N. Babić: Crni oblaci recesije nadvili su se nad SAD-om

SAD sve više osećaju teret zbog predstojećih izbora i zabrinutost zbog najavljene ekonomske recesije. Tramp je pred izazovima

Najnoviji izveštaj o stanju američke privrede, koji je 23. avgusta objavio IHS na Markit, bilo je toliko “vruće” da njegovo slanje medijima bilo zabranjeno sve do 22. avgusta u 13:45.

PMI je indeks poslovne aktivnosti, ili “indeks kupovine menadžera”. To je najvažniji pokazatelj stanja privrede, jer su upravo menadžeri nabavke prvi koji primaju primarne informacije o stanju u svojim kompanijama. Indeks uzima u obzir informacije o pet različitih pokazatelja: nove narudžbine, proizvodnja, zaposlenost, vrijeme isporuke zaliha i količina kupovine.

Uprkos glasnim uvjeravanjima Trampa i njegovih ekonomskih savjetnika da je s američkom ekonomijom sve u redu, kako nema recesije i berze čekaju da se oživi trend rasta, realnost je upravo suprotna. Indeks poslovnih aktivnosti neprekidno i kontinuirano pada od marta, padajući s već ne tako visoke ocjene od 55,3. A sada je u novom izveštaju navedeno da je prekoračio “donju psihološku granicu” od 50 bodova i da je 22. avgusta iznosio 49,9.

Ovo je najgora brojka u deset godina, navodi IHS Markit. Prema svim ekonomskim teorijama i udžbenicima, ovo je ovo jasan znak recesije i medvjeđih trendova na berzi. Ponovimo još jednom: indeks poslovnih aktivnosti je pao na razinu kakva je u Americi zabilježena u jeku krize 2009. godine.

Idemo dalje. Sljedeći podaci iz istog izvještaja navode kako je stopa otvaranja novih radnih mjesta najsporija od februara 2010. Indeks povjerenja preduzetnika pao je na najmanju razinu otkad se počeo mjeriti u julu 2012. godine. Broj novootvorenih preduzeća takođe je pao na nivo iz oktobra 2009. godine. Poslovna očekivanja u sektoru usluga takođe su dosegla istorijski pad iz 2009. godine.

Broj novih narudžbina najoštrije je pao u posljednjih deset godina. Zabilježen je i najsnažniji pad izvoza od avgusta 2009. godine. Zalihe gotovih proizvoda u skladištima pale su na najniži nivo od 2014. godine. Takođe, većina korporacija se, umjesto očekivanog privrednog rasta, suočila s padom potražnje. Takođe se ukidaju mnogi investicioni programi i planovi za zapošljavanje novih radnika. Ovdje treba dodati podatke o američkoj ekonomiji iz prethodnih objava, koji se ne podudaraju sa službenim saopštenjima Bijele kuće, posebno one koji se odnose na trgovinski rat s Kinom. Osim toga, dokazan je pad teretnog prometa, kao i pad potrošnje električne energije i brz rast hipotekarnih kredita, ali ne samo njih, već i drugih oblika zaduživanja.

Realni sektor američke ekonomije je već u punom jeku krize. Berze još uvijek ne reaguju ispravno, ali samo zato što su se odavno odvojile od stvarnosti ili su očigledno nesposobne da prepoznaju ove trendove. Uskoro će u Americi izbiti kriza punom snagom. I što jače američko vođstvo bude zatvaralo oči i nastavljalo ponavljati mantru „Sve je divno! Ne vidim krizu u našoj kući!”, posljedice će za SAD biti još bolnije.

No, šta rade Donald Tramp i njegovi savjetnici? Spas traže u ratu s Kinom, što je očito najgora odluka ove uprave. Po američki narod, naravno.

Između akcija i reakcija, poteza i kontra poteza koji traju 17 mjeseci, Kina je ovih dana odgovorila Sjedinjenim Državama novim carinama. Zbog američkih carina koje će pogoditi 300 milijardi robe proizvedene u Kini, Peking će uvesti dodatne carine na 75 milijardi dolara robe koja se uvozi iz Vašingtona. To je bio odgovor Si Đinpinga  Donaldu Trampu. Odluku je službeno je saopštilo Vijeće Državne komisije za carinske tarife NR Kine. Stope će varirati između 5 odsto i 10 odsto, zavisno od robe, a stupiće na snagu u dvije različite faze, jedne 1. septembra, a druge 15. decembra.

Kineski državni list Global tajms je objasnio da je “nametanje carina nužan odgovor na jednostranost i trgovinski protekcionizam Sjedinjenih Država”. Novine zatim naglašavaju da rješenje sukoba mora doći “na temelju međusobnog poštovanja, jednakosti i pouzdanosti u riječima i postupcima”. Ovaj put izgleda prilična uzbrdica.

SAVRŠENA OLUJA
Gledajući stvarne ekonomske pokazatelje američke ekonomije, kineske carine su pokrenule savršenu oluju. Cijena nafte u je nakon najave Kine naglo pala i američka laka VTI nafta se prodavala za 53,74 dolara po barelu. Brent je pao za 1,36 dolara i tog se dana prodavao za 58,56 dolara. Tržište je, uglavnom, vrlo loše reagovalo na novo poglavlje trgovinskog rata između Vašingtona i Pekinga, prije svega zbog razdoblja u kojem se nazire recesija u Sjedinjenim Državama, ali i moguće globalne recesije.

Kao da to nije bilo dovoljno, trenutno se kinesko-američki trgovinski sporazum čini još daljim, iako se činilo da su stranke spremne nastaviti pregovore.

MJERE PEKINGA I VAŠINGTONA
Kina je održala svoju riječ. Kineska vlada najavila je reakciju na potez SAD-a i ta je reakcija stigla na vrijeme. Početkom avgustaTramp je najavio da će od septembra Sjedinjene Države uvesti carine od 10 odsto na 300 milijardi dolara kineskih proizvoda, pored onih koje su već aktivne od maja.

Tačno je da je Bijela kuća suspendovala ili odložila neke od carina, što je učinjeno na zahtjev američkih korporacija. Osim toga, Tramp je ovim „popuštanjem“ htio spriječiti da posljedice carinskog rata tokom božićnog razdoblja pogode američke porodice i da unutrašnja potrošnja da podsticaj američkoj privredi. No, kako u svom opširnom izvještaju pojašnjava IHS Markit, to se nije dogodilo.

„Azijski zmaj“ je sve pratio, upozoravao i na kraju reagovao. Čak i Kinezi s izvjesnim intenzitetom počinju osjećati težinu ratnih obaveza i zbog toga se i Peking odlučio sprovesti mjere ublažavanja posljedica sukoba s Vašingtonom.

Kako bi podstakla domaću potrošnju i očuvala nivo izvoza, Kina je povećala minimalne mjesečne plate, čiji se iznos utvrđuje na lokalnoj osnovi. U glavnom gradu Pekingu je minimalna mjesečna plata povećana na 2200 juana. Naravno, mnoge mjere koje Kina sprovodi na svojoj nacionalnoj teritoriji nisu ni objavljene, iako se sve može sažeti na podsticanje domaće potražnje, favorizovanje izvoza, čak i namjernim slabljenjem juana, te diverzifikaciju uvoza onih proizvoda koje Kina ne može proizvesti i sklapanje novih ugovora koji isključuju američke dobavljače.

Neobjašnjivo, zato što su prve nametnule carine na kinesku robu vrijednu 300 milijardi dolara, SAD su pokazale drastičnu promjenu raspoloženja zbog kontranapada Kine. Budući da je protivmjera uobičajena praksa u carinskim ratovima, američki nasilnički stav djeluje posebno smiješno.

Takav potez američke strane pokazuje sve aroganciju i narcisoidnost Bijele kuće. SAD su bile te koje su iz hira ili uvjerenja da mogu zaraditi na štetu Kine pokrnule brutalni trgovinski rat. Ali nakon što su preduzele konkretne mjere, morale su se pripremiti za protivudar. No, čini se da američka strana takve udare nije u stanju podnijeti. Očito je da Trampu hitno treba ekonomski savjetnik s kojim će preispitati pravila trgovinskog rata.

Kinezi otvoreno poručuju kako američku stranu moraju naučiti što je zdrav razum u bilo kojem trgovinskom ratu. Takav je sukob ekstremno kockanje koje samo može dovesti do gubitaka. U trgovinskom ratu je beskorisno ljutiti se. Peking tvrdi kako u trgovinskom ratu nijedna strana ne može pobijediti. Kad SAD navode koristi koje trgovinski rat može donijeti američkoj privredi i finansijama, cijeli svijet im se smije, jer sve govori da otvoreno lažu. Uključujući američke izvore, čak i one službene.

Vašington je odlučio nametnuti carine na sve kineske proizvode koji se izvoze u SAD. U kockarskom žargonu, već je odigrao svoje najjače karte, a posljednjeg je aduta odigrao vođen emocijama. Očigledno da SAD ne mogu prihvatiti stvarnost u kojoj je Kina i dalje čvrsta i nepokolebljiva, čak i nakon maksimalnog američkog pritiska.

SAD su previše samouvjerene, što bi bila vrlina kada bi ta samouvjerenost bila opravdana. Ali su za neprijatelja izabrali Kinu, drugu najveću svjetsku privredu, čija je tržišna veličina blizu američke. Iako je Kina primarni cilj, Vašington je „Azijskog diva“ odabrao za protivnika kako bi resetovao globalna trgovinska pravila. Ovo je ozbiljna strateška greška. Trenutna američka administracija kao da ne razumije kako u modernim međunarodnim odnosima primijeniti snagu. Smatra da maksimalni pritisak nije samo način za postizanje nerazumnih ciljeva, već i prečac do tih ciljeva.

Ali stvarnost je da se najveći pritisak Sjedinjenih Država suočava sa zastojima u raznim smjerovima. Posljednjih godina su SAD uzburkale stvari u diplomatiji, a da nisu postigle gotovo ništa. Kina i SAD su dvije najveće svjetske ekonomije. Ukupna ekonomska snaga mjerena u nominalnom bruto domaćem proizvodu je jača od one koju ima Kina. SAD se možda dobro bore u “trgovinskom blickrigu”, ali kada je u pitanju dugotrajni trgovinski rat, kinesko društvo ima očite prednosti kada se treba nositi s problemima uzrokovanim trgovinskim ratom.

Američka strana sve više osjeća teret zbog predstojećih izbora i zabrinutosti zbog najavljene ekonomske recesije.  Trampova uprava se suočava s teškim izazovima. Kineska strategija je prilično jednostavna. Peking nije voljan voditi trgovinske ratove, ali kineski nacionalni suverenitet i prava na razvoj prisiljavaju kineske vlasti na sve kontra akcije.

SAD su se izgubile u računanju dobitaka i gubitaka, dok Kina slijedi kurs recipročnih odgovora. Eskalirani trgovinski rat zasigurno će dovesti do još većih gubitaka, ali je kineskom društvu već postalo jasno da će ovo sučeljavanje odrediti budućnost zemlje, stoga su Kinezi voljni i sposobni podnijeti ove gubitke.

Kao odgovor na nove američke carine, Kina je bila dužna preduzeti dalje korake. Kad se američke prijetnje transformiraju u praktične akcije, novi protivnapadi Kine nikada neće izostati. To bi Donald Tramp, nad čijom su se ekonomijom nadvili crni oblaci nove recesije, ipak trebao razumjeti.

 

Autor N. Babić

 

Izvor logicno.com, 30. avgust 2019.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u