F. Rodić: „Iljušin“ protiv kanadera

Čudo je kakve su „eksperte“ u stanju da angažuju „nezavisni“ mediji kada je potrebno oblatiti nešto protivno EU-NATO interesima

Požari na Staroj planini ponovo su dali municiju „nezavisnim“ medijima i analitičarima da otvore vatru po svakoj mogućnosti saradnje Srbije s Rusijom, odnosno bilo kojom državom koja ne pripada NATO-u.

Tako je, na primer, onomad, kada se obeležavala godišnjica pobede u Drugom svetskom ratu, istoričar Dejan Ristić za N1 proglasio „Besmrtni puk“ za „tipično sovjetsku tradiciju“, očigledno nemajući pojma da je tu manifestaciju 2011, punih dvadeset godina posle nestanka Sovjetskog Saveza, osmislila grupa mladića iz sibirskog grada Tomsk. I sada nam, dok gori Stara planina, u stručnjaka proizvode izvesnog „penzionisanog vatrogasca sa višedecenijskim iskustvom“ da nam kaže kako su za gašenje ove vrste požara „najpogodniji specijalni avioni koji se zovu kanaderi“ koje Srbija, eto, nema. Ne mora „predsednik niške organizacije dobrovoljnih vatrogasaca“ da zna bilo šta o avijaciji specijalizovanoj za požare, pošto se on tokom svoje „višedecenijske“ karijere verovatno najviše susretao s „naprtnjačama kapaciteta 25 litara vode“, i ne mora da zna da je jednom kanaderu neophodno najmanje 1.340 metara čistog vodenog prostora da glisiranjem po površini napuni svoje tankove i da mu je operativni radijus 370 kilometara od baze, što su uslovi koji u Srbiji prosto ne postoje. O ovome svedoče i istinski stručnjaci za aeronautiku okupljeni oko portala „Tango siks“. Ni novinar nije dužan, bez obzira na to ima li „višedecenijsko iskustvo“ u nečemu, da zna sve o avionima, ali je dužan da zna ko zna i da njega pita. Ovo posebno ako radi za medij koji se po ceo dan hvali svojom „profesionalnošću“.

Lupetanje oko vrste aviona koji nam je potreban za gašenje nepristupačnih požara nije, međutim, ovde centralna tema, nego samo korisna poštapalica „nezavisnom“ mediju za još jedno maliciozno blaćenje države i obesmišljavanje napora da se uspostavi čvršća saradnja s „malignom“ Rusijom i u ovom, i u drugim domenima. O tome govori niz komentara koje je novinar izneo u svom prilogu izrađenom po meri dotičnog medija. „U 2019. Srbija čeka kišu kako bi dokrajčila šumski požar umesto da već prvog dana dejstvuje iz vazduha“, navodi on, ignorišući navode državnih organa da vremenski uslovi nisu dozvoljavali upotrebu tehnike kojom siromašna Srbija raspolaže. „Požari su gotovo ugašeni, ali su rasplamsali zagašene spekulacije o ulozi srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu i velikih nada koje je upravo za ovakve situacije Srbija ulagala u spasonosni ruski iljušin, kojeg nema uprkos najavama da će na niškom aerodromu biti u četvrtak“, navodi se u prilogu N1 i dodaje da „ima sumnje u koncept srpsko-ruske saradnje jer procedura specijalnog aviona za gašenje vatre traje već pet dana“.

Nije ironično ovde samo to što je „iljušin“ na niški aerodrom sleteo upravo u vreme dok se ovaj prilog emitovao, nego i to što televizija koja posredstvom „eksperata“ koje angažuje konstantno diskredituje ideju humanitarne saradnje s Rusijom, i u skladu sa zapadnim interesima lobira protiv davanja diplomatskog statusa ruskom osoblju angažovanom u tom centru, sada kritikuje tu saradnju kao nedovoljno efikasnu. Pa da smo smogli snage da se odupremo zapadnim pritiscima i damo Rusima uslove neophodne za neometan rad na teritoriji Srbije, možda ni procedura za dolazak neophodnog aviona ne bi morala da traje čitavih pet dana. Da li vam je to palo na pamet? Da je ruski avion doleteo odmah, verovatno bi izrazili sumnju u njegovu stvarnu misiju i pretpostavili da je on tu ne radi gašenja požara nego špijuniranja. Možda je njegovo kašnjenje plod i ideje jednog od omiljenih „eksperata“ N1 Bobana Stojanovića, koji reče kako je Srbiji najbolje da „odugovlači“ u rešavanju statusa humanitarnog centra i da na kraju odbije diplomatski status za Ruse. Takođe, pitanje je ko rasplamsava „spekulacije“ o ulozi centra, požar ili N1?

Interesantno je i kako to da N1, dok kritikuje nedovoljnu angažovanost ruske strane u akciji gašenja požara, ni u jednom trenutku ne postavlja pitanje uloge Evropske unije, sa kojom je Srbija aprila 2015. potpisala sporazum o pristupanju mehanizmu civilne zaštite EU. Gde su avioni EU?

Malicioznost se primećuje i u poslednjem komentaru ovog izveštaja gde se navodi da će Srbija morati da se ovako pati sve dok „ne kupi avion (kanader?) ili ne trampi nešto od novopristigle ratne opreme“. Ovim se insinuira da smo umesto nečeg korisnog kupili nešto beskorisno, ili čak štetno. Koliko vas misli da je bolje da imamo opremu koja će nas štititi od požara, nego da imamo opremu koja će nas štititi od bespoštednog bombardovanja?

 

Autor Filip Rodić

 

Naslovna fotografija: Sputnik/Press-service of Russian Emergency Situations Ministry

 

Izvor Večernje novosti, 03. novembar 2019.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u