Nova geografija svetske diplomatije ili kako je Kina pretekla SAD

Kineska diplomatska mreža, koja je upravo preuzela primat u svetu, je u najmanju ruku simbolična pobeda za Kinu

Vašington je, decenijama, imao najveću diplomatsku mrežu u svetu. Sada primat ima Kina sa 276 diplomatskih predstavništava, uključujući ambasade, konzulate i stalne misije u međunarodnim organizacijama. Sjedinjene Američke Države, istovremeno, imaju 273 diplomatska predstavništva, jedno manje nego pre dve godine. Promena na vrhu mogla bi predstavljati prekretnicu u trci između velikih sila.

Peking postaje sve zainteresovaniji da upotrebi svoju globalnu snagu, naizgled neopterećen amanetom nekadašnjeg lidera Denga Sjaopinga da „krije snagu i čeka priliku“, pa je uložio ozbiljne napore u aktivnu i dalekosežnu diplomatiju. Vašington, pak, skreće u drugom pravcu i pribegava različitim pristupima. Nekada su Sjedinjene Američke Države imale globalni primat u diplomatiji, ali se snage sada izjednačavaju.

KAKO KINA POBEĐUJE
Kineski skok na vrh je bio brz. Prema Globalnom indeksu diplomatije Lovi instituta (The Lowy Institute’s Global Diplomacy Index tracks) Peking je 2011. godine imao 23 diplomatska predstavništva manje od SAD i Francuske. Pet godina kasnije, zaostajao je svega osam. Godinu docnije Peking se našao na drugom mestu, preskačući Francusku, da bi ove godine preuzeo primat. Ovogodišnji indeks diplomatije pokazuje da je Kina na prvom mestu na svetu, ispred 60 diplomatskih mreža drugih zemalja.

Peking je, u prethodne dve godine otvorio pet novih ambasada: u Burkini Faso, Dominikanskoj Republici, El Salvadoru, Gambiji i Sao Tome i Principeu. Ovaj spisak nije nasumičan. Sledeći kampanju nazvanu „diplomatija po stavkama“, Peking je uspeo da izdvoji šačicu preostalih diplomatskih partnera Tajvana.

PO BROJU KONZULATA, KINA NEMA PREMCA U SVETU
Nedavno, dve države u uvek užarenom regionu pacifičkih ostrva – Kiribati i Solomonska ostrva – prekinula su diplomatske odnose sa Tajvanom i priklonila se Kini, čime je broj država koje priznaju Tajvan, sa 22 tokom 2016. godine, pao na svega 15. Za Peking, takva strategija je istovremeno produbila političku izolaciju Tajvana i ojačala kinesku sposobnost da materijalizuje ekonomske i strateške interese. Ukratko, za Kinu je to bila pobednička formula.

Kineska mreža nema samo širinu nego i dubinu. I dok su Peking i Vašington rame uz rame po broju ambasada, Kina nema premca po broju konzulata – 96 naspram 88 američkih. Kako ambasade reflektuju političku moć, konzulati predstavljaju pokazatelj ekonomske snage.

Kina se usredsredila na jačanje konzularnih sporazuma preko širenja svojih interesa pomoću ekonomske radije nego preko tradicionalne diplomatije. Od ukupno 96 kineskih konzulata, 41 se nalazi u Aziji i 28 u Evropi. Ovo se poklapa sa kineskom inicijativom „Pojas i put“, infrastrukturnom projektu vrednom milijarde dolara kojim Kina pokušava da ojača veze sa ostalim regionima.

BESCILjNA DIPLOMATIJA
Američka diplomatija se od 2017. godine može nazvati bangavom. Nakon što je 2018. godine zatvoren konzulat u Sankt Peterburgu, zbog pogoršanih odnosa sa Kremljom i bez novih u poslednjim godinama, Vašington je broj diplomatskih predstavništava sveo na 273.

Istovremeno, Stejt department je izbušen iznutra. Iako predsednik Donald Tramp ulazi u poslednju godinu četvorogodišnjeg mandata, prema podacima Vašington posta, popunjeno je svega 73 odsto diplomatskih pozicija. Ukoliko se tome doda namera Trampove administracije da budžete Stejt departmenta i Američke agencije za međunarodni razvoj umanji za 23 odsto, ne čudi utisak besciljnosti koji američka diplomatija ostavlja na druge države. Trampovih 11.000 tvitova, od kojih polovina predstavlja napade na nekoga ili nešto, ni u kom slučaju ne predstavlja zamenu za valjanu mrežu diplomatskih predstavništava.

Američka diplomatija, ipak, ne zaostaje na svim frontovima. Diplomatski uticaj nije samo proizvod uspostavljanja snažnog prisustva u inostranstvu, već snaga leži i u ugošćavanju stranih misija. Sjedinjene Američke Države su, bez premca, najpopularnije mesto na svetu za strane ambasade i konzulate. Tu se nalaze 342 ambasade i konzulati 61 države koje obuhvata Globalni indeks diplomatatije. Kina, u kojoj se nalazi 265 diplomatskih predstavništava je na drugom mestu, mada daleko zaostaje za SAD. Ukoliko se u te brojeve uračunaju i misije pri međunarodnim organizacijama, poput Ujedinjenih nacija, snaga Amerike dodatno raste.

Strane vlade sve češće otvaraju predstavništva u manjim kineskim centrima, što je fenomen na koji u budućnosti valja obratiti pažnju. Ipak, za preokret u korist Kine bio bi potreban i ozbiljan zaokret u svetskom diplomatskom poretku.

BAROMETAR NACIONALNIH AMBICIJA
Uz preraspodelu diplomatskog uticaja između SAD i Kine, drugi globalni fenomeni izazvali su promene u diplomatskih aktivnostima ostalih država. Bregzit je naveo brojne evropske vlade da naprave promene. Irska je, u svetlu dolaska i prolaska brojnih krajnjih datuma za bregzit, otvorila osam novih diplomatskih predstavništava i za dve godine uspela da se popne tri mesta na globalnim indeksima.

Dok se Irska suočava sa razvodom sa najvećim spoljnotrgovinskim partnerom, ministar spoljnih poslova te države je javno potvrdio da je ovaj potez u vezi sa strategijom vezanom za bregzit. Holandija je, takođe, nedavni razvoj diplomatske mreže vezala za bregzit, pošto je u poslednje dve godine otvoreno sedam novih diplomatskih predstavništava.

Velika Britanija je, pak, zatvorila i umanjila 11 konzulata i diplomatskih kancelarija od 2016. godine, zbog čega je sa devetog mesta pre tri godina, na ovogodišnjim indeksima pala na 11. mesto. To je u suprotnosti sa obećanjima „Globalne Britanije“, prema kojima je do 2020. godine trebalo da bude otvoreno 15 novih diplomatskih predstavništava, od čega tri u regionu Pacifika.

Izbor države na koje će se regione širiti diplomatski uticaj nikada nije slučajan. Japan je ove godine dospeo na četvrto mesto i pretekao Rusiju. Suočen sa promenom odnosa snaga u susedstvu, uključujući i sve snažniju Kinu, Tokio je tiho jačao diplomatske veze tokom prethodne decenije. Otvaranjem sedam novih kancelarija u važnim čvorištima poput Kambodže, Filipina, Sejšela i Vanatua, broj japanskih diplomatskih predstavništava porastao je na 247.

Turska je, takođe, ojačala mrežu u skladu sa ambicioznom spoljnom politikom i nastojanjima da proširi uticaj i van granica NATO-a. Od 2017. godine, Turska je otvorila šest novih kancelarija i dospela na šesto mesto, uprkos činjenici da ima upola manji bruto nacionalni proizvod od petoplasirane Rusije. Uprkos turskoj politici „Novog otkrivanja Azije“ koja je objavljena u avgustu, novootvorena predstavništva nisu obavezno koncentrisana na tom kontinentu. Sa izuzetkom nove ambasade u Laosu, turska diplomatska ekspanzija naginje ka Latinskoj Americi i Africi.

Izbor neke države kako će proširiti mrežu uvek je proizvod kalkulacija. Prioriteti Kine, Irske, Japana i Turske predstavljaju pokazatelj pozicija na kojima bi te države želele da se nađu u budućnosti. Kineski diplomatski uzlet ima, pritom, posebno značenje. Pod predsednikom Si Đipingom, Peking nastavlja da krnji primat SAD, preuzimajući čelno mesto Amerike na nizu polja, pri čemu je diplomatsko prisustvo samo jedno od njih.

Kineska diplomatska mreža, koja je upravo preuzela primat u svetu, je u najmanjeu ruku simbolična pobeda za Kinu. Iako diplomatske mreže ne pokazuju punu istinu o dalekosežnom uticaju neke države, svakako predstavljaju barometar njihovih ambicija.

 

Autorka Boni Blej

 

Naslovna fotografija: Reuters/Jason Lee/File Photo

 

Izvor Foreign Affairs/RTS, 28. novembar 2019.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u