N. Babić: Tajna uspeha Vladimira Putina je krajnje jednostavna

Putinov govor na godišnjem obraćanju naciji je vrijedan podsjetnik na političare koji ispunjavaju svoja obećanja

Kada govorimo i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, uglavnom se fokusiramo na njegove spoljnopolitičke odluke, što je u određenom smislu razumljivo, ali pogrešno, prije svega zato što je svoj posljednji mandat u predsjedničkoj kancelariji 7. maja 2012. počeo upravo s naglaskom na unutarpolitička pitanja. U to vrijeme, naravno, nije mogao znati da će se dogoditi prevrat u Ukrajini i da će morati donijeti odluku da interveniše u Siriji, ali se i s tim izazovima uspješno suočio. Ukrajinska kriza i sankcije koje je Zapad nametnuo Rusiji su konačno probudili rusku vladu i zvaničnike, koji su pokrenuli proces „supstitucije uvoza“ i kreću se prema punoj samodovoljnosti u brojnim sektorima, uz očuvanje tradicionalnih izvora prihoda od izvoza energenata, ali sada i pšenice, oružja i drugih proizvoda.

Sirijska kriza je natjerala Rusiju da interveniše u arapskoj zemlji kako se sutra ne bi morala nositi s pobunom u Sjevernom Kavkazu i širenjem islamističke pobune na bivše sovjetske republike, muslimanske zemlje na južnim granicama Ruske Federacije. Ali ovo su sve poznate i više puta na ovom portalu obrađene teme, stoga poslušajmo koje su to smjernice u unutrašnjoj politici u posljednjem mandatu Vladimira Putina.

Čini se da su neke odluke bolne, kao što je bilo najavljeno, jer je podrška predsjedniku Rusije u zemlju s maksimalnih 89 odsto u vrijeme ujedinjenja Krima s Rusijom sada pala na 70 odsto. Podsjetimo da je 2018. godine, tijekom provođenja penzione i drugih reformi u jednom trenutku podrška Putinu pala na 66 odsto, iako je i taj „pad“, u poređenju s drugim svjetskim liderima, još uvijek  plebiscitarna podrška politici Kremlja.

U svom tradicionalnom godišnjem obraćanju naciji, prvom otkako je preuzeo treći mandat ruskog predsjednika, Vladimir Putin je najavio nastavak reformi i jačanje države, založivši se za neophodnost duhovnog i moralnog preporoda Rusije, te podizanja demografskih pokazatelja. Putin je tada kazao kako Rusija nema drugog izbora osim demokratije, ali da se ruska demokratija mora graditi na temeljima ruske tradicije i nikako neće prihvatiti standarde nametnute spolja.

Osvrnuo se i na korupciju, za koju kaže da je relikt iz vremena Sovjetskog Saveza koji koči privredni razvoj. Upravo zbog korupcije je obećao uvesti posebne zakone, kao i mogući zakon o nadzoru imovine državnih zvaničnika u inostranstvu, što je jemstvo boljeg funkcionisanja države. Ruski vođa je izjavio i kako podržava čvršći nadzor nad inostranim aktivnostima zvaničnika.

„Nemojte se rano veseliti, možda vam se neće svidjeti ono što ću govoriti“, upozorio je Putin publiku na početku svog posljednjeg mandata.

DRŽAVNI ZVANIČNICI S IMOVINOM NE ULIVAJU POVERENjE
Objasnio je potrebu za donošenjem zakona koji bi omogućio uvid u imovinu visokih i nižih državnih zvaničnika koju posjeduju u inostranstvu. To je nužno,  obzirom da takva imovina može imati utjecaja na ponašanje, kako njihovo tako i na članova njihovih porodica.

“Ta imovina treba biti uredno prijavljena, a vlasnik će morati pojasniti odakle mu sredstva za nju”, rekao je Putin.

Iako je izjavio kako vjeruje da su državni zvaničnici većinom odgovorni i pošteni, ali „savremeni politički realitet“ ipak zahtijeva transparentnost svih aktivnosti osoba koje se bave politikom.

„Kako možemo vjerovati političaru koji zastupa ruske interese, a potom se trudi prebaciti svu svoju imovinu u druge zemlje?“, pitao je Putin prije nego je formalno u parlamentarnu proceduru uputio nacrt zakona koji će spriječiti takvo ponašanje.

RUSIJA I SVIJET NA PREKRETNICI
Putin se u svom obraćanju pokazao kao dobar poznavalac unutarnjih i globalnih prilika. Naglasio je kako se cijeli svijet suočava s velikim izazovima, pa tako i Rusija.

„Godine koje slijede biće odlučujuće ne samo za Rusiju, nego i za cijeli svijet. Ulazimo u doba tranzicije i promjena, od kojih bi nas neke mogle i šokirati“, rekao je, kao da je predvidio tektonske poremećaje koji su u nadolazećim godinama potresli globalnu arenu.

Ruski lider je izjavio kako se narodi u budućnosti neće boriti za prirodne resurse, nego ljudske, a posebno one intelektualne. Povećanje potrošnje može biti održivo samo prelaskom na nove tehnologije, a potražnja za „intelektualnim resursima“ će se povećati.

„U ovom novom svijetu, čija su dostignuća vidljiva u ekonomskom i vojnom sektoru, Rusija se mora razvijati, biti sigurna, zadržavajući pri tome svoj nacionalni identitet“, rekao je Putin u kratkom uvodnom dijelu u kojem se osvrnuo na spoljne izazove.

PORODICA S TROJE DJECE: NOVI RUSKI STANDARD
Putin je u drugom dijelu izlaganja rekao kako nije dovoljno samo poboljšati demografsku sliku u zemlji, već se moraju osigurati i osnovni uslovi koji bi Rusima omogućili nadgradnju u moralnom, kreativnom i profesionalnom smislu.

„Na početku 21. veka je Rusija u demografskoj krizi, ali i krizi sistema vrijednosti. Ako se takav opasan trend nastavi, neće nam biti potreban spoljni neprijatelj, jer kada se nacija nije u stanju reprodukovati, gubi se putokaz, ideal kojem se stremi i sve se urušava samo od sebe“, izjavio je Putin.

Ruski je predsjednik istakao kako je Rusija, zahvaljujući vladinim inicijativama, uspjela prevladati demografsku krizu. Stopa nataliteta je u porastu, ali, uprkos ovim ohrabrujućim znacima, Rusija sebi ne može priuštiti luksuz opuštanja. Treba podsticati ruske porodice da imaju što više djece. Demografski eksperti kažu kako je odluka jedne porodice da ima drugo dijete, korak do onoga trećega.

„Potrebno je da se porodice odluče na taj korak. Vjerujem kako porodica s troje djece treba postati ruski standard“, tim je riječima Vladimir Putin završio dio govora o demografskim prilikama u Rusiji.

DUHOVNA OBNOVA BEZ ŠOVINIZMA
Ovaj je dio posebno važan, obzirom da ruskog predsjednika u inostranstvu poštuju grupe kojima se u Rusiji ne dozvoljava djelovanje. Tako su zabranjene aktivnosti Nacional-boljševičke partije, profašističke organizacije koja se skrivala iza ideologije sovjetskih boljševika. Zabranjeno je i djelovanje Muslimanskog bratstva, međunarodno priznatih islamističkih terorističkih grupa i radikalnih desničarskih organizacija, iako potonje u većini slučajevima imaju korijene u susjednim zemlja, kao pokret UNA-UNSO u Ukrajini iz kojeg su nastali Desni sektor i druge nacionalističke i neonacističke organizacije.

Putin je na početku svog posljednjeg mandata priznao kako privredni preporod ima svoju cijenu. „Ovo što moram reći je bolna istina, ali rusko društvo proživljava period u kojem nema nikakvih duhovnih vrijednosti“, rekao je.

S nostalgijom je govorio o prošlosti, te izjavio „kako je ruski narod, za vrijeme tranzicije iz komunizma u kapitalizam s prljavim rubljem u vodu bacio i novorođeno dijete“. Tom ruskom narodnom izrekom je htio reći kako se u vrijeme opšteg distanciranja od svega „komunističkog“ Rusija odrekla i svih dobrih stvari iz vremena prije „perestrojke“.

Ruski lider je podsjetio na vrijednosti na koje su Rusi nekada bili ponosni i zbog kojih su bili jedinstveni i jaki, a to su milosrđe, saosjećanje i ljubav prema bližnjem. „Moramo učiniti sve kako bi podržali institucije koje su čuvari tradicionalnih vrijednosti“, savjetovao je okupljene.

Međutim, energično je odbacio mogućnost povratka u totalitarizam, obećavši kako ruske vlasti neće djelovati kroz zabrane i ograničenja. Putin je osjetljiv na pritisak nacionalizma, koji je počinjao biti sve vidljiviji u zemlji. Dotakao se problema etničkih grupa koje žive u Rusiji, te rekao „kako snaga Rusije upravo leži u njenoj etničkoj raznolikosti“.

Oštro je osudio sve oblike manifestiranja šovinizma i „špiljskog nacionalizma“, kako ga voli zvati, izjavivši „kako nacionalisti, misleći da brane Rusiju, čine upravo suprotno i nanose joj ogromnu štetu“.

„Prosta i pojednostavljena rješenja koja nude ekstremni nacionalisti svih boja mogu odvesti ovo društvo i zemlju u propast. S druge strane, nećemo dozvoliti stvaranje nikakvih etničkih enklava koje bi imale svoja pravila i zakone“, izjavio je ruski predsjednik, te pozvao ruske zastupnike u parlamentu da donesu zakone koji će spriječiti ilegalno useljavanje, ali i one koji će pojednostaviti život legalnim useljenicima.

IMIGRACIJA I PRAVILA ZA STICANjE RUSKOG DRŽAVLjANSTVA
U nastojanju da se privuku stručnjaci u Rusiju, Putin je pozvao parlament da pojednostave zakon o stjecanju ruskog državljanstva.

„Novim zakonom treba olakšati ulazak i ostanak u Rusiji svim građanima bivših sovjetskih republika, kao i izravnim potomcima rođenih u Ruskom carstvu i Sovjetskom Savezu. Pojedinci koji izraze volju za dolaskom u Rusiju, a koji bi se odrekli starog državljanstva, morali bi dobiti rusko bez nepotrebnih komplikacija. Rusija treba profesionalne i marljive ljude, ali je činjenica da birokratija ometa taj proces. Postojeći zakoni ne pomažu, nego imaju suprotan učinak, a naturalizacija naših sunarodnika, ljudi koji su kulturološki i duhovno bliski nama, teško se provodi iz istog razloga“, ovim je riječima Putin pojasnio kako on vidi rješenje tog problema.

Kasnije je zbog krize u Donbasu potpisao dekret koji svim stanovnicima Donjecke i Luganske Narodne republike daje mogućnost stjecanja ruskog državljanstva, a da se ne moraju odreći ukrajinskog. No, ovaj zakon nema veze sa srednjoročnom strategijom privlačenja pripadnika ruske zajednice u matičnu domovinu, kojih je nakon raspada Sovjetskog Saveza u zemljama  Istočne Evrope i Središnje Azije ostalo na desetine miliona.

MEĐUNARODNI I ČITKI PASOŠI SU OBAVEZNI
U ovom dijelu govora je Putin govorio o nužnosti da se strancima koji dolaze samo s nacionalnim pasošima zabrani ulazak u Rusiju, jer je jedino tako moguće kontrolisati protok ljudi koji ulaze u zemlju. Tada je određeno da se od 2015. u Rusiju može ulaziti samo s takozvanim „međunarodnim pasošima“, a pojasnićemo o čemu je riječ. Taj bi se zakon odnosio i na sve one koji dolaze iz Zajednice nezavisnih država, koju čine bivše sovjetske republike.

Naime, razlog odbijanja takozvanih „nacionalnih pasoša“ i zahtijevanje onih „međunarodnih“ je taj što sporni pasoši imaju podatke na nacionalnim jezicima i služe više kao lične iskaznice, koje su i u mnogim zapadnim zemljama koriste samo unutar vlastite države i nisu putna isprava. Problem nastaje kada na rusku granicu dođe osoba s nacionalnim pasošem poput gruzijskog, azerskog ili jermenskog, pri čemu bi svi ruski carinici trebali biti poliglote i poznavatelji nekoliko pisama da uspiju saznati identitet osobe koja ulazi u zemlju.

Putin je tada pozvao ruske vlasti da porade na tom pitanju, prije svega sa svojim bivšim kolegama iz Zajednica nezavisnih država. „Nećemo stvarati poteškoće nikome. Ako bude potrebno pružićemo im svu potrebnu pomoć, finansijsku i tehničku. Govorimo samo o jednostavnoj pripremi odgovarajućih oblika ulaska u Rusiju“, rekao je Putin.

DEMOKRATIJA JE JEDINI RUSKI IZBOR
U svom tadašnjem obraćanju se na kraju dotaknuo „demokratije“, rekavši kako je to jedini način na koji se Rusija može još bolje razvijati.

„Međutim, demokratiju treba graditi na vlastitoj tradiciji i ne mogu se provoditi standardi uvezeni izvana. Mi podržavamo univerzalna demokratska načela koja su usvojena u cijelom svijetu, ali „ruska demokratija“ je snaga ruskog naroda, koji ima svoju samoupravnu tradiciju. Za nju se ne može reći da slijedi standarde nametnute spolja. Vladajuće stranke, vlade i predsjednici se mogu promijeniti, ali osnovna načela države i društva ne smiju biti predmet rasprave. Demokratija ne znači samo mogućnost odabira ko će vladati, već i mogućnost stalnog nadzora ljudi izabranih od naroda“, svojim viđenjem demokratije je završio obraćanje Vladimir Putin na početku svog posljednjeg mandata.

Ako probamo analizirati on što je Putin htio reći, na kraju sve možemo svesti na nekoliko smjernica koje je uputio parlamentarnim zastupnicima, a koje su im trebale biti putokaz u radu te i nadolazećih godina. Istovremeno, ova podsjećanja su dobra jer govore koji je politički lider ispunio svoja obećanja, a koji je lagao birače.

U uvodnom dijelu je pokazao nepovjerenje prema državnim zvaničnicima koji svoju imovinu prebacuju van granica domovine. Možda su se neki i sami prepoznali u tom dijelu govora, a poziv parlamentu da se nadzor nad takvim osobama pravno reguliše su  oni koji su u toj grupi mogli shvatiti kao znak upozorenja. Ruske vođe u istoriji uopšteno nikada nisu direktno prijetili i njihova su se upozorenja uvijek morala čitati između redova. Kako je predsjednik Putin ipak sljedbenik „stare škole“, svi oni koji korupciju vide kao društveno prihvatljivo ponašanje, kao i oni koji prenose bogatstva izvan domovine, razumjeli su ove Putinove riječi, ali više kao pravovremeno upozorenje, a ne kao konačnu presudu. Nakon „upozoravajućeg“ dijela je prešao na „lakšu temu“ u kojoj je naglasio potrebu za tehnološkim napretkom zbog izazova koji Rusiju i svijet čekaju narednih godina. Sudeći po postignućima, čini se da su odgovorni u ovom sektoru uspješno odradili sve zadatke.

BOG – PORODICA – DOMOVINA
Dio govora u kojem je naglasio potrebu za povećanjem stope nataliteta bi se u zapadnoj Evropi mogao tumačiti kao jeftini populizam pretvoren u slogan „Bog-Porodica-Domovina”. Ali u poziciji u kojoj se nalazi Ruska Federacija, s površinom koja se proteže od Pacifika do istočnih granica Evropske unije, dijelom okružena nimalo prijateljski nastrojenim susjedima, s ogromnim resursima koji zahtijevaju sigurnosni nadzor i stalne prijetnje iz Sjedinjenih Država, zanemariti demografiju zemlje bi bilo krajnje neozbiljno. Za Putinove dosadašnje poteze možemo reći što hoćemo, ali nikako da su bili neozbiljni. Tako da i opsežno izlaganje o demografskim prilikama nije bilo slučajno.

Vladimir Putin je za ovaj i sve druge govore dobio kritike sa Zapada, što je postao uobičajeni narativ. Za dio o „međunarodnim pasošima“, imigracijskoj politici i „naturalizaciji“ su se bunila udruženja za ljudska prava, prava manjina, prava na slobodu kretanja i druge. Evropa je zaboravila da je Rusija tada imala problema s terorizmom većih nego mnoge evropske zemlje. Ali nakon vala slobodnih migracija 2015. i terorističkih napada koji su se zaredali i ne prestaju ni danas, evropske zemlje se blindiraju, podižu žičane barijere, a Hrvatskoj su dali zadatak da čuva zemlje Šengenskog prostora umjesto njih samih. Ali čak i tada, centri za „privremeni prihvat“ imigranata u Italiji su ličili na logore, bivši predsjednik Sarkozi je tjerao rumunske i bugarske Rome bez ikakvog opravdanja, osim što „su bili neuredni i krali su“, a kancelarka Merkel je izjavila kako je „multikulturalizam propao projekt“, da bi samo dvije godine poslije prema imigrantima zaurlala svoje povijesno poznato: „Willkommen!“

Na kraju, Putinova izjava da će Rusi graditi svoju demokratiju, koja možda neće ličiti na onu evropsku, ruski narod može više radovati nego obeshrabriti. Što se tiče ruske opozicije, one petokolonaške, a ne institucionalne, ona se oglasila i oglašavala se, ali su sve inicijative kojima je pokušala destabilizovati Putinovu Rusiju propale. Ruski predsjednik je 2018. s lakoćom dobio izbore u prvom krugu i mandat mu istječe 2024. Ovaj govor je vrijedan podsjetnik na političare kova koji ispunjavaju svoja obećanja i na narod koji na izborima između dva zla ne mora glasati za ono manje, već za političara za kojeg smatra da najbolje brani njegove interese.

Isto tako, Vladimira Putina nema smisla obožavati izvan granica Rusije, osim u Siriji i zemljama kojima je pružio podršku u najtežim trenucima, ali sigurno može  biti uzor političkim vođama kojima je stalo do vlastitog naroda i narodnog suvereniteta. To svakako.

 

Autor Nebojša Babić

 

Naslovna fotografija:

 

Izv0r logicno.com, 03. decembar 2019.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u