Strah Brisela od brzog prodora drugih aktera na Zapadni Balkan

Ulazak Balkana u Evropsku uniju moguć je samo pomoću velikog investicionog plana u regionu koji EU za sada nema. To vrlo lako mogu iskoristiti Kina, Rusija i Turska

Nakon što je prošle godine proces pristupanja Albanije i Sjeverne Makedonije Evropskoj uniji zaustavljen uglavnom voljom francuskog predsjednika Emanuela Makrona, 2020. bi mogla označiti prekretnicu za Skoplje i Tiranu. Kako je izvijestio grčki list Ekatimerini, predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel se u petak u Tirani sastao s Edijem Ramom, predsjednikom Albanije. Tokom sastanka je Mišel ponovio spremnost Evrope da primi Albaniju u EU, naglašavajući „velike napore koje je u posljednje vrijeme uložilo albansko stanovništvo“.

Sličan govor je proširio i na susjednu Sjevernu Makedoniju tokom sastanka koji se istog dana održao u Skoplju, zemlji kojoj prošle godine bilo blokirano za članstvo iz istih razloga, bolje rečeno zbog istih strahova kao Albaniji. “Budućnost Zapadnog Balkana trebala bi biti Evropa”, rečenica koju je izrekao predsjednik Evropskog savjeta ima dvostruko tumačenje.

Dok s jedne strane naglašava potrebu Evrope, koja proizlazi i iz geografskih razloga, da se zemlje zapadnog Balkana uključe u zajedničko tržište, s druge strane naglašava strah Brisela od gubitka Balkana koji bi se mogao pridružiti drugim međunarodnim akterima, koji su se pokazali kao vještiji geopolitički igrači na prostoru Balkana. Naime, posljednjih godina su ruske i kineske investicije, posebno u zemljama bivše Jugoslavije, sve veće, što vodi ka većoj međunarodnoj saradnji, koja bi, ako se s vremenom ovaj trend nastavi, konačno udaljila Balkan iz sfere Evropskog uticaja. Ovaj bi scenario za EU postao opasan i zbog svih pitanja koja su vezana za centralni položaj Balkana u geografiji Evrope.

TURSKI PRODOR I REAKCIJA BRISELA
Tokom proteklih godina i Turska je uporno pokušavala ući na Balkan, igrajući prije svega na kartu zajedničke istorije Osmanskog carstva i na muslimanske vrijednosti koje dijeli s većinom albanskog naroda i Bosnom i Hercegovinom. Možda je ovaj posljednji faktor podstakao Evropu da ubrza i omogući relativno brz ulazak zemalja u Evropsku uniju, ostavljajući mišljenje Pariza po strani. Čak i Grčka, suprotno onome za što se zalagala prethodnih godina, preferira rješenje, uprkos kontroverzama koje su sa Sjevernom Makedonijom riješene u samo nekoliko mjeseci, prije svega zbog pitanja imena zemlje i teritorijalnih sporova s ​​Albanijom.

Veliki izazov za Brisel, uprkos potrebama Evrope da zaštiti i svoju bezbednost i tržište, je činjenica da članstvo traži poštovanje strogih pravila povezanih s budžetima zemalja, te „visok nivo efikasnosti javnog i demokratskog aparata“. Međutim, ti prerogativi nisu u potpunosti ostvareni i 2019. godine smo čuli Makronove sumnje da bi se moguće otvaranje prema Albaniji i Makedoniji moglo pretvoriti u novi talas migracije u Evropske zemlje s naprednijim privredama, a koristi za EU bi bile minimalne.

EU SANjA VELIKI INVESTICIONI PLAN
Stoga je ulazak Balkana u Evropsku uniju moguć samo pomoću velikog investicionog plana u regionu, što je naglasio i sam predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel tokom konferencije u Skoplju s makedonskim predsjednikom Stevanom Pendarovskim.

Prevedeno, ideja je da se izbjegne scenario s Rumunijom i Bugarskom s početka vijeka, što se djelimično ponovilo i ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju. Ali s obzirom na finansije EU, čiji je budžet od sada manji za doprinose iz Velike Britanije, zbog pretjerano ambicioznog plana „Novi zeleni dogovor“ s neizvjesnim rezultatima, Makronovu ideju o stvaranju Evropske vojske i svim drugim izdacima, čak i više strane od prisutnosti, ulaganja u Zapadni Balkan su izazov s kojim će se Brisel teško nositi kako bi ostvario ulazak Zapadnog Balkana u jedinstveno tržište EU.

S druge strane, ne treba posebno naglašavati da Rusija, Kina i Turska neće propustiti nijednu priliku da učvrste uticaj u regionu. Kina „neprimjetno prodire svojim kapitalom u region, kojem EU ne može parirati, a Rusija i Turska, osim ulaganja i vojno-tehničke saradnje u slučaju Moskve i Beograda, mogu računati na kredit u „mekoj moći“ koju EU nema. Naime, bez obzira na sav novac uložen u propagandu i „meku moć“, EU među narodima Zapadnog Balkana nikada neće uživati ugled u narodima kao Rusija i jednom dijelu stanovništva, a Turska u drugom. Razlozi su istorijski i nekome mogu biti iracionalni, ali su stvari takve kakve jesu i Brisel dobro zna da mora učiniti puno više da bi sustigao Moskvu i Ankaru, ako je to uopće moguće.

Hoće li obećanja predsjednika Evropskog savjeta Šarla Mišela rezultirati konkretnom proboju u Evropskom putu zemalja regiona, to tek treba vidjeti. Grčki list Ekatimerini vjeruje da bi ova godina mogla biti prekretnica i da će se 2020. deblokirati Evropski put Albanije i Sjeverne Makedonije. No, sve što Albanci i Makedonci za sada imaju su obećanja, a s njima ne mogu učiniti ništa.

 

Autor Saša F.

 

Naslovna fotografija: Getty Images

 

Izvor logicno.com, 28. januar 2020.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u