V. Prvulović: Javna funkcija se ne može obavljati iz hobija

Ona se ne može prihvatiti kao nagrada za partijsku podobnost, ni iz nepotizma, kao zamena za drugu vrstu političke zahvalnosti

Javna funkcija je ozbiljan i odgovoran posao. Ona se obavlja u interesu građana, lokalne zajednice, države, a ne nudi posebne privilegije i zadovoljstva, sem ako se pogrešno i nakaradno shvata. Ona se ne može obavljati usput, uz drugi ozbiljni posao naučnika, profesora, doktora ili zanatlije, a da drugi posao zbog toga ne trpi. Ona se ne može prihvatiti, ni obavljati iz hobija, kao nagrada za partijsku podobnost, ni iz nepotizma ili oportunizma, kao zamena za drugu vrstu političke zahvalnosti. Ona se svakodnevno i mukotrpno obavlja da bi se rešavali teški i svakodnevni problemi građana svih nivoa u socijalnoj, obrazovnoj ili političkoj lestvici, a da za to, od lepo vaspitanih stranaka, dobijate najviše osmeh ili reč – hvala.

Po čl. 2 Zakona o sprečavanju interesa pri vršenju javnih funkcija: „Kao javna funkcija smatra se funkcija koju lice – funkcioner, vrši na osnovu izbora, postavljenja i imenovanja u organe Republike Srbije, autonomne pokrajine, opštine, grada i grada Beograda i u organe javnih preduzeća čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina, opština, grad i grad Beograd”.

U ozbiljnim državama Francuskoj, Velikoj Britaniji i Nemačkoj, što su za nas dobri primeri za izučavanje, na javne funkcije se postavljaju kadrovi koji su zadovoljili visoke kriterijume prijemnog ispita i završili posebne škole i fakultete ili specijalizacije, položili državni ispit za tu struku, prošli kroz rigorozne selekcije i dobili postavljenja koja se smatraju izuzetnim, trajnim, dobro plaćenim i cenjenim, ali i visoko odgovornim funkcijama. Javni funkcioneri na najvišim položajima u Francuskoj, uključujući predsednike republike, ranije i sada (predsednik Makron, ali i raniji Ž. Desten, Širak, F. Oland i drugi), kao i ministri i visoki funkcioneri, završili su velike škole, zavisno od oblasti u kojoj će raditi: ENA, ENS, HEC, EHESP i Politehnik. Za te poslove nužno je stručno i specifično znanje obavljanja javnih funkcija, poznavanje propisa, ali i mentaliteta građana republike, regiona i opština, briga o njihovim ljudskim i građanskim pravima i takt u ophođenju.

Dakle, ne može se, na bazi dobre volje ili političkog oportuniteta, imenovati javni funkcioner koji će to shvatiti kao nagradu i funkciju vršiti opušteno i bezvoljno, misleći na viši položaj u karijeri, koji ga očekuje posle ove usputne stanice kojom nije zadovoljan.

U administrativnoj praksi u Francuskoj, u komunikaciji sa javnim službama i funkcionerima, građanin je važan činilac, koji se ne može potcenjivati, kao ni njegov interes ili potreba. Prema njemu se državni službenik ne sme drsko ili nesavesno odnositi. Građanin, svestan svojih ustavnih građanskih prava, na svaku grešku javnog funkcionera traži intervenciju njegovog pretpostavljenog i tu je javni funkcioner u opasnosti od sankcija ili gubitka posla. Možemo li se pozivati na tu demokratsku vekovnu praksu ili se prema građaninu odnositi kao pognutom podaniku pred šalterom njegovog veličanstva javnog funkcionera?

U Velikoj Britaniji, koja ima više od tri miliona javnih službenika, posle svake promene partije na vlasti i liste premijera i ministara, ne menja se administracija i ti iskusni i provereni javni službenici širom ovog kraljevstva. Oni opstaju na svojim funkcijama, na kojima su se pokazali kao dobri i priznati službenici u interesu građana Ujedinjenog Kraljevstva.

Šta to znači? Nema demokratske države bez ozbiljne državne administracije, stvarne i organizovane brige o potrebama njenih građana, njihovim pravima i slobodama, o njihovom dostojanstvu. Za to nam nisu potrebna poglavlja, ni uslovljavanja, već samo svest javnih funkcionera o ozbiljnosti njihovog posla i dužnostima na koje su se obavezali.

Kod nas je gruba diskreditacija državnih službenika počela izjavom jednog od ranijih ministara inostranih poslova da diplomatijom svako može da se bavi, samo ako zna strani jezik. Čemu onda služe smerovi za diplomatiju i međunarodne odnose na fakultetima političkih nauka? To mu nije smetalo da se, posle amaterskog bavljenja diplomatijom, uhlebi u jednoj međunarodnoj organizaciji.

 

Autor Vladimir Prvulović

 

Izvor Politika, 16. maj 2019.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u