F. Rodić: Šta će reći papa o misi u Novom Brdu?

Jasno da se ovde ne radi ni o kakvoj religioznosti, nego o politici, odnosno bazičnom nacionalizmu

Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog despota Stefana Lazarevića, sina Svetog kneza Lazara što život dade na Kosovu polju birajući carstvo nebesko umesto carstva zemaljskog, 1. avgusta, predstavnici Katoličke crkve na Kosovu i Metohiji odlučili su se da pođu u krađu.

Na ruševinama pravoslavnog hrama Svetog Nikole u Novom Brdu, biskup prizrensko-prištinski Dode Đerđi održao je, u sasluživanju sa penzionisanim nadbiskupom barskim Zefom Gašijem, katoličku misu, želeći da još snažnije doprinese otimanju srednjovekovnog novobrdskog pravoslavnog hrama i njegovom pretvaranju u katoličku bogomolju, u čemu im zdušno pomaže nemačka država, podržavajući „naučni“ segment ovog lopovluka. Da cilj održavanja katoličkog obreda na ostacima pravoslavnog hrama nije duhovno uzdizanje, ukazao je sam Gaši u svojoj besedi: „Zašto smo danas na Novom Brdu? Želeli smo da dođemo ovamo jer je to mesto koje dokazuje da smo bili ovde pre nego što smo imali religiju, bili smo ovde pre Hristovog rođenja, bili smo pre nego što su Osmanlije došle s Muhamedom, bili smo ovde pre nego što su došli Sloveni“.

Nije jasno na koji to način hrišćanski hram iz sredine 14. veka dokazuje da je neko negde bio pre Hristovog rođenja, ali je jasno da se ovde ne radi ni o kakvoj religioznosti, nego o politici, odnosno bazičnom nacionalizmu. Da ne pominjemo to što su po Gašijevoj hronologiji Sloveni na Kosovo došli posle Osmanlija. Ovo sve utoliko pre što postoje nedvosmisleni dokazi o tome ko je i kada sazidao ovu crkvu, a to nisu bili nikakvi Albanci. Zanimljivo je i zašto se albanski katolici nisu odlučili da obred održe na ostacima obližnje nedvosmisleno katoličke Saške crkve posvećene Presvetoj Bogorodici.

Ova i ovakva beseda jednog katoličkog, hrišćanskog biskupa savršeno se uklapa u viziju vere koju mi je pre petnaestak godina tokom šetnje centrom Tirane objasnio jedan kosovski Albanac, predani musliman. Na moje naivno pitanje „a ko je bio taj vaš heroj, Skenderbeg“, on mi je odgovorio da se radilo o hrišćanskom ratniku koji se borio protiv prodora islama na ove prostore. Na pitanje kako to kao posvećeni musliman može slaviti čoveka koji se borio protiv islama, lakonski je odgovorio: „Meni je nacija važnija od vere.“ Na ovom uzorku koji se, po svemu sudeći, može preneti i na većinu pripadnika albanskog nacionalnog korpusa, jasno je da se sledi logika da je nacija veća od Boga, odnosno da je sama nacija Bog.

Druga, podjednako licemerna stvar demonstrirana ovim poduhvatom je to što su katolici odlučili da misu održe na ostacima pravoslavnog hrama u ime nekakvog „Dana dijaspore“. „Ovu misu želimo da posvetimo onima koji su vekovima živeli u ovom delu ove zemlje“, rekao je Gaši. O kakvoj to „dijaspori“ Gaši govori? Sigurno ne o stotinama hiljada Srba sistematski proteranih iz svoje duhovne i nacionalne kolevke. Jer da je tako, digao bi Gaši makar nekada glas protiv skrnavljenja srpskih crkava i grobalja. Ako je Crkva Svetog Nikole u Novom Brdu „njegova“, onda je to sigurno i Bogorodica Ljeviška, a ako je i ona „njegova“, zašto dozvoljava da se pali? I uz sve to Gaši ima obraza da se poziva na jevanđelje i Hristovu zapovest da ljubimo jedni druge.

Od onih kojima je nacija Bog, i ne da se ništa drugo očekivati. Koliko mi je poznato, jedini koji su, pored Albanaca, do sada naciju poistovećivali sa božanstom, jesu oni što su vladali Nemačkom od 1933. do 1945. Ali šta ćemo sa Vatikanom, kojem je biskup Gaši direktno podređen? Za razliku od pape Pija XII koji se nije mnogo bunio dok su Srbi masakrirani u, na primer, glinskoj crkvi, sadašnji papa Francisko ima principijelniji pogled na ova pitanja, što je dokazao i odbijanjem da kanonizuje kardinala Stepinca. Papa Francisko se tokom svojih susreta sa patrijarhom ruskim Kirilom i predsednikom Vladimirom Putinom obavezao i da će zaustaviti i sprečiti svaki oblik katoličkog prozeletizma spram pravoslavnih. Vatikan, takođe, nije priznao ni jednostranu nezavisnost Kosova.

Ovaj čin otimanja istorije i duhovnosti koji su prvog avgusta počinili njemu direktno podređeni biskupi ne sme ostati prećutan, kao što su prećutkivani raniji zločini počinjeni pod plaštom Katoličke crkve i uz pomoć katoličkog klira. Ćutanje je znak odobravanja, i ako papa i Vatikan budu ovo oćutali, postaće saučesnici u zločinu, a biće jasno i da su obećanja data Kirilu i Putinu laž i samo manevar kako bi se u teškom trenutku obezbedila podrška moćne Rusije.

 

Autor Filip Rodić

 

Izvor Večernje novosti, 04. jul 2019.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u