Moć i međuzavisnost u Trampovoj eri

Prevelika manipulacija privilegovanom pozicijom koju SAD uživaju u globalnoj međuzavisnosti mogla bi se pokazati samoporažavajućom

Američki predsednik Donald Tramp je optužen za instrumentalizovanje ekonomske globalizacije. Sankcije, carine i ograničenje pristupa dolarima su glavni instrumenti njegove spoljne politike, a u njihovom korišćenju ga nisu sputavali niti američki saveznici, niti institucije, niti zakoni. Prema Ekonomistu, Amerika svoju snagu crpi ne samo iz svojih trupa i nosača aviona, već i zbog toga što je ona centralno čvorište u mreži koja podupire globalizaciju. „Ova mreža firmi, ideja i standarda odražava i uveličava američku izuzetnost“. Ali Trampov pristup „može izazvati krizu koja urušava najvredniju američku imovinu – njenu legitimnost“.

Tramp nije prvi predsednik koji manipuliše ekonomskom međuzavisnošću, niti su Sjedinjene Države jedina zemlja koja to čini. Na primer, arapske zemlje su 1973. godine iskoristile naftni embargo kako bi kaznile SAD zbog podrške Izraelu u Jomkipurskom ratu. Ubrzo nakon toga, Robert O. Kiohejn i ja smo izdali knjigu „Moć i međuzavisnost“, koja istražuje različite načine kako asimetrična međuzavisnost može biti iskorišćena kao izvor moći. Takođe smo upozorili da se kratkotrajni dobici ponekad mogu pretvoriti u dugotrajne gubitke. Na primer, tokom tog perioda predsednik Ričard M. Nikson je uveo restrikcije na izvoz američke soje u nadi da će smanjiti inflaciju. Ali dugoročno gledajući, tržišta soje u Brazilu su se ubrzo proširila – i počela da prave konkurenciju američkim proizvođačima.

KINESKI IZAZOV
Godine 2010. nakon sudara kineskog i japanskog broda u blizini spornih Senkaku/Dijaou ostrva u Istočnom kineskom moru, Kina je kaznila Japan tako što je uvela restrikcije na izvoz retkih zemnih metala, koji predstavljaju ključni deo moderne elektronike. Rezultat je bio taj da je Japan pozajmio novac australijskoj rudarskoj kompaniji sa rafinerijom u Maleziji koja danas zadovoljava skoro trećinu japanske potražnje. Osim toga, Mauntin pes rudnik u Kaliforniji, koji je bio zatvoren početkom 2000-ih godina, ponovo je otvoren. Kineski udeo u globalnoj proizvodnji retkih zemnih metala je opao sa više od 95 odsto u 2010. godini na 70 odsto u prošloj godini. Ove godine, u ne previše suptilnom odgovoru na Trampove carine, kineski predsednik Si Đinping se pobrinuo da bude fotografisan prilikom posete mestu za iskopavanje retkih zemnih metala čiji je izvoz od vitalnog značaja za američke proizvođače elektronike.

SAD (i druge zemlje) imaju legitimne pritužbe na ekonomske poteze Kine kao što su krađa intelektualne svojine i subvencije državnim kompanijama koje im omogućuju da okrenu tržinu situaciju u njihovu korist. Štaviše, postoje važni bezbednosni razlozi zbog kojih Sjedinjene Države izbegavaju da postanu zavisne od kineskih kompanija za 5G bežičnu mrežu, poput Huaveja. I Kina je uskratila mogućnost Fejsbuku i Guglu da posluju unutar njenog Velikog vatrenog zida iz bezbednosnih razloga povezanih sa slobodom govora (Veliki vatreni zid je kombinacija pravnih i tehnoloških mera kineske vlasti kojom se reguliše ponašanje na internetu; prim. NS). Ali jedno je ograničavati određene tehnologije i kompanije iz bezbednosnih razloga, a sasvim drugo izazivati ogromni poremećaj komercijalnih lanaca snabdevanja kako bi se razvio politički uticaj. Nije jasno koliko dugo će taj uticaj trajati ili kakve će dugoročne troškove proizvesti.

Predsednik Kine Si Đinping u poseti fabrici retkih zemnih metala u provinciji Jangsu, 20. maj 2019.

Čak i ako druge zemlje nisu u stanju da se na kratak rok otrgnu iz američke mreže međuzavisnosti, na duži rok podsticaji da se tako nešto učini će rasti. U međuvremenu će se javiti novčani gubici za međunarodne institucije koje ograničavaju konflikt i stvaraju globalna javna dobra. Kao što je istakao Henri Kisindžer, svetski poredak ne zavisi samo od stabilnog balansa moći, već i od osećaja legitimiteta, čemu doprinose institucije. Tramp je bio u pravu kada je uzvratio na ekonomsko ponašanje Kine, ali je pogrešio u tome što nije uzimao u obzir troškove koje će platiti američki saveznici i međunarodne institucije. Isti problem slabi njegovu politiku prema Iranu i Evropi.

BULDOŽER PRISTUP
Savezi poput NATO-a stabilizuju očekivanja, a postojanje institucija poput Ujedinjenih nacija i Međunarodne agencije za atomsku energiju, kao i sporazuma poput Sporazuma o neširenju nuklearnog naoružanja, povećavaju sigurnost. Otvorena tržišta i ekonomska globalizacija mogu biti remetilački faktori, ali oni takođe stvaraju bogatstvo (premda često neravnomerno raspodeljeno). Održavanje finansijske stabilnosti je od ključnog značaja za svakodnevni život miliona Amerikanaca, ali i stranaca, čak i ako je oni ne primećuju sve dok ne bude ugrožena. I bez obzira na to kako će protestno glasanje za populističke pokrete uticati na ekonomsku globalizaciju, ekološka globalizacija je neizbežna. Gasovi sa efektom staklene bašte i pandemije ne znaju za političke granice. Zakoni populističke politike, koji su diktirali Trampovo odbijanje naučnih dokaza i njegovu odluku o povlačenju SAD-a iz Pariskog klimatskog sporazuma donetog 2015. godine, nespojivi su sa zakonima fizike.

Državama će sve više biti potreban okvir za unapređenje saradnje u vezi korišćenja mora i svemira i borbe protiv klimatskih promena i pandemija. Nazivanje takvog poretka „liberalnim međunarodnim poretkom“ dovodi ljude u zabludu jer povezuje promociju liberalnih demokratskih vrednosti sa stvaranjem institucionalnog okvira za promociju globalnih javnih dobara. Kina i Sjedinjene Države se ne slažu oko liberalne demokratije, ali mi imamo zajednički interes da razvijemo otvoreni i na pravilima zasnovani sistem kako bismo upravljali ekonomskom i ekološkom međuzavisnošću.

nPredsednici Kine i SAD Si Đinping i Donald Tramp sa delegacijama tokom bilateralnih trgovinskih pregovora, Buenos Aires, 30. novembar 2018.Neki branioci Trampove administracije tvrde da će njegov neobični stil vođenja politike, spremnost na kršenje pravila i odbacivanje institucija proizvesti velike dobitke po pitanjima kao što su nuklearno naoružanje Severne Koreje, kineski prisilni transfer tehnologije ili promena režima u Iranu. Ali veza između moći i međuzavisnosti se vremenom menja, a prevelika manipulacija privilegovanom pozicijom koju SAD uživaju u globalnoj međuzavisnosti mogla bi se pokazati samoporažavajućom. Kako primećuje Ekonomist, institucionalni troškovi buldožer pristupa mogli bi smanjiti američku moć na duže staze. U tom slučaju, Trampov pristup će se pokazati skupim za američku nacionalnu bezbednost, prosperitet i način života.

 

Džozef Naj je profesor na Harvard Univerzitetu i autor knjige „Da li je američki vek završen?“ i „Da li je moral bitan? Predsednici i spoljna politika od FDR do Trampa“. 

 

Preveo Radomir Jovanović

 

Izvor Project Syndicate

Svet
Pratite nas na YouTube-u