazak u NATO, pa sada manjine traže da naplate usluge, a iz ambasade SAD već drže lekcije zvaničnoj Podgorici.

BJRM, koja je netom postala Sjeverna Makedonija, u dogledno vrijeme postaće Istočna Albanija jer makedonski Albanci, baš kao i Bošnjaci, neće samo svoj dio, nego cijelu zemlju. Vučić reče da će nakon susreta sa Merkelovom i Makronom odmah na konsultacije sa Putinom i Sijem, a u Beogradu će ga dočekati Dodik da podijele odluku da treba izdržati, ne popuštati i kupovati vrijeme. Nevolja je, međutim, što SAD malo investiraju u privredu Srbije i RS, a više u„kadrove“. Za sitne pare kupe ljude koji mnogo valjaju kada avanzuju.

 

Izvor sveosrpskoj.com, 20. april 2019.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u