Što je dozvoljeno Herti, nije dozvoljeno Handkeu

Zašto je dr Ivan Vlasenko sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu ustao protiv predloga da Handke dobije istu počast kao i Herta Miler?

„Nobelove nagrade za književnost dobijaju bivši stipendisti DAAD-a“[1] hvali se na naslovnoj strani DAAD[2] – Nemačka služba za akademsku razmenu. I s pravom: dobitnik prošlogodišnje Nobelove nagrade za književnost je poljska književnica Olga Tokarčuk, a ovogodišnju je dobio nama svima odlično poznati Peter Handke. Oboje su bivši stipendisti „Berlinskog umetničkog programa“ DAAD-a – organizacije poznate svima koji žele da uče nemački, da studiraju, doktoriraju, da se bave naukom ili umetnošću ili  stručno usavršavaju u Nemačkoj, ali i Nemcima koji žele to isto da rade u inostranstvu.

Predsednica DAAD-a, profesorka Vintermantel je, kako kaže, veoma radosna – jer se time ponovo dokazao visoki kvalitet umetnika koje je DAAD odabrao da stipendira svojim „Berlinskim umetničkim programom“, a citira se i obrazloženje Nobelovog komiteta, po kome Handke dobija nagradu za njegovo neponovljivo literarno bogatstvo. Kao i za većinu naših ljudi, toplim sjajem zasijala je vest da je Handkeov nesporni književni talenat konačno adekvatno nagrađen.

Pošto sam i sam bivši stipendista DAAD-a („alumni“), pre pet dana predložio sam DAAD Alumni klubu Univerziteta u Beogradu (DAKUB) i lokalnom DAAD-u da organizuju književno veče na koje će pozvati nobelovca Handkea, prisećajući se da je DAKUB 2017. godine svima nama slao pozivnice za književno veče književnice-nobelovke Herte Miler, koje je održano povodom Sajma knjiga. Poželeo sam da mu čestitam, i da zatvorenih očiju slušam odlomke iz njegovih sjajnih knjiga na perfektnom nemačkom jeziku.

REAKCIJA I TIŠINA
Moju ideju vrlo brzo podržava dvoje kolega stipendista sa mejling-liste, a zatim sledi hladan tuš: Nemac-lektor DAAD-a na Odseku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Novom Sadu dr Ivan Vlasenko se protivi mom predlogu uz opasku da je Handke austrijski književnik (?!), a zatim pokušava da sve neprimereno ispolitizuje stavljajući – svojim linkovima na Fejsbuku – u pogon klasične antisrpske narative iz nemačkih mejnstrim medija i navodno (?) Handkeovo „pogrešno“ prijateljstvo sa nekim.[3] Nakon moje reakcije usledila je tišina.

Gospodine Vlasenko, fejsbuci i cajtunzi, postaje pomalo dosadno da čak i po pitanju književnosti i književne večeri moramo da se rvemo sa politikom i propagandom, zar ne? Baš ne možete da pustite lepu književnost da govori? Pošto ste potegli politička pitanja, a pošto verujem u slobodu mišljenja i izražavanja, poštovanje međunarodnog prava, zabranu diskriminacije i jednakost ljudi – nije loše da se podsetimo na neke događaje, njihovo medijsko i pravno vrednovanje, čisto da ne bi ispalo da je uzalud i neosnovano Handke tražio Pravdu za Srbiju usred nemačkog medijsko-propagandnog rata:

– Herta Miler je iz Rumunije, zašto je odjednom bitno što je Handke „austrijski“ pisac?! U Austriji se, koliko znam, govori nemački, a Handke je živeo u Berlinu, Diseldorfu, dobijao je nemačke nagrade, stipendiju DAAD-a, lepo govori nemački jezik…

– To što je Herta ćerka Vafen-SS-ovca, kako se može zaključiti iz nekih izvora[4], ne bi verovatno ni bilo toliko bitno da nije podržala NATO agresiju na Srbiju, i da njen „književni“ nastup u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, u inače gostoprimljivom, otvorenom i kosmopolitskom Beogradu 2017. godine, nije završen skandalom, koji su osudili prevodilac i književnik Ivanji, ali i mediji i pojedinci sa raznih političkih polova srpske scene. [5]

Herta Miler na tribini u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Beograd, 23. oktobar 2017. (Foto: Tanjug/Filip Krainčanić)
Herta Miler na tribini u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Beograd, 23. oktobar 2017. (Foto: Tanjug/Filip Krainčanić)

– Beograd je napadnut 6. aprila 1941. bez objave rata i suprotno međunarodnom pravu. Beograd je tada bio „otvoreni grad“ po međunarodnom pravu, tj. bez vojnog značaja, tako da je zbog komandovanja tim bombardovanjem (tzv. „Operacija strašni sud“) general Aleksander fon Ler osuđen i pogubljen. Njegova unuka je monahinja u srpskom manastiru i sama kaže da joj se zbog njenog porekla nikada ništa loše nije desilo.[6]

– Raniji nemački kancelar Gerhard Šreder priznao je devetog marta 2014. u okviru panela koji je organizovao Cajt da je sam prekršio međunarodno pravo u slučaju napada na Jugoslaviju 1999. godine. Tadašnji savezni kancelar je dalje izjavio: „Kada se radilo o pitanju kako se razvija rat ka Kosovu u Republici Jugoslaviji, poslali smo tamo naše avione, naše Tornade, u Srbiju i zajedno sa NATO-om smo bombardovali suverenu državu a da nije postojala odluka Saveta bezbednosti.“[7]

– U pravosnažnoj presudi berlinskog suda Amtsgericht Tiergarten 239 Drs 446/99 od 16. avgusta 2001. potvrđeno je da se radilo o agresiji. Tamo je, između ostalog, utvrđeno da je država (SR Nemačka) 1999. godine koristila trupe za akciju koja po pravu nije smela da bude izvedena. „Protivpravno učešće u sukobu mora se izbeći po objektivnom pravu. (…) Angažman Bundesvera protiv SR Jugoslavije bio je objektivno protivpravan, jer je bio suprotan važećem međunarodnom pravu. Povreda je zahvatila opšte odredbe međunarodnog prava.“ (…) Vazdušni rat protiv SR Jugoslavije povredio je opštu zabranu nasilja iz čl. 2 tačka 4 Povelje UN. Zabrana nasilja obuhvata svaku  vrstu primene oružanog nasilja koja je usmerena protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti druge države ili nije saglasna sa ciljevima UN, intervencija nije bila odobrena, a posebno Savet bezbednosti UN nije dao odobrenje za angažman po čl. 39, 42 Povelje UN, niti po čl. 51 Povelje UN, jer SR Jugoslavija nije počinila nikakav oružani napad protiv članice UN (str. 8, 9 i 10 citirane Presude).[8]

– Napadom na Jugoslaviju prekršen je (nemački) Ustav (čl. 26. GG)[9] i Sporazum 2+4 (član 2): Vlade Savezne Republike Nemačke i Nemačke Demokratske Republike potvrđuju svoje izjave da će sa nemačkog tla poći samo mir. Prema Ustavu ujedinjene Nemačke neustavne su i kažnjive sve radnje koje su usmerene na narušavanje miroljubive saradnje naroda, a posebno pripremanje agresivnog rata. Vlade Savezne Republike Nemačke i Nemačke Demokratske Republike izjavljuju da ujedinjena Nemačka nijedno od svojih oružja neće nikada koristiti, osim saglasno Ustavu i Povelji Ujedinjenih nacija“.[10]

NEMA RAZLOGA ZA STRAH
Što se tiče pitanja raspada Jugoslavije: žao mi je svake nevine žrtve. Kada gledam događaje u Kataloniji/Španiji, pitam se: zašto EU nije reagovala da bi spasila Jugoslaviju, najnapredniju od svih tadašnjih istočnih zemalja? Bivša Jugoslavija je bila privredno veoma razvijena i prilično odmakla sa pregovorima za pristup EU.

Kratko u vezi sa Bosnom: na samom početku rata, pre nego što je počinjen bilo koji veći zločin (marta 1992.), portugalski političar i diplomata Žoze Kutiljero je pozvao zaraćene strane u Lisabon na mirovnu konferenciju, gde su svi potpisali mirovni sporazum. Po povratku u Sarajevo, lider jedne od zaraćenih strana povukao je svoj potpis sa mirovnog sporazuma. Šta mislite, koji je to bio lider? Daću vam nagoveštaj: nije srpska strana. Raspitajte se.

Inače, sa vremenom su isplivale na svetlost dana mnoge skrivane činjenice. Ako pokušate da se informišete o istini o Srbiji ili Jugoslaviji iz nemačkih mejnstrim medija, teško da ćete uspeti. Ali, istina izlazi na videlo, pa su nekoliko dobrih članaka napisali Francuzi u Figarou i Mond diplomatiku.[11]

A šta li bismo tek saznali o Srbiji i Jugoslaviji kada bi neka ozbiljnija država, evo recimo Nemačka, otvorila svoje tajne arhive? Verovao je i Handke da je pravda spora ali dostižna, onda kada je tražio Pravdu za Srbiju, upornošću dr Arčibalda Rajsa, i metaforički je prošao golgotu u razdoblju u kome se za talenat, istinu, slobodu govora, mišljenja i štampe, a ni međunarodno pravo na Zapadu nešto nije mnogo marilo…

Nobelovac Peter Handke ispred svog imanja u Šavilu, predgrađu Pariza (Foto: Francois Mori/AP)
Nobelovac Peter Handke ispred svog imanja u Šavilu, predgrađu Pariza (Foto: Francois Mori/AP)

Pozivam vas, kolege iz DAAD-a i DAKUB-a, da podržite i održite književno veče sa gospodinom Peterom Handkeom! Svet je postao mnogo slobodniji, i nemate se čega plašiti.

 

Momir Radić je advokat, sudski prevodilac i alumni DAAD-a. Ekskluzivno za Novi Standard.

________________________________________________________________________________

UPUTNICE:
[1] https://www.daad.de/presse/pressemitteilungen/de/74410-literaturnobelpreise-gehen-an-daad-alumni/

[2] U originalu: Deutscher Akademischer Austauschdienst

[3] https://www.zeit.de/1999/46/Trauzeuge_beim_Irrlaeufer?fbclid=IwAR0thuMWDqZrY5S3SFyp1miwmewJzUWm5WNCnHHln3XNaf4g9-bOMLpWW_w

[4] https://de.wikipedia.org/wiki/Herta_M%C3%BCller , https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1542269

[5] https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1542269 , http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:692445-Kusturica-o-sramnoj-izjavi-Herte-Miler-Da-polozi-cvece-u-Kragujevcu-i-da-cuti ; http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/politika/2915335/pisac-ivanji-herta-miler-je-klasicna-zrtva-nemackih-medija.html , http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:692278-Ivanji-o-sramotnoj-izjavi-Herte-Miler-Puko-sam-nisam-mogao-da-slusam-gluposti

[6] http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:656060-ISPOVEST-MONAHINjE-SPC-Niko-me-nije-ni-popreko-pogledao-iako-je-moj-deda-bombardovao-Srbe

[7] Izvor:  od 0:38 do 1:15 video klipa https://www.youtube.com/watch?v=keWZofL30So

[8] v. http://www.dietmarbeining.de/desertion.htm

[9] https://www.gesetze-im-internet.de/gg/art_26.html

[10] https://de.wikisource.org/wiki/Zwei-plus-Vier-Vertrag

[11] https://www.monde-diplomatique.fr/2019/04/HALIMI/59723 , https://www.lefigaro.fr/international/au-kosovo-les-serbes-font-de-la-resistance-20190613

 

Izvor Novi Standard

Kultura
Pratite nas na YouTube-u