U više navrata u raznim analizama o raznim temama smo naveli kako SAD neće koristiti vojnu silu u sučeljavanju sa svojim geopolitičkim protivnicima. Trenutno je to moguće samo u Persijskom zalivu, ali ne kao planirani rat, nego više kao posljedica niza nepredviđenih događaja koji bi doveli do sukoba i eskalacije rata s katastrofalnim posljedicama. Čak se više ne planiraju i ne provode Obojene revolucije, barem ne intenzitetom kojim su podsticane proteklih dvadeset godina, sve do posljednje uspješno provedene u Ukrajini.
Neko će reći da su posljednje provedene u Makedoniji i Jermeniji, ali bi to i bilo samo djelimično tačno. U Makedoniji je “Šarena revolucija” bila samo dio velikog sklopa aktivnosti, dok je Nikol Pašinjan, koji je dugotrajnim protestima došao na vlast u Jerevanu, potpuno neutralizovan i ne predstavlja nikakvu opasnost u smislu promjene spoljnopolitičkog kursa Jermenije.
Našavši se u bezizlaznoj situaciji po pitanju statusa globalnog hegemona, vlasti u Vašingtonu su posegnule za sankcijama, kaznama, carinama i ostalim alatima trgovinskog i ekonomskog rata koje primjenjuju protiv svih zemalja koje ne slijede njihov diktat. Na udaru su deklarisani neprijatelji kao Iran, Venecuela, Sirija i Sjeverna Koreja, ključni geopolitički rivali u globalnoj areni, Kina i Rusija, ali i konkurentske sile među saveznicima, prije svega Njemačka i zemlje Evropske unije koje gravitiraju oko Berlina. Ako svima dodamo zemlje koje su zahvaćene sekundarnim sankcijama, nije pošteđen niko.
SAD SU SE POVUKLE NA POSLjEDNjU LINIJU ODBRANE
Nakon svih zamislivih i nezamislivih zakona i izgovora pod kojima Vašington može objaviti rat suverenim zemljama je ne tako davno usvojen Zakon za suzbijanje neprijatelja sankcijama (CAATSA). Međutim, on očito nije bio dovoljan za napade na suverene zemlje i sada je najavljen novi zakon preka kojem SAD sebi daju za pravo da kažnjavaju druge zemlje zbog navodnog manipulisanja njihovim valutama.
Zapravo, same Sjedinjene Države su glavni kriminalac, što je činjenica koju ne treba obrazlagati. U doba trenutnog slabljenja valuta zemalja u razvoju, Amerikanci su prvi zadali udarac Huaveju. Koliko je puta ruska rublja dotakla dno pod uticajem američkih sankcija? Na početku se strmoglav pad činio katastrofa za Ruse. Srećom, Vladimir Putin je na čelu Centralne banke Rusije ostavio Elviru Nabiulinu, koja je ostavila plutajući kurs rublje, valuta je oslabila i podstakla domaću proizvodnju i izvoz, a posebno supstituciju uvoza. Ono što je trebalo oslabiti Rusiju je ojačalo ekonomiju i finansijski bilans zemlje, što se, paradoksalno, dogodilo zahvaljujući agresiji Zapada. SAD nisu mogle kazniti Rusiju zato što je ostavila rublju da slobodno tone u odnosu na dolar. Nisu imali zakon. Ali će se sada i to promijeniti, iako neće imati puno veze s Ruskom Federacijom, koja ima vrlo malu trgovinsku razmjenu sa Sjedinjenim Državama. Ali se zakon dizajnira za cijeli svijet.
Američko ministarstvo trgovine predložilo je uvođenje carina za robu iz zemalja koje veštački umanjuju vrijednost svoje valute u odnosu na dolar. Naravno, je li depresijacija izazvana namjerno ili je posljedica spoljnog pritiska na valuti, uopšte nije važno. Ako to šteti američkim interesima, optuženoj zemlji će se uvesti carine. Prema riječima američkog ministra trgovine, Vilbura Rosa, ova inovacija će “stranim izvoznicima jasno pokazati da ministarstvo trgovine može nadoknaditi štete za američku industriju od deviznih subvencija u inostranstvu”. “Strani narodi više neće moći koristiti monetarnu politiku na štetu američkih radnika i preduzeća”, izjavio Ros za Si-En-Bi-Si, koji je sav izgorio od brige za američke radnike.
UDAR NA „SAVEZNIKE“ I „PARTNERE“
Ministarstvo sada mora samo definisati kriterijume za potcenjivanje nacionalnih valuta svake zemlje u svijetu, ali među prvima na popisu za provjeru nisu Kina ili Rusija, već nove carine prijete Japanu, Južnoj Koreji, Indiji, Njemačkoj i Švajcarskoj.
Ranije je Vilbur Ros izvijestio da u Vašingtonu sumnjaju da se manipulacijom nacionalnih valuta služi 12 zemalja, ali njihov broj bi se mogao povećati na 20. Među njima su, osim navedenih, Rusija, Vijetnam, Tajland, Indonezija, Irska i Malezija. Nedostatak Kine na ovom popisu je lako objasniti. Trgovinski rat protiv azijskog diva je već u toku, a carine na kinesku robu su već uvedene, ovdje SAD-u ne trebaju novi alati, dovoljni su stari. Nova inicijativa Ministarstva industrije i trgovine Sjedinjenih Američkih Država će vjerovatno oživjeti zbog rastućih međunarodnih trgovinskih kontradikcija. Sjedinjene Države već dugo praktikuju usvajanje ekstrateritorijalnih zakona.
Pooštravanje uvoznih carina za brojne zemlje koje su optužene za manipulisanje kursom značilo bi proizvoljnu regulaciju uslova bilateralne trgovine tako da se pogoduje američkim interesima. U ovom slučaju prigovori američkih trgovinskih partnera neće imati nikakvo značenje, jer je problem u tome što je američki dolar vodeća valuta međunarodnih plaćanja. Stoga će sve zemlje koje imaju znatnu trgovinu sa Sjedinjenim Državama biti pogođene carinama.
To bi Trampu trebalo pomoći da ubije dvije muve jednim udarcem. S jedne strane želi brzo i jednostavno prilagoditi trgovinu američkim interesima, dok s druge strane želi uticati na monetarnu politiku zemalja koje su formalno nezavisne od Sjedinjenih Država. Naravno, sve to protivrječi temeljnim načelima međunarodne trgovine i pravilima Svjetske trgovinske organizacije, ali za Donalda Trampa to uopšte nije problem. On čak ne isključuje povlačenje Sjedinjenih Država iz STO.
Što se tiče Rusije, kao što smo rekli, američke vlasti imaju malo argumenata za optužbe o manipulaciji rubljom, koju je guvernerka Nabiulina namjerno ostavila sa slobodnim kursom. Međutim, Sjedinjene Države nikada nisu prestale provoditi napade protiv Rusije i samo im treba novi izgovor za napad. Ukrajinski faktor ne postoji, adut sa svemoćnim ruskim hakerima je već odigran, avionska nesreća nad Ukrajinom i priča o Skripaljom su iscijeđeni do zadnje kapi.
KRITERIJUMI ZA KAŽNjAVANjE
Ranije je američko ministarstvo finansija istaknulo tri kriterijuma po kojima se zemlja može pripisati broju “zlonamjernih manipulatora valuta”. Prvo, to su volumen i učestalost valutnih intervencija koje provode monetarne vlasti pojedine zemlje. Drugo, vrijednost viška izvoza nad uvozom zemlje. Treće, važnost zemlje za spoljnou trgovinu Sjedinjenih Država.
U Rusiji izvoz u svijet premašuje uvoz, a 2018. se gotovo udvostručio. Prodano je ruske robe u inostran stvo za 450 milijardi dolara, a Rusi su kupili strane robe za 238 milijardi dolara. Međutim, činjenica da je trgovinski bilans Rusije bio pozitivan znači da je bila dobra i za rusku makroekonomiju. Rusija zarađuje više novca nego što troši na kupovinu uvezene robe. Naravno, to stvara uslovni višak valute unutar zemlje, što utiče na kurs rublje, ali bilo bi čudno da ruske vlasti uvedu ograničenja ruskom izvozu i osude se na gubitak samo zato što to Vašington želi. Dakle, ne mora ni postojati direktna bilateralna trgovina sa Sjedinjenim Državama. Dovoljno je da trgovinski bilans neke zemlje šteti američkom poslovanju.
Centralna banka Rusije aktivno provodi devizne intervencije, a pozitivni platni bilans prelazi 3 odsto BDP-a. Samo prošle godine je volumen kupovine valuta iznosio je 4.200 milijardi rubalja. Međutim, sa stajališta Banke Rusije, nije potrebna nikakva intervencija za manipulaciju kursom. “Centralna banka kupuje valutu za Ministarstvo finansija samo u okviru budžetskog pravila koje je osmišljeno kako bi se osigurala nezavisnost privrede od cijena nafte i nije usmjerena na održavanje određene stope kursa rublje. Nema apsolutno nikakvog razloga da nas optužuju da manipuliramo kursom”, izjavila je guvernerka Banke Rusije Elvira Nabiulina u intervjuu za Izvestiju.
U okviru budžetskog pravila se superprofiti iz robnog izvoza ne troše, nego se akumuliraju kao rezerve i idu u Nacionalni fond. Riječ je o “sigurnosnom jastuku” koji će Rusima pomoći da prebrode još jednu krizu u globalnoj ekonomiji koju prati pad cijena nafte. Zaključak je da su svjetske cijene nafte nešto na što Rusija ni na koji način ne može uticati, te da se može samo pripremiti za pogoršanje situacije u svijetu u kojem su novi obrti iza ugla, temeljeni na cikličnoj prirodi svjetske privrede koju otprilike svakih deset godina pogodi recesija. Pitanje je samo kada će se ona dogoditi. Prema američkoj logici, Rusija i sve druge optužene zemlje moraju potrošiti sve petrodolare koji ulaze u zemlju. To bi isprva čak moglo podstaknuti rast i doprinijeti blagostanju stanovništva, ali kad izbije kriza ne bi bilo spasa.
Prema posljednjem kriterijumu će Vašington izuzetno teško moći optužiti Rusiju, zemlju s kojom nema ozbiljnu trgovinu. Istina, trgovinski promet Ruske Federacije s Amerikancima, uprkos svim agresijama i sankcijama, raste i dalje. Prošle je godine je porastao za gotovo 8 odsto i bilateralna trgovina je iznosila 25 milijardi dolara. S druge strane, iako Rusija ima pozitivan trgovinski bilans uopšteno, ako gledamo trgovinu sa Sjedinjenim Državama, tamo je izvoz gotovo jednak uvozu, svaki po 12,5 milijardi dolara. Štaviše, za Rusiju su SAD partner koji ipak zauzima sedmo mjesto po udjelu u ruskoj trgovini, ali je Rusija kao trgovinski partner Sjedinjenim Državama od malog značaja. To ozbiljno smanjuje rizik od početka trgovinskog rata s Rusijom, ali za Moskvu Vašington ima poseban pristup sankcijama.
Kina, kao najveći trgovinski partner Sjedinjenih Država, već je pretrpjela udar iz inostranstva u obliku carina na kinesku robu i udar na Huavej. Peking je nekoliko puta optužen za manipulaciju valutom. Ali se tako bilo koja izvozno orijentisana zemlja u svijetu može smatrati manipulatorom valute, jer je takvim zemljama slaba lokalna valuta uvijek profitabilna. To je, na primjer, slučaj sa svim zemljama koje proizvode naftu. Ruske naftne kompanije pokazale su se najprofitabilnijima u svijetu nakon pada rublje prethodnih godina, kažu analitičari Ef-iks Proa.
Svaku depresijaciju juana Tramp doživljava kao pokušaj potkopavanja američke privrede, da se u SAD proda više robe i time poveća trgovinski deficit zemlje. Kurs juana se formira na aukcijama unutar zemlje, a njih kontroliše Narodna banka Kine i maksimalno dopušteno odstupanje od prosječne dnevne vrijednosti je 2 odsto.
KOJE SU METODE MANIPULACIJE VALUTAMA U RUKAMA DRŽAVA?
Do 2007. godine su Kina i Rusija aktivno popunjavale zlatne i devizne rezerve, čime su držale stopu kursa, ali je ta praksa ostala u prošlosti. Ranije se nešto slično moglo vidjeti u Japanu. Danas centralna banka bilo koje zemlje smanjenjem kamatnih stopa može smanjiti kamate na nacionalnu valutu i pada prinosa na obveznice. Valutne intervencije, bez obzira u svrhu se provodile, takođe utiču na lokalnu valutu. Ali to se smatra normalnom praksom. Držati kurs pod kontrolom, uprkos impresivnom trgovinskom višku, je gotovo pravilo, iako je u određenom smislu veštačko stvaranje konkurentske prednosti za domaće proizvode.
Strogo govoreći, takozvane valutne manipulacije nezavisnih država nisu i ne mogu biti manipulacije. Suverena zemlja ima puno pravo da reguliše kurs svoje nacionalne valute, a ako je potreba da ga reguliše vođena vlastitim interesima, a ne interesima Vašingtona. Prema tome, optužbe protiv bilo koje zemlje da manipuliše deviznim kursevima su zapravo optužbe zbog sprovođenja nezavisne ekonomske politike. Drugim riječima, navodne “manipulacije” drugih zemalja s vlastitim kursevima su za Sjedinjene Države samo dobar izgovor za proizvoljnu regulaciju uslova i obima međusobne trgovine. Bolje rečeno, Sjedinjene Države će kazniti druge za ono što same bez imalo srama rade decenijama.
SAD SAME MANIPULIŠU DOLAROM
I Donald TrAmp aktivno manipuliše dolarom. Američki predsjednik želi razvoj proizvodnje u zemlji i rast izvoza američke robe, a za to mu treba slab dolar. Tramp kroz objave na Tviteru, tvitove i razne izjave vrši pritisak na FED, pokreće trgovinske ratove i pokušava da utiče na naftne kvote i OPEK, a više je puta je pokušavao manipulisati kursom dolara. Ispostavilo se da nije baš bio uspješan, ali to je druga priča.
SAD često manipulišu dolarom i uvođenjem različitih oblika sankcija protiv neželjenih zemalja. Sjedinjene Države prestaju servisirati bilo kakve bankovne operacije u dolarima ili samo zaprijete da će uvesti te mjere, čime istog trenutka utiču na valute “nepodobnih” zemalja Na primjer, prošle godine je u aprilu, nakon američkih sankcija protiv kompanija Olega Deripaske, rublja počela oštro slabiti. Od avgusta je započeo novi krug depresijacije rublje, a opet su bile odgovorne SAD. Tako je rublja, koja ima slobodan kurs, reagovalana prijetnju novim sankcijama protiv Rusije.
Slučaj Turske je takođe eklatantan primjer američke manipulacije valutom. Takođe zbog prijetnji sankcijama i raznim drugim oblika pritiska je turska lira prošle godine potonula, ali je Centrlna banka Turske s nekoliko intervencija uspjela vratiti kurs i prihvatljive okvire. No, gubici su bili enormni, a sve je posljedica novog spoljnopolitičkog kursa Ankare. Danas su, zbog eskalacije trgovinskog rata, globalna tržišta ponovno pod pritiskom, a sva valutna tržišta u nastajanju su u “crvenom”. Rusija nije izuzetak iako rublja izgleda bolje od mnogih drugih valuta. Ipak postupno slabi. Tako Sjedinjene Države nesvjesno pomažu devalvaciju ruske valute, čime ruski izvoz na svjetskim tržištima postaje konkurentniji.
Trampovi pokušaji da oslabi dolar nisu uspjeli. Ali zašto bi Tramp to učinio, ako može okriviti druge zemlje za manipulaciju i učiniti ono što misli da je korisno za američku privredu. No, hoće li novi talas carina koji bi trebao preplaviti Japan, Južnu Koreju, Indiju, Njemačku, Švajcarsku, Rusiju, Vijetnam, Tajland, Indoneziju, Irsku, Maleziju i druge, bez Kine, koja ima “poseban tretman”, sigurno biti vjetar u leđa američkoj ekonomiji i trgovinskom bilansu? Tramp je uvjeren da hoće, ali proglasiti rat cijelom svijetu istovremeno ne izgleda odluka mudrog državnika.
Autor N. Babić
Izvor logicno.com, 27. maj 2019.
