Figaro: Politička korektnost i cenzura u kulturi stvaraju književno podzemlje

Vrli novi svet je pred nama, a oni neposlušni će, kao nekada hrišćani u katakombama, biti gurnuti u književno podzemlje

Politička korektnost i cenzura među izdavačima knjiga su dosegli nivo da postaju stvarno kršenje slobode književnosti. Figaro upozorava da jedna od posljedica ove prakse može biti stvaranje crnog tržišta književnosti koja se smatra „subverzivnom“, ali će to tržište jedino imati stvarnu vrijednost.

Takozvana pozitivna diskriminacija i politička korektnost su dosegli nivo uporediv sa Srednjim vijekom i situacijom sa slobodom govora kakva je uporediva u najgorim režimima u istoriji. Naravno, sve to se sprovodi pod izgovorom zaštite „manjina“, njihovih „temeljnih ljudskih prava“ i kako se ne bi osjećali ugroženi ili uvrijeđeni od strane većine. Koje su to „manjine“ ne treba posebno naglašavati.

Tako neki izdavači u Sjedinjenim Državama zapošljavaju takozvane „čitatelje kojima testiraju osjetljivost“, zaposlene koji imaju zadatak očistiti knjige od svega što bi moglo nauditi osjećajima nekih čitatelja ili grupa u zajednici. Figaro piše kako je ovo još jedan primjer rastućeg uticaja na stvaranje novog moralnog društvenog poretka.

I ovdje imamo iste karakteristike kao u režimima XX vijeka koji su stvarali „novog čovjeka“. Neoliberalna ili ultraliberalna ideologija ide u istom smjeru. Stvara se pojedinac, potrošač, hedonista i politički korektan, ali prije svega pokoran i koji ne postavlja previše pitanja o odlukama onih koji misle za njega i donose „najbolje odluke u njegovu korist“.

Kao što napominje francuski list, prije svega govorimo o logičnom oprezu izdavača u američkom društvu, gdje se sada iz bilo kojeg razloga podižu optužbe. Izdavači su zgroženi pomisli da bi mogli proći kao Džoan Rouling koja je 2016. iskoristila jednu indijansku legendu, nakon čega je optužena za “kulturnu eksproprijaciju” i “marginalizaciju” Indijanaca. Stoga sad tekstove knjiga „preliminarno“ pregledavaju njihovi advokati. Dakle, Džoan Rouling je koristila izvorno indijansku priču, pri tom izmišljenu, zbog koje je kasnije optužena za „marginalizaciju Indijanaca“. Svaki  dalji komentar je suvišan.

Prema autoru članka kojeg je objavio Figaro, knjige, filmovi i umjetnost u cjelini ne bi bili u središtu pažnje da nisu postali komercijalni proizvodi. A ako se knjiga smatra proizvodom, njen je glavni cilj širiti se što je moguće više i prodati je u što više primjeraka. Stoga je logično da sadrži najveći mogući „zajednički imenilac“, odnosno mišljenja, stavove, ljubavi i strahove većine, jer samo to jamči prodaju velikog broja primjeraka. Nažalost, to nekada dovodi i do pada u kvalitetu knjige, ali ne uvijek i ne nužno, kao što to nije ni tema ovog članka.

S druge strane, „pročišćeno“ i politički korektno štivo ljudi čitaju, ako im padnu u ruke, bez ikakvog užitka.

„Primjećujemo da bi jedna od posljedica ove prakse mogla biti stvaranje crnog tržišta književnosti koje se smatra subverzivnim. Ali upravo to tržište može postati uistinu vrijedno. Svi oblici službene umjetnosti i one koje su diktirale vlasti su uvijek bili inferiorni u odnosu na djela slobodnih stvaralaca “, smatra autor članka.

Osim toga, zaključuje Figaro, taj trend dovodi u pitanje i samu ulogu književnosti.

„Moramo se zapitati treba li književnost i dalje govoriti istinu ili bi trebala biti odraz nekog moralnog projekta u službi trenutne dogme? U tom se kontekstu jasno primjećuje i odnos prema rastućem pokretu koji se zalaže za zabrane djela nekih autora. Posljedica toga je da sama literatura rizikuje da se pretvori u priče o izvanrednim događajima autora s besprijekornim životnim putem“, nastavlja Figaro.

„Književnost želi djelovati na potpuno drugačiji način. Ona oduvijek istražuje sve, postavlja pitanja i razotkriva ljudske  duše. Pokušava pronaći odgovor o smislu postojanja, piše o ljudskih grijesima, strahotama i patnjama. Naše društvo, koje se predstavlja crno-bijelo, uvjereno je da se može riješiti svoje tamne strane ako je jednostavno ućutka. Ali će se dogoditi upravo suprotno. Prisilno potisnuta mračna strana svijeta neizbježno će se vratiti, i to s novim snagama ”, rezimira francuski list.

Figaro se nije dotakao teme koje su knjige već na „crnoj listi“, niti koje nisu mogle naći izdavača, a onda su, jednom odštampane u malom broju primjeraka, postale pravi hit među publikom. No, kako je ovo praksa koja traje već nekoliko godina, a pipci ove hobotnice iz Sjedinjenih Država seži u do Evrope, nema sumnje da ćemo se ovom temom uskoro pozabaviti i na Starom kontinentu.

Do tada, pokušajte uživati u slobodi koju nude naše knjižare i čitaonice, iako su i one prošle tužno razdoblje „demokratske tranzicije“ kada su mnoga „nepodobna djela“ završila ili na tavanima ili na lomači. Onda se trebalo riješiti svega što je dovodilo u pitanje službeni narativ vladajuće političke klase, a sada rizikujemo „veliku čistku“ vrijednih umjetničkih dijela „koja vrijeđaju nečije osjećaje“. Vrli novi svijet je pred nama, a oni neposlušni će, kao nekada hrišćani u katakombama, biti gurnuti u književno podzemlje, gdje će sigurno preživjeti ona istinska, ljudska i nesavršena književnost i kultura. Političkoj korektnosti uprkos.

 

Autor Nebojša Babić

 

Naslovna fotografija: irisreading.com

 

Izvor logicno.com, 21. januar 2020.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u